Datum intervjua: 21.06.2005
Intervju se sastoji od razgovora s članovima grupe Aperion, koju čine Črt, Špela, Tina, Dani, Samo, Zala i Bojan (potonja trojica nisu bila prisutna na intervjuu, a Dani se uključio tek pri kraju, nakon svog naglog dolaska). Intervju je sastavio Aleš Podbrežnik.
Aleš: Za početak bi bilo najbolje da se jednostavno predstavite ili još bolje, kako je grupa nastala i kakvi su bili njezini počeci?
Črt: To je duga priča…bajka. Zapravo smo na početku imali jedan grunge bend i onda se iz toga sve razvijalo. Prvo smo se zvali Unknown, pa Void, onda Delirium (ali bend s tim imenom već je postojao) pa onda “Xanto Croid. Naravno, ne treba ni spominjati da smo u međuvremenu promijenili puno članova. Onda smo iz svega toga došli na ideju da napravimo jednu skladbu s violinom. I pozvali smo profesoricu violine Sonju Aletič da nešto odsvira s nama i ona je onda napisala aranžmane. Onda smo odlučili zašto ne bismo sve skladbe napravili s violinom. Tako je ta grunge glazba dobila dašak violine. Onda se bend opet izmijenio, izmijenili su se i klasičari. Iz toga smo došli na violinu i flautu, još uvijek pod imenom Xanto Croid. Nakon toga se sve raspalo i iz svega toga nastao je potpuno novi Aperion koncept. I s tim je nastala i nova ideja glazbe. Nestala je grunge podloga. Ostavili smo nekoliko starih pjesama, ali dalje smo radili potpuno drugi, noviji spektar. Tako je zapravo nastalo to što smo sada. Sad bend postoji već otprilike dvije i pol godine. Kad se cijela scena raspala zbog kadrovskih problema, neću reći kakvih, iz toga smo nastali kao bend sa još širim aspektima glazbe, još malo usmjereniji prema još nedefiniranom žanru. Dakle nešto novo.
Aleš: To znači da tražite svoju novu nišu?
Črt: Da, nešto takvo.
Aleš: Da, pa to je važno. Gdje u ovom trenutnom stanju u kojem ste sad zapravo crpite inspiraciju? Tko najviše pridonosi idejama za samo komponiranje? Tko je ta kreativna jezgra koja piše tekstove skladbi?
Špela: Onaj koji je tu od samog početka, dakle Črt. Ostali se manje-više trudimo pomoći. Črt jako dobro odradi stvari, a mi mu samo pomažemo. S obzirom na to da što se stručne strane tiče, mi ostali imamo malo više obrazovanja od njega pa mu možemo pomoći. Tu ga možemo jako pohvaliti jer stvarno puno napravi.
Črt: Da, pa i sam pišem note.
Aleš: Aha, to napraviš tako da postaviš neki okvir?
Črt: Da, zapravo napravim tako da smislim jednu skladbu i proučavam neke linije. Napišem i snimim sve na gitaru pa onda sve odsviram i idem pisati note. To traje otprilike pet sati da ja napišem te note. I kad završim, dam ih na slušanje. I ako se ostalima sviđa, ne mijenjamo, a ako im se ne sviđa, ispravljaju ono u čemu sam ja pogriješio. Zato mislim da se dosta potrudim. Zadnju pjesmu je recimo napravila Špela. Tko ima osjećaj za tekstove, taj ih napiše.
Aleš: O čemu govori vaša poezija? Što propovijedate?
Špela: Onaj tko napiše tekst može govoriti o čemu se radi, a inače posve ovisi. Črt je napisao i napravio glazbu, a ja sam onda dodala svoj tekst, dakle dala sam van dio sebe. Tako je onda nastao taj zadnji tekst.
Črt: To posve ovisi o mojoj mašti. Ja napišem tekst i izmislim naslov i to je to. Ja osobno više volim kratke naslove. Naše skladbe imaju najviše četiri slova.
Aleš: A sad bi bilo najbolje da napravite kratko predstavljanje svih članova. Pa recimo i za one koji nedostaju. Ako bi netko mogao ukratko reći npr. odakle ste i odakle potječe nečija ljubav prema glazbi. Odakle crpite inspiraciju i koju glazbu slušate te uopće sve što je povezano s glazbom.
Tina: Ja sam Tina, službeno mi je ime Martina. Imam 19 godina. Sviram flautu. Ljubav prema glazbi crpim od malih nogu. Za početak sviranja flaute mogla bih okriviti TV. Moj dolazak u bend bio je posve slučajan.
Aleš: A jesi li uopće ikad htjela biti u bendu, a da nisi pomislila da ćeš stvarno ikad svirati na tako visokoj razini?
Tina: Moj san je bio imati grupu sa svojom sestrom i da ja što više sviram.
Aleš: Pa to je to.
Tina: Pa, to je bila moja želja koja se ostvarila.
Špela: Ja pak doprinosim što se tiče viole, a i kod mikrofona se malo mučim. Što se tiče ljubavi prema glazbi, ja sam se već kao dijete rado dernjala “Kuža pazi” da bi me drugi primijetili. Pa sam onda počela prvo svirati violinu, a zatim violu. Onda sam otišla i na glazbenu akademiju. A što se glazbe tiče, kad sam došla u ovaj bend. Tu se stvarno moram zahvaliti Črtu zbog toga što sam i ja imala želju. Već kad smo pokušali nešto napraviti u 6. razredu osnovne. To se nije primilo. Onda smo se jedne kolovoške večeri sreli baš u ovom kafiću. Sad će uskoro obljetnica. Usput se dogodilo da sam bila zainteresirana pa smo sve porazgovarali o metal sceni i tome. I time smo se pronašli.
Aleš: A koju glazbu sad slušaš?
Špela: Trenutno sve od progressivea do symphonica pa malo hard, od Nightwish do Dream Theater, koji su malo progresivni. Sad su tu te novije grupe kao npr. Sinder koje sam upoznala na Ozzfestu.
Aleš: A što ti? Na kojoj si ti sceni?
Tina: Ovo što mi sviramo je sasvim dobro. Inače Creed, Nightwish…Ponekad zavirim i u jazz vode. Pa i u klasičnu glazbu. Pogotovo ona glazba u koju staviš sebe.
Črt: Moj brat me uveo u glazbu dok se nisam osamostalio. Prve skladbe koje sam pisao bile su osobnoispovjedne. Novi tekstovi su sad više filozofski, a ne više životnoispovjedne metafore. Nightwish, veliki utjecaj Nightwish. Pa Tool i sve što je od rocka naprijed. I pop, ako je pop dobro napravljen i s dobrom produkcijom. Ja ću nabrojiti i ostale članove koji trenutno nisu prisutni. Dani je basist i prisutan je već skoro od početka benda. Kao većina članova i on je došao slučajno. Sluša sličnu glazbu kao ostali članovi grupe. Tako više onaj “easy” rock, to on jako voli. To je Dani.
Špela: Samo je pak čelist. U bend je došao preko mene. Ja sam došla zadnja. Svira čelo i sluša skoro sve. Inače je ujedno i DJ. Tako da ima spektar glazbe za cijelu dugu. Glazbeno najobrazovaniji su Dani i Samo. Zala je naš glas u bendu. Trudila se i svirati klavir i i ona je glazbeno vrlo obrazovana. Primljena je u glazbenu školu za pjevanje. Dakle imamo glazbeno obrazovanu pjevačicu.
Aleš: A bubnjar?
Svi: Bubnjar je car! Bojči je naš smajlić!
Črt: On je uvijek opušten. Ako se nešto dogodi, uvijek je nasmijan. Živi za bubnjeve. Kod nas ima posuđene bubnjeve, a svoje ima u Laškom. Našoj glazbi daje puno daha. Prije smo bili linearniji, a sad on ponekad usred svega udari recimo swing.
Aleš: A planovi za neki demo ili studijski album? Jesu li već u planu?
Svi: To se već otegnulo.
Črt: Uglavnom nema vremena. Imamo snimljene četiri skladbe za studijski demo, doduše još s bivšim bubnjarom. Ako se organiziramo, možemo biti gotovi za dva, tri tjedna. Ti snimci su još u preradi i nisu još za van.
Aleš: A što se tiče scene i glazbenog događanja općenito u svijetu i kod nas? Kako vam se čini sad u ovo vrijeme? Za početak, recimo, u Sloveniji?
Špela: U Sloveniji u glazbi uopće nema glazbe. Sve je usmjereno na vanjski izgled izvođača, uz masovnu upotrebu playbacka. Ukratko, sve je lažno. Ništa više nije autentično kao nekad.
Črt: Ako pogledamo produkciju, ona je sve bolja, npr. blato od Alye.
Tina: Glazba se radi za trenutak, da bi privukli što više ljudi. Recimo oni koji su kvalitetni glazbenici, naći će svoj krug slušatelja. Puno toga ovisi o medijima.
Črt: Zvijezde jednodnevnice. Dođu pa odu.
Špela: Popstars, recimo.
Črt: Da.
Špela: Pa i Slovenci su još prilično konzervativni prema rock glazbi. Nisu tako otvoreni kao drugdje. Dobro, kod mladih je drukčije, ali stariji odmah pomisle na narkomane.
Aleš: Kako vidite trenutnu rock scenu kod nas?
Svi: Miče se.
Špela: Malo se bojimo, jer je stvarno nešto novo. Trudimo se, ali se često čini da sve stoji i ne miče se. Nekako se čini da je uvijek sve na istoj točki.
Aleš: Bojite li se uspjeha i slave?
Črt: Ne. Želja nas svih, i moja, jest da se probijemo u inozemstvo, van iz Slovenije, na strano tržište. Dakle puno veće i otvorenije tržište.
Tina: Ja puno više cijenim strane nego domaće izvođače.
Aleš: Koliko puta tjedno imate probe?
Črt: Jednom tjedno, jer ih je teško uskladiti. Tada onda četiri odnosno pet sati.
Aleš: Hoćete li ići na neke koncerte?
Špela: Ja bih išla na Wacken Open Air.
Aleš: Imaš li neku viziju da bi Aperion zvučali kao orkestar?
Črt: Kad bismo našoj glazbi oduzeli klasiku, zvučala bi drukčije, opljačkano. Više razmišljam u smjeru da imamo uz sebe pjevački zbor, jer kad bi bio orkestar, nas trojica bismo se izgubili (Črt, Dani i Bojan). To je danas u rocku neki trend, da se radi s orkestrom. Primjeri su Nightwish, Sidharta, Metallica, Therion, Rhapsody…Ja bih dakle upotrijebio pjevački zbor. Možda radije zbor pa pjevačica solistica. Nekako smo protiv trendova.
Aleš: Biste li dodali još neki instrument?
Črt: Prije nekog vremena upoznao sam harfisticu. Harfa bi bila u redu.
Aleš: Črt, kako ti sebe vidiš u ulozi gitarista? Koristiš više metal rifove. Kakav će dakle biti sljedeći smjer benda? Više Nightwish smjer s glavom i repom ili više eksperimentalan, kompleksniji smjer.
Črt: Mi našu vrstu zovemo kelt rock. Što se gitare tiče, ja sebe više shvaćam kao podlogu.
Aleš: Je li na pozornici teško postići ravnotežu u zvuku između flaute, viole i gitare?
Špela: Kod nas je važan raspored instrumenata. Pogotovo kod gudača. Moraš znati kamo ćeš koga postaviti na pozornicu.
Tina: Što se puhača tiče, postoji više varijanti glede njihova rasporeda.
Črt: Ako se na koncertima sasvim malo zeznes, ne čuje se toliko.
Aleš: Kakvi su inače odnosi među članovima u bendu?
Črt: S curama u bendu uvijek je teško raditi. To sam uvijek govorio. Tipovi se dogovore drukčije. Do sada još nije bilo težih iskustava.
Aleš: Dakle teško je biti u ulozi lidera i gentlemana?
Črt: Kad se skupimo, onda radimo.
Špela: Mi smo prilično demokratični. Svatko ima svoju riječ.
Črt: Oko glasnoće stvarno još nismo imali problema. Oko skladbi je uvijek sve otvoreno.
Aleš: Što očekujete sad kad ste pobijedili na Rock Otočcu?
Črt: To je važno za daljnje kontakte i veze. To je važno za promociju benda, da se zna za bend. To je bio moj vječni cilj. Dakle i cilj da jednom odsviram na svom solo koncertu.
Špela: Važno je da napravimo što bolju prezentaciju našeg benda. Mi dajemo sve od sebe i trudimo se gurati našu glazbu naprijed.
Črt: Što se mojih psihičkih aspekata tiče, postigao sam sve i zadovoljan sam.
Aleš: Dakle Aperion ste pronašli osnovu i vjeru u zajednički cilj?
Špela: Ja sam došla u cijeli kaos. Ovo što smo mi napravili u pola godine je za zaplakati od sreće. Ja sam tako ponosna na nas sve. Već svaka proba koju smo uspješno odradili bila je za nas pobjeda.
Tina: Cilj je i proširiti svoj krug obožavatelja.
Črt: Učiti na svojim pogreškama i skupljati nova iskustva. Uvijek se nešto novo dogodi.
(usput je došao basist Dani)
Dani: Bilo bi dobro da bend što više uspije i da nam se posreći proboj u inozemstvo.
Črt: Najbolje je da glazbu radiš s užitkom. U kriznim uvjetima puno bolje uspiješ nego u idealnima. Radije malo osjećaja za glazbu nego rutina s puno novca.
Aleš: Polako zaključimo. Želi li još netko nešto reći?
Špela: Za kraj: hvala svima na podršci, svima onima koji su ozbiljni. Jako sam ponosna na nas. I podršci naših prijatelja ide velika zahvala.
Črt: Velika zahvala ide i stilistici i tonskom majstoru.
Dani: Za kraj možeš napisati: težak je život nas umjetnika.
