Izdavač: Rock Of Angels Records
Datum izlaska: 28.04.2019.
Trajanje: 41.05 min.
Produkcija: Steve Katchinsky
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 7.0 / 10
Steel Prophet! Nevjerojatan američki bend stare metal škole. Stare okoštalosti s osjetnim elementima speed metala. Čovjek je mislio da je zauvijek gotovo. Da su povukli crtu i da se nikad više neće vratiti. Bend koji je karijeru započeo sredinom osamdesetih, albume je doduše počeo izdavati tek u devedesetima, ali s pjevačem Rickom Mythiasinom na čelu, izrazito posrećenim hodanjem između starih porivā američkog speed metala, dovoljnom dozom glazbene teatralnosti te bijegovima u strukture koje su imena poput Queensryche i Fates Warning još u osamdesetima odmaknule u novu žanrovsku struju, na scenu su donosili iznimno našpicano osvježenje. Razvijali su vlastiti autorski prepoznatljiv stav.
»The God Machine« deveti je studijski album skupine. I to korjenit odmak od onoga što je bend isporučivao albumima poput »The Book Of Dead«, »Into The Void« ili »Messiah« (da spomenemo samo neke iz niza inače vrlo kvalitetnih dostignuća). Bend je 2015. u svoje redove uključio pjevača Roberta Dimitrija Liapakisa, koji inače pjeva u njemačkoj skupini Mystic Prophecy. Čovjek je svoje vokalne zadatke odradio s odlikom i inače se vrlo dobro uklapa u svaki trenutak albuma »The God Machine«. Ono što iznenađuje jest odmak od glazbenog smjera koji je skupini oduvijek jamčio prepoznatljiv stav.
Već uvod nudi zanimljivu asocijaciju. Steel Prophet na novom albumu, s uvodnom naslovnom skladbom, u svoj stil uvode elemente europskog power metala njemačke škole. R.D. Liapakis posjeduje vokalni karizmu srodnu npr. Rickyju Altziju (Herman Frank). Pjeva izrazito grleno, a istodobno održava snažnu muzikalnost u napjevima. Ta njegova grlenost pravi je kontrast iznimno visokim registrima kristalno čistog pjevanja Ricka Mythiasina. No to nije problem. Vokalist je isporučio najbolje što zna i može. Jednostavno se promijenio stil pisanja materijala. Uz oslanjanje na esenciju njemačkog power metala (prve tri skladbe, pa na sredini Soulhunter ili srednje brza Lucifer / The Devil Inside), šokantna je spoznaja da se na album ušuljala čak i osjetna doza hard rocka. Skladba Fight, Kill trenutak je koji nove Steel Prophet približava njihovim klasičnim vremenima. Mračna je, napadačka i dovoljno »istraživačka«, što je od takvog gitarskog velemajstora kao što je Steve Katchinsky inače uvijek tražena kvaliteta. To je onaj djelić svjetla kojem se nadao netko tko je mislio da će biti izložen sadržajima bližim npr. »Dark Hallucinations«.
Album nipošto nije loš. Produkcija je metalska, grabi metalski, dakle i dalje djeluje dovoljno mračno, no isti je album u kompozicijskim zahvatima mjestimice moguće usporediti s našpicanom raznolikošću hard rocka (Dark Mask (Between Love And Hate) ili kitica u završnoj Love = Hate = God Machine). Kako god. Naslovnica je odlična i pravi “groove” je tu. Ali prethodni oprez ovaj put svakako nije suvišan. Oni neopterećeni esencijom prošlih radova ove inače iznimno kvalitetne i često nepravedno previđene američke skupine, koju je u tom smislu moguće usporediti i s nekim poput Jag Panzer, bit će posve zadovoljni albumom »The God Machine«, čak i ako često povuče na euro power metal (bogohulno gore ili dolje, ali spomen Mystic Prophecy ovdje je posve na mjestu), bit ćete posve utoljeni. Pravovjerni metalci radije će ostati pri starim pločama ove skupine, jer ovaj put Steel Prophet plešu po previše mekim notama.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The God Machine
2. Crucify
3. Thrashed Relentlessly
4. Dark Mask / Between Love And Hate
5. Damnation Calling
6. Soulhunter
7. Buried And Broken
8. Lucifer / The Devil Inside
9. Fight, Kill
10. Life = Love = God Machine
Postava:
R.D. Liapakis – vokal
Steve Kachinsky – gitara, klavijature
Jon Paget – gitara
Vince Dennis – bas-gitara
John Tarascio – bubnjevi
