Izvođač: Dare
Izdanje: 2009
Ocjena: 2.5/5
Darren Wharton u posljednje vrijeme zna doista rastužiti čovjeka, jer ništa što je izdao ne dolazi ni blizu onome što je davno ponudio prvijenac sastava Dare, “Out Of The Silence” iz 1989. godine. Da. To je onaj album koji je obavezan komad u diskografskoj zbirci svakog pravog ljubitelja AOR/melodičnog rocka. Darren Wharton je, dakle, opet izdao novi album pod oznakom Dare s dodatkom “studijski”. Čovjek se uz to nasluša, doslovno naćuli uši i izbulji oči, jer očekivanja skokovito porastu. “Arc Of The Dawn” je nastavak zvuka i skladateljskih smjernica prethodnika “Beneath The Shining Water” (2004.) i ne otkriva toplu vodu. U prvom redu brine o očuvanju prirodne zvučne palete i rasporeda pojedinih gradivnih elemenata koji stvaraju sliku današnjih Dare. Dakle, nešto čemu su se Dare okrenuli s trećim albumom “Calm Before The Storm”.
Nažalost, ta slika ne zrači tako snažnom porukom unikata kao upravo prvijenac “Out Of The Silence”, posvećen najboljem što je AOR mogao izvući iz ostavštine zlatnih osamdesetih. Bez obzira na moje “kukanje”, svaki je Dare album prepoznatljiv, zbog prepoznatljive boje glasa i pristupa pjevanju Darrena Whartona, a isto tako i zbog karakterističnih vodećih motiva koji se u melodijskim “krivuljama” ne udaljavaju mnogo, a čuvaju prepoznatljivost Whartona kao glazbenog umjetnika.
Album sam po sebi nije ni izbliza loš. Samo mu nedostaje nadahnuća. Wharton je prekaljen i iskusan glazbenik, starješina izrađene rock melodije. Album je produkcijski uglačan do u tančine. Gradivni elementi leže u pravoj suzvučnoj izravnatosti, gdje uz klavijature i električnu gitaru važnu težinu ima i akustika. Vodeći motivi funkcioniraju, odnos strofa-refren održava kompatibilnost, a kao kompozicija i kredibilnost.
Ipak, ovdje ipak možemo govoriti samo o prosjeku. Album ne ostavlja ni trunku onoga po što dolaziš. Dok slušaš, nijedna skladba ne ostaje u ušima i album brzo propadne “kroz želudac”, prerađen u neopipljivu “piljevinu”. Shelter From The Storm, uvodna Dublin ili Follow The River djeluju u istom rangu. Wharton je osoban u stihovima. Vokal je za britanski princip AOR-a topao, osjećajan, prepoznatljivog blago hrapavog akcenta, upadljivo drugačiji. Kao što je upadljiv i vokal zemljaka Johna Wettona, ali to je već druga priča.
Ipak, album ne “udari”, ne preuzme te, ne šokira, ne oduševi. Dare ne govore ništa novo. Štoviše. U vlastitoj diskreditaciji i neinspiriranosti idu toliko daleko da recikliraju dva klasika albuma “Out Of The Silence”, King Of Spades i I Will Return. Gole, odnosno posve oskubene od sjajne “eighties” produkcije i dinamike sočne trodimenzionalne dubine zvučnih kontrasta, skladbe u novim verzijama više pripadaju prostorima noćnih kabaretâ nego pozornicama prostranih arena, kojima su pripadale u svom jedinstvenom izvorniku. No tu se priča o recikliranju i skrivanju iza neoriginalnosti i nedostatka inspiracije još ne završava. Darren Wharton nastavlja je s akustično sanjalačkom verzijom Thin Lizzy klasika Emerald. Naravno, čovjek je u zrelijim godinama našao dovoljno vremena da mu sjećanje na zlatne dane, kad je bio dio ekipe genijalnog rock pionira Phila Lynotta, orosi oko, ali tako očitog izljeva patetike ipak nije bilo moguće očekivati. U aranžmanskoj strukturi akustični pristup sviranju gitare Richarda Dewsa doduše je vuče iz dubine ponora, no cijela stvar djeluje naprosto smiješno kad prizoveš u sjećanje unikatni pečat rock potentnosti Thin Lizzy izvornika. A ni to nije sve. Tu je još i The Flame, veća balada autorstva Cheap Trick, za koju nije teško pogoditi da je Whartonov vokal više nego prikladan da zamijeni Robina Zandera u eri natapiranih frizura albuma “Luxury”.
Srećom, tu je doista snažna autorska balada Still Waiting, u kojoj se na albumu najuspješnije kapitalizira lice današnjih aranžerskih poteza Whartona. Kroz tu skladbu sija onaj irsko-keltski prizvuk, koji uz melos produbljuje osjećajan i melankoličan vokalni pristup Darrena Whartona. Ni u ostatku albuma Dare ne prebacuju u osjetno višu brzinu. Riječ je o srednje brzom do baladno orijentiranom lakšem rock albumu, s izdašnom mjerom otklona prema kozmetici tradicionalne “eighties” pop melodike.
“Arc Of The Dawn” je vrlo osoban album. I možda ovom ocjenom činim nepravdu liku i djelu Darrena Whartona kad stalno vučem na vidjelo album “Out Of The Silence”, no drukčiji pristup u tom pogledu u danoj situaciji nažalost ne uspijevam izlučiti. S obzirom na reputaciju sastava koju većinom gradi neprevaziđeni prvijenac “Out Of The Silence”, bilo bi bolje da je “Arc Of The Sun” izašao kao Whartonov samostalni studijski album. Kvaliteta je definitivno tu i svim ljubiteljima AOR žanra preporučujem da provjere uradak, no nažalost ne uspijeva ostaviti snažniji dojam ili na bilo koji način izaći iz sjene koju i danas stvara veličina za Dare nepovratne 1989. godine.
Postava
Darren Wharton – vokal, klavijature
Richard Dews – gitara
Kevin Whitehead – bubnjevi
Produkcija
Darren Wharton
Popis skladbi
1. Dublin
2. Shelter In The Storm
3. Follow The River
4. King Of Spades
5. I Will Return
6. Emerald
7. When
8. The Flame
9. Still Waiting
10. Kiss The Rain
11. Remember
12. Circles
