Annihilator s grazkim koncertom “ludih za lude” (2019)

Poba Zadnje ažurirano 12. studenoga 2019.

Lokacija: Graz / Explosiv / Austrija
Datum: subota, 09.11.2019

Annihilator. Pa znaš ih. Jedan od najviše »privlačnih« kanadskih thrash metal sastava. Da, doslovno privlačnih. Kanada je oduvijek slovila po tome da su glazbeni sastavi s tog kraja sjeverne Amerike često veliki glazbeni posebnjaci. Govorimo općenito o žanrovskom raslojavanju. Što se tiče starih vremena thrash metala i njegove velike popularizacije kroz osamdesete pa i devedesete, također na krilima drugog thrash metal vala, izvanredni gitaristički čarobnjak Jeff Waters i njegov Annihilator su u drugoj polovici osamdesetih sa svojim prvijencem »Alice In Hell« otkrili još neke uvide u fenomen thrash metala, kao nitko prije njih. Zato ih danas mnogi citiraju kao veliku inspiraciju!

No, Annihilator su kroz karijeru doživjeli uspone i padove, izmijenilo se preko 30 članova, uz konstantnu karizmu ultimativnog poglavara sastava, njegova jedinog nezamjenjivog člana, gitarista Jeffa Watersa. Nedavno, prije četiri godine, opet je potpuno »razvalio« postavu, posve je transformirao i Annihilator su se tako iz kvinteta ponovno smanjili u kvartet, pri čemu je taj sjajni gitarist ponovno preuzeo funkciju glavnog vokala, što se dakle nije dogodilo prvi put u karijeri sastava. Tako je 2017. izašao album »For the Demented«. Ukupno već šesnaesti studijski uradak, sa svojom koncertnom promocijom kasnio je cijelu godinu. Prošlog rujna Waters je objavio da su Annihilator dužni odgoditi turneju za godinu dana. Zašto? Glavni razlog bila je selidba Jeffa Watersa u Veliku Britaniju i birokratski problemi pri izdavanju nove putovnice. Uz to je u međuvremenu stvorio novi snimateljski studio (oduvijek zvan) Watersound, smješten u mjestu Durham. Dogodilo se još nešto što je sve nas pogodilo. Smrt originalnog pjevača Randyja Rampagea prošle godine, kojeg je Jeff planirao povesti sa sobom na turneju, jer je uz tridesetu obljetnicu izdavanja tog albuma namjeravao sastaviti repertoar s naglaskom na tom albumu. Sve se to dakle nije dogodilo. Ono što se ipak događa jest da Jeff u međuvremenu već snima nasljednika albuma »For The Demented«. Poznati su njegov datum izlaska (24.01.2020.) i naslov »Ballistic, Sadistic«.

Idemo dakle u grazki Explosiv! U osam sati na pozornici su već svirali mladići Archer Nation, štićenici Megadethova basista Davida Ellefsona i njegove izdavačke kuće EMP Label Group. Trio, podrijetlom iz mjesta Santa Cruz (Los Angeles, Kalifornija), koji je u tričetvrt sata nasipao šaku metalskog revitalizma u kojem su se isticali ponajviše podgrijani cvjetovi elemenata stare škole Megadeth, i Metallice, a bilo je čak i trenutaka koji bi mogli biti zabavni poznavateljima N.W.O.B.H.M. pokreta. Svakako pravi revival bend. Dylan Rose (vokal, gitara), David De Silva (bas gitara) i Keyhan Moini (bubnjevi) predstavljali su novi studijski uradak koji je izašao ovog veljače pod naslovom »Beneath The Dream«. Energije trio ne nedostaje. Dylan je često prelazio sa zahtjevnih solaža i prijelaznih ukrasa ekstremno brzo do mikrofona. To prebacivanje između dviju funkcija vrlo je zahtjevno, no mladić njime odlično rukuje. Svakako se kroz minutažu osjetilo da koncentracija malo popušta, jer je nekoliko puta zaboravio istaknuti autoritativnost i intenzitet na vokalnoj funkciji, dok se njegovoj tehničkoj gitarističkoj izbrušenosti i velikoj agilnosti ne može prigovoriti. Bend je udaran, eksplozivan, dobro ubran, koherentan te na pozornici namazan! Silno angažiran i kako rekoh. Ne otkriva doduše toplu vodu, nego kuca na duše retronostalgičara! Vatreno i s vehemencijom. Dakle, lijep uvod.

Annihilator su naravno opremili pozornicu kulisom aktualnog albuma. Pozornicu je preplavila magla, hrpa crvenog svjetla i stroboskopa koji su sjekli u leđa kvarteta. Lijep odaziv, sigurno nekih 400 posjetitelja, većinom muškaraca koji gaze prema Abrahamu ili su ga već prešli, a nisu manjkali ni mlađi nadobudnici pa čak i primjetan broj djevojaka. Odlična energija i doista nevjerojatno kako publika nije zaboravila sastav, što se odražavalo osobito u njezinoj suradnji sa sastavom svaki put kad bi se prihvatio izvedbe neke od klasika.

Uz Jeffa Watersa aktualni kvartet Annihilator popunjavaju još gitarist Aaron Homma, basist Rich Hinks te talijanski bubnjar Fabio Alessandrini. Jeff je uvodno naglasio da nastupa prehlađen i da će unatoč tome pokušati dati sve od sebe. Znalci kažu da to ne mijenja puno na stvari. Jeff naime nikad nije slovio kao vokal. Naravno, u studiju se dosta toga može dobro zamaskirati, ali koncert je koncert. Tu nema skrivanja. Ipak, bend je ubio. Zapravo drugačije nije ni išlo. Jednostavno, zbog izvrsne set liste na kojoj nas je čekalo poprilično iznimno lijepih i slatkih iznenađenja.

Jeff je prilagodio situaciju. U vokalnom smislu. Dobro je izbalansirao set listu da bi »vokalno« preživio! Odlično se snašao. Uvod je pomalo iznenađujuće otvorila skladba Betrayed s albuma »Annihilator« (2010). U početnom dijelu trebalo je malo izbalansirati instrumente (osobito gitare radi čujne razgovjetnosti), no tehničari su to brzo riješili i zvuk je kroz koncert bio odličan. Betrayed se prelio (očekivano) u prvu klasiku. King Of the Kill i ljudi su se prvi put ozbiljno otkočili. Zapravo je bend obišao sve ere djelovanja (samo je “Joe Comeau eru” ostavio po strani). S dvije točke novog albuma, to jest One To Kill (u početnom dijelu) i Twisted Lobotomy (u drugoj polovici), oživio je i aktualni, novi album »For the Demented«, na koji Jeff polako već zaboravlja. To se pokazalo osobito u jednom od Jeffovih obraćanja, kad je najavio izlazak novog albuma i usput za aktualni “For The Demented” dodao: “….which was pretty good…”.

Jeff je stanke između skladbi često iskorištavao za pripovijedanje zanimljivih priča, a objašnjavao je i pozadine nastanka pojedinih skladbi. Tako je među ostalim rekao da dogodine nastupa 30. obljetnica izdavanja albuma »Never Neverland« i da sastav zato namjerno na ovoj turneji ne svira s tog albuma više od jedne skladbe. Riječ je o kultnoj Phantasmagoria, koja na svakom Annihilator koncertu isporučuje svojevrsni vrhunac. Jeff je za tu skladbu rekao da je moraju zadržati u set listi jer je to skladba s navedenog albuma koja je baš svim članovima koji su ikada svirali u Annihilator bila najdraža »Never Neverland« skladba. Nije pak zaboravio dodati da će na sljedećoj turneji dakle izvoditi album »Never Neverland« u cijelosti i da ima namjeru privući na suradnju originalnog pjevača s tog albuma, Coburna Pharra. To bi bilo ostvarenje najvlažnijih snova svakog Annihilator fana.

Svakako, još smo uvijek u Grazu. Nova Psycho Ward je utjeha za sve koji s(m)o te večeri zaželjeli još nešto više s albuma »Never Neverland«, dakle prema Jeffovu objašnjenju svojevrsni flaster na ranu. Prema Jeffovim riječima ta je kompozicija nadahnuta gitarističkom frazom »Never Neverland« klasika Stonewall. I doista. Psycho Ward je ozbiljno udarila svom onom žestinom koju inače razvija karizma Watersove klasične škole thrash metala. Kako god, tu se sastavu dogodio jedini lapsus. Negdje do refrena sve je išlo u redu, a onda je Jeff zaustavio skladbu. Okrenuo se udesno i pogledao Richa: »Rich? Znaš li tekst ove skladbe?«. Basist je naime prerano krenuo u refren. Jeff je objasnio da je komad nov i da ga još nisu dobro uvježbali među sobom, a onda je dao znak Fabiju i bend je komad udario iznova. Ovaj put bez komplikacija.

Dakle, od Jeffa ne treba očekivati vokalna čuda. Zato je često rado prepuštao pjevanje refrena u klasicima publici. Kao i uvijek, tako i u Set the World On Fire, pa »Refresh the Demon« iznenađenju Ultraparanoia, kao i ništa manjem »Remains« iznenađenju Tricks And Traps. Publika mu je u refrenima držala izvrsnu potporu. Jeff je te večeri doista dijelio bombončiće. Izvanredno je naime godilo obogaćivanje set liste vrhunskim klasičnim instrumentalom Schizos (Are Never Alone) Part I & II, u kojoj je vražji gitarist još jednom pokazao svo svoje majstorstvo. Obvezno treba spomenuti još jedno apsolutno iznenađenje. Integraciju još jedne »Set The World On Fire« klasike. Bila je to Night Jumps Queen, za koju je Jeff opravdano zahtijevao suradnju publike! I dobio ju je.

Jeff nije zaboravio na posvetu preminulom Randyju Rampageu. Ispričao je poprilično priča o Randyju. Obvezni dodatak u cijelosti je pripao kultnom prvijencu »Alice In Hell« i izvedbi triju klasika s tog albuma. Najprije su se Annihilator, prema Jeffovim riječima, prihvatili jedinih dviju točaka koje su se Rampageu s tog albuma uopće sviđale! Prva je bila, dame i gospodo, Burns Like A Buzzsaw Blade. Ludilo! Skladba koju su Annihilator na svojim koncertima nakon 1991. izvodili silno rijetko, ako uopće. Slijedila ju je W.T.Y.D. (Welcome To Your Death). Još jedan apsolutni kroše! Falio bi samo još Human Insecticide pa da mjera bude puna. Pa za kraj? Jeff: »A sad naravno komad koji moramo svirati iako ga Randy uopće nije volio.« Slijedio je naravno onaj poznati akustični uvod (Crystal Ann), a onda skok u poznati »psiho triler« i briljantnu klasiku Alison Hell, kojom su Annihilator zaključili ovaj izvrsni koncert u grazkom Explosivu!

Što reći. Jeff ostaje izniman. Annihilator apsolutna koncertna poslastica. Pogotovo kad ti sastave takvu set listu. Jeff sa svojih 53 godine ostaje izrazito vitalan. Na pozornici i dalje djeluje najluđe i najraspuštenije među svima, unatoč tome što bi svojim Annihilator kompanjonima po godinama mogao biti i otac (26-godišnjem Fabiju na bubnjevima zasigurno). Jeffu ne nedostaje energije. Ostaje izniman, jedinstven i u tom smislu neuhvatljiv gitarist koji i 2019. na pozornici daje svoj apsolutni maksimum. Stopostotno je usredotočen na sve što se oko njega događa i tako velik zapovjednik kojem ne promakne baš ništa. Gitaristički čarobnjak. Svakako se na vokalu osjetilo da stvari ne funkcioniraju uvijek optimalno, ali kako rekoh, Jeff to dobro balansira. S više stanki kad je bend među komadima na nekoliko sekundi skočio u backstage, a i sa stankama u kojima je odvojio vrijeme za više obraćanja publici.

Zapravo bi bilo bolje da je Jeff uza se opet imao pjevača. To nije nikakvo novo otkriće, to je jednostavno činjenica. Ne nužno, ali poželjno. Obje skladbe koje je sastav dosad predstavio s nadolazećeg novog albuma »Balistic, Sadistic« zvuče staroškolski annihilatorski i zato obećavaju mnogo! Ohrabrujuća vijest! Večer se završila prebrzo. No kao utjeha ostaje najava novog albuma i, kako je rekao Jeff, »Never Neverland« turneje! Dakle, Annihilator će uskoro opet na pozornice! Još samo završna misao! U Grazu smo dakle doživjeli odličnu predstavu legendarnog sastava s izvanrednim Watersom na čelu, kojemu dinamita, velike karizmatičnosti i vražje kipuće energičnosti nikako ne nedostaje! Čovjek ne gasne. Naprotiv. Ostaje zagrižen i posve predan. Zato znamo da Annihilator čekaju još dug put i svijetla budućnost.

autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik

ANNIHILATOR:
1. Betrayed
2. King of the Kill
3. No Way Out
4. One to Kill
5. Set the World on Fire
6. Ultraparanoia
7. The Trend
8. Schizos (Are Never Alone) Parts I & II
9. Drum Solo
10. Knight Jumps Queen
11. Twisted Lobotomy
12. Psycho Ward
13. Tricks And Traps
14. Phantasmagoria
—dodatek—
15. Burns Like a Buzzsaw Blade
16. W.T.Y.D.
17. Alison Hell