Arch Enemy u Cvetličarni … Korektno, ali bez iskoraka (2017)

0 15

Autor: Primož Novak
Fotografije: Sebastijan Videc

Mjesto: Cvetličarna, Ljubljana
Datum koncerta: 17.09.2017
Cijena ulaznice: 24€/27€/32€

Arch Enemy, priznata melodična »death« metal postava, napokon je samostalno stigla u Sloveniju. Dakle, napokon klupski nastup benda koji je već nekoliko puta posjetio poznati festival u Tolminu, gdje je naravno svaki put uvjerio.

Bez predgrupa naravno ne ide. No ovaj put na programu je bila i košarka. U natkrivenom vanjskom prostoru preko projektora prikazivala se finalna utakmica između Slovenije i Srbije, tako da je opća euforija bila neopisiva.  

Unatoč utakmici, mnogi su podržali predgrupu Jinjer, koja je svoj set odsvirala za vrijeme utakmice. Riječ je o mladim ukrajinskim metalcima koji kombiniraju groove metal s hardcoreom, a bend navodno simpatizira i s progresivom, iako se to nije dalo primijetiti. Ništa novo, ali bend je dobio solidnu podršku. Bend je servirao skladbe s oba albuma, a pažnju je uglavnom privukla pjevačica  Tatiana Shmailyuk, koja je svojim vokalom podsjećala na Otep i Guano Apes, tako da nije riječ o još jednoj pjevačici koja će samo režati. U glazbi se mogao osjetiti utjecaj svačega, od nu metala do tehničkog metalcorea. Obećavajuće, ali za sada još nedovoljno uvjerljivo.

Euforija je iz minute u minutu bila veća. Slovenija je u košarci preuzela vodstvo, a pozornica je već bila rezervirana za Arch Enemy, koji su pričekali do zadnje minute utakmice i odmah nakon njezina završetka začuo se intro novog albuma, a bend je udario svježim hitom The World Is Yours. Arch Enemy nisu trebali dugo da dokažu svoju vrhunsku formu, koja traje već više od deset godina, unatoč tome što je bend u međuvremenu zamijenio nekoliko članova. Repertoar je logično naglašavao zadnja dva albuma, na kojima je prisutna nova vokalistica Alissa White-Gluz, iako se bend dotaknuo i ranijih albuma, ali osjetno premalo. Jedino iznenađenje bilo je to što su u repertoar ponovno uvrstili skladbu Dead Bury Their Dead s legendarnog albuma Wages of Sin. Ostalo je naravno prilično predvidljivo. Skladbama War Eternal, My Apocalypse, The Eagle Flies Alone, No Gods, No Masters , We Will Rise Arch Enemy su dali do znanja da si stariji obožavatelji mogu slobodno obrisati nos. Iako je bend često označen kao ekstremni metal bend, odabranim je skladbama dao do znanja da se previše ne razlikuje od komercijalnih metal bendova koji naglašavaju istaknute refrene i klišejizirane melodije. Sve što je tu drukčije jest vokal, koji bi trebao biti u skladu s death metal ideologijom. Dakle, ništa pretjerano ekstremno.

Nastup benda svakako je vrijedan pohvale. Teatralnost je na vrhuncu, ni kod jednog člana nije se dalo primijetiti da nastup shvaća s rezervom. U prvom je planu bila poskočna Alissa, koja je odlično poticala publiku, dok je kod obraćanja publici bila slabija, iako to bend niti ne treba jer je publika vidno sudjelovala. Gitarska uigranost dvojca Amott/Loomis bila je izvanredna. Loomis je tijekom sola pokazao čak i poneku zanimljivu vragolju, ali daleko od onoga što je radio u sastavu Nevermore. Ritam sekcija D’Angelo/Erlandsson možda nije toliko isticala kao gitare, ali svoju je ulogu držala do kraja. Bend je prije stanke odsvirao još i skladbu Avalanche s albuma War Eternal, u kojoj Alissa koristi i čiste vokale, koji su na koncertu djelovali usiljeno i nepotrebno. Uslijedila je stanka, nakon koje je prvi na pozornicu izašao Jeff Loomis, koji je set poveo dalje instrumentalnom skladbom Snowbound, a zatim su se pridružili i preostali članovi da bi sve zajedno doveli do kraja. Skladba Nemesis s albuma Doomsday Machine od 2005. je stalnica koncerata Arch Enemy. Ništa neobično, jer skladba ima šarenu melodiku i izražen refren koji publika može glasno pjevati. Za kraj je bend odsvirao još dio skladbe Fields of Desolation, u kojoj su Amott i Loomis posljednji put zajedno solirali.

Arch Enemy su svojim uigranim i epskim nastupom, koji nije djelovao rutinski, svakako oduševili. No pretjerana teatralnost s druge je strane dala do znanja da bend više ne stavlja glazbu uvijek na prvo mjesto. U prvom su planu više kič i klišeji, a o nekakvim inovacijama ni traga ni glasa. 

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići