Izvođač: BrainStorm
Izdavač: AFM Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 55:01
Ocjena: 3/5
Brainstorm su danas osuđeni na status jednog od glavnih živućih nositelja europskog power metala, koji se moraju probijati kroz mračnu eru trenutačne nepopularnosti tog žanra. Srećom, stvar se vrti u ciklusima. Kad je brutalnost tražena, melodičnost je potiskivana. Unatoč tome Brainstorm prkose. Uporno prkose. Svojim prethodnim opusom izgradili su ime koje je danas cijenjeno među poznavateljima kvalitetne heavy metal glazbe.
Sastav je s albumom “Liquid Monster” (2005) počeo pokazivati znakove zvučnih i stilskih promjena. Svoj tvrdo navijeni pedigre počeo je ublažavati i tražiti rješenja u sve većem plasiranju melodičnih vodećih napjeva. Strukture su se sukladno tome pojednostavnjivale, a sastav je počeo davati prednost melodiji.
Svakako se neka vrsta mini “thrash” naljepnice koju su nosili stari albumi poput “Ambiguilty” (2000) ili “Metus Mortis” (2001) nekako odlijepila tijekom druge polovice prvog desetljeća novog milenija. “Memorial Roots” to potvrđuje. Ako je nekome nova situacija u sastavu najbolje skrojena po mjeri, onda je to pjevač Andy B. Franck. To je jedan od najboljih pjevača europskog heavy metala. S blago grlenim, autoritativnim i izrađenim melodičnim pjevanjem, koje u sebi spaja i elemente pjevanja Brucea Dickinsona (Iron Maiden) i vrtoglave visine Michaela Kiskea (ex-Helloween), Andy dobiva još više prostora kroz epske napjeve novih skladbi unutar pompoznih refrena, koji nekoć nisu bili pravilo u glazbi Brainstorma. To su primjerice uvodna Forsake What I Believed, The Conjunction Of 7 Planets, Hailed Down Dreams ili The Final Stege Of Decay (potonja s odlično položenom melodičnom solažom u pasaži srednjeg instrumentalnog dijela). I u bržim dijelovima albuma poput Ahimsa ili Shiver, usprkos bogatom ritmičkom valjanju i razigranom te agresivnom riffanju obiju gitara, melodija preuzima primat, a s time i viša razina pompoznosti u odnosu na prethodna djela sastava. Zajedno s njom i iskorištenost vokalnih razmjera Andyja B. Francka. Cijelu stvar potpiruje i integracija klavijatura, koje dolaze više do izražaja nego u prošlosti.
Nakon manje zanimljivog i ne baš nadahnutog prethodnika “Downburst” (2008), “Memorial Roots” opet je čvrsto stojeća gesta te iskusne i prekaljene njemačke postave, koja doduše ne doseže razinu plemenitosti, nepopustljivog grizenja i bijesnog rezanja najplemenitijih vremena tog sastava, koja su obuhvaćala stvaralačko razdoblje između 1997. i 2003. (razdoblje vrhunca “revivala” melodičnih oblika metala) i tada spadala među “power” metal sastave najtvrđeg i najsirovijeg karaktera, koji se rado bavio elementima “thrash” metala.
“Memorial Roots” ne daje osjećaj otrovno navijenog brzinskog bijega (nepredstavljive) sedme brzine. Paklena brzina koju je sastav nekoć postizao na starim albumima uhvaćena je u skladbi Cross the Line. No to je premalo da bi pomaknulo skretnicu koja usmjerava kolosijek u korist srednje brzom albumu, kojem zapovijeda pompoznost melodično pjevnih refrena.
Glavna kritika ovom albumu ide na račun produkcije. Basovi su daleko previše porezani, a snare bubanj zvuči kutijasto, metalno, stanjeno. Osobito se to osjeti kad bubnjanje pobjegne u valjanje dvostruke bas bubanj pedale, nad time čuče gitare u jednoglasnom trzanju tercnih harmonija (primjer skladba Victim), ili u smirenom dijelu unutar strofe u The Conjunction Of 7 Planets, kad takve slabo popunjene zvučne rupe stvarno nije teško preslušati. Kroz cijeli album. Spoj Sascha Paeth i Miro, koji su u prošlosti producirali albume visoko melodičnim sastavima poput Rhapsody Of Fire, Angra, Avatnasia, Edguy, vjerojatno nije baš najuspjeliji izbor za bend kova Brainstorm.
Album također ne doseže ravnopravnu kvalitetnu razinu u skladanju skladbi. Primjerice skladbe Victim, When No One Cares ili Blood Still Stains manje su intenzivni, manje nadahnuti trenuci albuma, gdje je sastav mogao iskamčiti više. Zato album u kvalitativnom karakteru malo zaniha. Srećom, Brainstorm “Memorial Roots” zaključuju snažnijom Would You kontrastnog dijaloga između agresivnije strofe i bombastičnog, arenski pjevnog refrena.
Suma sumarum, Memorial Roots nije loš album, ali ne doseže razinu koju očekujemo od veterana koji poznaju baš sve studijske trikove, kao što su Brainstorm. Dakle, to nije razina odličnog Liquid Monster (2005), ali je poprilično iznad razine albuma “Downburst” (2008), koji uspijeva iskamčiti dovoljno da ga zavole svi koji podupiru glazbu Brainstorma i oduvijek su je podupirali. Sastav njime dokazuje da u sebi nosi prirođen osjećaj za plasiranje izrađenih melodičnih napjeva. Ako bude u tom smjeru izdašnije udarao i ubuduće, morat će puno više pozornosti posvetiti samoj produkciji. O njoj ovisi učinkovito djelovanje mnogostrukih raspoloženjskih stanja (čitaj atmosfera), u vezi s kojima, ruku na srce, album “Memorial Roots” u mnogočemu ostavlja slušatelja hladnim.
Postava
Andy B. Franck – vokal
Torsten Ihlenfeld – gitara
Milan Loncaric – gitara
Antonio Ieva – bas gitara
Dieter Bernert – bubnjevi
Produkcija
Sascha Paeth & Miro
Popis skladbi
1. Forsake What I Believe
2. Shiver
3. The Conjunction Of 7 Planets
4. Cross The Line
5. Nailed Down Dreams
6. Blood Still Stains
7. Ahimsa
8. The Final Stages Of Decay
9. Victim
10. When No One Cares
11. Would You
