Mjesto: München (Njemačka), Tollwood Festival
Datum koncerta: 20.06.2005
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 35,50 €
Sve je bilo pod kontrolom, dok nisam prekoračio prag šatora na mjestu održavanja godišnjeg Tollwooda, gdje sam se u nesnosno sparnom kotlu golemog šatora, usred olimpijskog parka, skoro raskuhao do kraja, kao špageti nakon deset minuta kuhanja u vreloj vodi.
Upravo zato su legende i vrhunski utemeljitelji savršenstva “folk prog rocka”, veliki Jethro Tull, počeli koncert malo prije osam. Negdje u 19:50 sam namjestio kazaljke. Zvuk je tijekom koncerta cijelo vrijeme bio fenomenalan, od prvog takta do kraja (21:50). Ian Anderson je svoj poznati vražje divlji ples s karakterističnim trubadursko-baletnim preskakivanjem nogu, na koji smo navikli, izvodio možda malo manje živahno, a za promjenu je nešto češće posezao za plastenkom vode od 1,5 l. Nakon otvaranja nezaboravnim klasicima s kraja šezdesetih, My Sunday Feling i For A Thousand Mothers, Ian obje pjesme predstavlja kao nešto jako, jako staro od Jethro Tull: “Još iz vremena kad smo bili mali blues bend!”, a onda s punim entuzijazmom najavljuje da sad prelaze na izvedbu nove pjesme. Naravno, u svom karakterističnom sarkastičnom duhu zaključuje: “Iz 1976.!” Pjesma Jack-In-The-Green odlično je odrađena! Stvorila je fenomenalan prijelaz u englesko folklorno obojeno ozračje! Uzeta je s mog “naj naj ever” albuma Jethro Tull, “Songs Form The Wood” (1975), na kojem su Tull doveli do savršenstva spajanje klasičnih “seventies” elemenata rocka s keltskim folk elementima u idealnu simbiozu, što je i danas neosporan stup i uzor savršenog ideala (ravnopravno mu slijedi Tull album “Heavy Horses”, 1977). Publika je cijelo vrijeme gromoglasno pljeskala i svaki završetak ispratila urlanjem. Ozbiljnije su poskočili tek na izvedbi odlične Thick As A Brick (naravno skraćene na cca 7 minuta), kad su Nijemci bend ispratili čak i pjevanjem završnih stihova. Ljudi u dvorani bili su i iznimno glasni na izvedbi Bourée (orig. J.S. Bach). Cijela dvorana bila je krajnje nabrijana i skakala kao jedno, osobito na klasicima Aqualung i Lokomotive Breath. Prisutni u gledalištu većinom su bili godišta blizu Ianu Andersonu i Martinu Barreu.
Jethro Tull nude izniman obrok melodije, a prepleti jedinstvenih solaža klavijatura, gitarskih solaža i naravno nezaobilaznih Ianovih flautističkih izleta ugodno su za uho, ili bolje reći naprosto oduzimaju dah. Uigranost je izvanredna, a Ian pjeva standardno “tullovski”. Naravno, Ian je apsolutna središnja figura na pozornici. Pravi vražićak s flautom! Nevjerojatno je koliko stvari Ian može raditi na pozornici istovremeno. U rukama mijenja gitaru, flautu i usnu harmoniku (npr. u A New Day Yesterday) besprijekorno, poput spretnog žonglera. Ostala dva multiinstrumentalista, Barre i Giddings, zajedno su zgrabila blok flaute na jednom od vrhunaca koncerta, u izvedbi Mother Goose. Općenito su set listom iznenadili, jer su skoro cijeli album – rockerski klasik zvani “Aqualung” (1971), koji kod kuće ima svaki pravi ljubitelj glazbe, odsvirali uživo. Izbacili su iz set liste Cross Eyed Mary, vjerojatno zbog nesnosne vrućine u šatorskom paklu, tako da smo bili uskraćeni za jednu pjesmu. Naravno, ljudi su veselo udisali većinu kisika, jer nas se u šatoru skupilo nekih 7000 meketavih. Srećom, svi su se poslušno suzdržali od pušenja, što je sigurno spasilo koncert od konačnog klimatskog kolapsa. Pjesme u kojima je magija bila najintenzivnija, a suradnja s publikom najčvršća, bile su naravno Thick As A Brick, Aqualung i, u bisu, besmrtna, teže riffovski pulsirajuća Locomotive Breath. Nakon promjena raspoloženja, zapalio je A New Day Yesterday, gdje je najimpozantnije bilo neprestano prelijevanje intenzivnijih rockerskih zahvata s Ianovom profinjenom sofisticiranošću u stihovima. Nakon klasične rockerske udarnosti, punom snagom su zapalili “novije” Farm On The Freeway i ljepotica Budapest (obje sa “Crest Of A Knave”, 1987), potonja s izvanrednim izlaznim instrumentalnim dijelom. Nakon bravuroznog prelijevanja kelta i rock elemenata, apsolutno ne smijem zaboraviti Weathercock. Sve genijalno osuvremenjeno i interpretativno izbrušeno do maksimuma. Sve od glave do repa. Nakićeni izlazi, ulazi, dodatni prijelazni ukrasi, umjetnički razvučene obnovljene solaže. Up To Me pak Jethro Tull, kako je rekao Ian, do ove turneje u 34 godine od nastanka nikad nisu svirali “uživo”.
Jethro Tull na pozornici djeluju nevjerojatno svježe, izvanredno uigrano, bez ijednog kiksa u interpretaciji, ukratko, bend raste i raste, sazrijeva kao staro vino, neprestano se usavršava i poboljšava. Pjesme su kroz evoluciju grupe dosegnule nove dimenzije. Sve su redom još dovršenije, solistički produljene, ukrašene dodatnim zvučnim paletama koje daju izvrsnu punoću zvuku “modernih” Jethro Tull. Sve su pjesme dakle izrasle u skladu s onim što su Jethro Tull danas. Iz toga mogu zaključiti samo jedno. Jethro Tull neka što prije izdaju novi koncertni album. Od sve doživljene perfekcije i osjećene osebujne magije, koju znaju razviti samo jedni jedini u ovom segmentu svijeta glazbe, Jethro Tull, čovjeka naprosto trga i baca ispod pozornice, a o strašnoj naježenoj koži, koju zaista nije bilo nikakav problem osjetiti tijekom koncerta, uopće ne govorim. Jethro Tull pogađaju u sridu, zapaljuju i kao živi sastav pružaju zapravo maksimum koji slušatelj traži od grupe na pozornici. Savršen zvuk, besprijekornu izvedbu, izniman omjer neprestano razigrano raspojasane i vrtoglave kompleksnosti melodiziranja izvrsne slušljivosti te uvjerljivo duboko, visoko vibrantno ozračje koje te odnese u njihov veselo intoniran pozitivistički svijet (iako istodobno nude mnoštvo karakteristične keltske melankolije u motivima).
Ian je naravno začinio koncert svojim genijalnim smislom za crni humor. Najava pjesme Boris Dancing (pjesme s Ianovog solo albuma “Secret Language Of Birds”, 1999) bila je tako nešto posebno i išla je otprilike ovako. “Pjesma je posvećena uvijek odlučno ljuljajućem g. Borisu Jeljcinu, koji je bio stalno pod takvim utjecajem alkoholnih derivata da nije našao gumb, odnosno njegovo ga posljedično ljuljanje nikad nije dovelo ni u pravu blizinu istog, da bi njime mogao pokrenuti atomske rakete. Međutim, g. Putin nažalost nije alkoholičar i točno zna gdje se taj gumb nalazi, no nadajmo se da g. Putin ipak ima tri lijeve noge i da ga barem toliko zanosi koliko je Borisa.”
Vrućina nas je doduše uporno malo-pomalo uništavala, a opet uz velike Jethro Tull “uživo” zaista nije bilo razloga ni za kakvo stenjanje. Jethro Tull tako ostaju nezaboravna scenska atrakcija i u novom tisućljeću! A po golemoj količini sočnih šala koje neprestano s ukusom, punim plinom sipaju s pozornice, i danas su jedan od najsimpatičnijih sastava na pozornici.
Setlista
1.AquaIntro
2.My Sunday Feeling
3.For A Thousand Mothers
4.Jack-In-The-Green
5.Beggar’s Farm
6.Boris Dancing
7.Bourée (standardna verzija u 4/4 taktu)
8.Thick As A Brick
10.Up To Me
11.Weathercock
12.Cheap Day Return
13.Mother Goose
14.Murphy’s Paw
15.Farm On The Freeway
16.Hymn 43
17.A New Day Yesterday
18.Budapest
19.Aqualung
bis:
20.Wind-Up (skraćena verzija)
21.Locomotive Breath
22.Protect And Survive (inst.)
23.Cheerio
