Autor: Jernej Vene
Datum intervjua: 24.01.2005
Te siječanjske večeri bavarska prijestolnica München bila je prekrivena slojem novog snijega, koji je vjetar nerijetko raznosio na sve strane, a važne stranice svoje glazbene povijesti dečki su na nastupu otkrivali slično, recimo puni svježeg vjetra. Njihov odnos prema glazbi i nastupanju dokaz je da su umjetnici posebnog kova. Na nastupu smo uživali u izboru starijih, provjerenih hitova i novih skladbi. Asia zvuče glazbeno i to vrlo svježe, a najpoznatiji su po skladbi Heat of the moment. Skupinu Asia vodi klavijaturist Geoffrey Downes, poznat iz pop dua The Buggles (sigurno se sjećate skladbe Video Killed The Radio Star) te iz skupine Yes. Uz njega je iskusni bubnjar Chris Slade (bivši član skupina Manfred Mann’s Earth Band, Uriah Heep i AC/DC), izvrsni basist i pjevač John Payne i svestrani mladi gitarist Guthrie Gowan, koji se bez imalo srama nosi sa svim zahvatima koje su u skupini ostavili njegovi prethodnici, ponajviše Steve Howe. Ta postava svira zajedno već četiri godine, što je za skupinu Asia rekordno, ako znamo da se u njoj izmijenilo gotovo pedeset glazbenika, ubrojimo li i one koji su uskočili za koncert ili dva. Asia su inače najpoznatiji po prva dva albuma, na kojima su sudjelovali gitarist Steve Howe iz skupine Yes, basist i pjevač John Wetton (svirao je u King Crimson, Uriah Heep, Uk, Family, Mogul Thrash i mnogim drugima), bubnjar Carl Palmer iz Emerson, Lake and Palmer te već spomenuti Geoff Downes, koji u Asiji ustraje i danas. Asiju su na početku ubrajali među supergrupe, jer su je činili glazbenici koji su se već prije dokazali kao izvrsni umjetnici.
Geoff Downes nam je o svojim glazbenim počecima rekao:
Downes: “Odrastao sam u glazbenoj obitelji, pa je bilo prilično prirodno da ću se baviti glazbom. Najprije sam se školovao u klasičnom smjeru, ali sam se uskoro počeo zanimati za glazbu sastava koji su djelovali u šezdesetima, na primjer Manfred Mann i slične. Zanimala me zabavna glazba. I studij na akademiji u Leedsu uključivao je puno moderne glazbe i jazza. Možda neki poznati glazbenici, majstori instrumenata, ne trebaju formalno glazbeno obrazovanje. Recimo, Steve Howe je odličan gitarist, a ipak je samouk. Glazbeno obrazovanje možeš steći na različite načine, moje je pak takvo.”
O počecima svoje glazbene karijere (svirao je naime u sastavu disko pjevačice Tine Charles):
Downes: “Da, svirao sam disko glazbu, zapravo sve što je trebalo da bih se mogao uzdržavati. Snimao sam reklame i gostovao na snimanjima. Usput sam studirao aranžiranje, čime sam si pomogao pri radu na TV oglasima.”
Gdje je upoznao budućeg suradnika i danas priznatog producenta Trevora Horna?
Downes: “Trevora Horna upoznao sam u sastavu Tine Charles, gdje je bio umjetnički voditelj i basist. Brzo smo shvatili da imamo vrlo sličan glazbeni ukus. Kad je Tina prestala nastupati, nastavili smo suradnju. Pisali smo nove skladbe i tako su nastali The Buggles.”
O tajnama uspjeha mladih glazbenika:
Downes: “To je vrlo teško postići. Krajem sedamdesetih morao si biti u Londonu. Dolazim iz sjevernog dijela Engleske i premda je scena bila i u Liverpoolu i drugdje, ipak se trebalo probiti u London. Usprkos velikoj konkurenciji moraš vjerovati u stvari koje radiš i nadati se da će se nešto dogoditi. Tada smo radili polako, ali sigurno. No, kad smo dobili ugovor za snimanje na temelju triju demo snimki, među kojima je bila i Video killed the radio star, osjetili smo da nas čeka lijepa budućnost. Tada smo se usredotočili samo na rad u sastavu.”
O dolasku u skupinu Yes:
Downes: “Zapravo je moj i Trevorov dolazak u Yes bio kombinacija dvaju događaja. Gospodin Abrams, koji je bio glazbeni urednik na nekom američkom radiju, puštao je našu glazbu i puno pričao o našem radu. Iako se u glazbi Buggles čuju utjecaji diska, nalazimo i elemente teškog rocka. Neka vrsta elektroničkog pop zvuka. No, drugi aspekt je u tome da smo tada imali isti tim koji se brinuo za Buggles i Yes. Brian Lane, koji je bio glavni, zamolio nas je da napišemo skladbu za Yes. Napisali smo You can fly from here, a snimili smo je s basistom Chrisom Squireom i bubnjarom Billom Brufordom. Tada je počelo kuhati. Jon Anderson i Rick Wakeman napustili su Yes. Trevor je pjevao slično kao Anderson, a meni nije bilo teško odsvirati njihove melodije na klavijaturama. Tako su nas zamolili da s njima idemo na turneju pod imenom Yes.”
O albumu Silent Nation:
Downes: “Življi je od nekoliko prethodnih, kad smo glavni autori bili ja i pjevač John Payne. Tada su nam pomagali neki studijski glazbenici. Sada radimo više timski, želimo se približiti načinu rada kakav je bio na našem prvijencu, kad smo surađivali svi četvorica. Ne želimo uključivati previše tehnike u postupak produkcije, da zvuk ne postane previše umjetan. I za nastupe uživo takav je proces bolji, jer možemo svirati stvarnije i jasnije.”
O aktualnoj pop glazbi s ljestvica govorio je pjevač John Payne:
Downes: “Volim razne vrste glazbe, od klasike, opere do heavy metala. Ljestvice, pune repa i popa s obradama, nisu baš zanimljive. Danas se snima puno obrada, ali su to uglavnom loše preradbe dobrih originala. Tako sve zajedno gubi smisao. Mladi, nažalost, izvornike ne poznaju. I svi izbori za razne Pop idole su mi odvratni i odbojni. Današnja pop glazba je plitka, nema sadržaja. Zovem je McDonald’s glazba. Većina takvih izvođača neće djelovati ni za dvadeset godina, sretni su ako nastupaju godinu dana. Dakle, aktualni hitovi mi nisu pri srcu. U SAD-u i Europi imamo sreće da za nas brine izdavačka kuća Inside out, koja podupire progresivni rock, a u svijetu taj žanr ima priličan broj pristaša. Kanadski sastav Rush lani je odsvirao jednu od najvećih europskih turneja. I Yes su imali dobro posjećene nastupe. Dream Theater su jedan od mojih najdražih bendova. Dobro je da takva glazba ne želi biti moderna. Naravno da postoji tržište za klasiku, punk ili progresivni rock. Sredinji pop mi se pak čini priličnim truležom.”
Što o trenutnom stanju u glazbenoj industriji misli Geoff Downes:
Downes: “Glazbena industrija sigurno nije takva kakva je bila nekad. Temeljito je promijenila oblik. Snažan nosač podataka je DVD, izlazi i mnogo reizdanja starih albuma s dodacima. Sve to mijenja način praćenja glazbe. Internet je promijenio svijest ljudi o načinu prihvaćanja nove glazbe. Ljudi više ne idu u trgovine po nove albume određenih izvođača, glazbu kupuju u veleučilištima… odnosno robnim kućama, kao da kupuju jaknu ili nešto slično. Nekad su namjerno išli u glazbenu trgovinu da bi kupili određeni album. Glazbena industrija je danas već stopljena u opću potrošačku industriju. Nisam pak pozvan da govorim je li to dobro ili ne.”
Mnogi izvođači imaju na zalihi mnogo skladbi prije nego što počnu snimati. A vi?
Payne: “Za album Silent Nation imali smo pripremljeno od pedeset do šezdeset skladbi prije nego što smo počeli s pravim snimanjem. Zatim smo ih pregledali i pronašli jednu ili dvije za koje smo smatrali da predstavljaju ono što tražimo kao naš trenutni glazbeni smjer. Preostale skladbe spremimo u računalo i poslije ih rijetko kad upotrijebimo. Album Silent nation producirao sam sam, pomagao sam pri pisanju skladbi, produciranje i tehnički rad bili su mi veliki izazov, iako je bilo naporno.”
O povezivanju rada s obiteljskim životom govorili su Downes i Payne:
Downes: “Jasno je da su osobni odnosi komplicirana stvar. Naš životni stil uvelike se razlikuje od običnih ljudi. Ali na sve se naviknеš.
Payne: “Najteže je održati vezu. Ako si većinu godine od kuće, teško je imati obitelj. Naš ciklus je album – turneja, album – turneja i to je jako naporno.”
O velikom uspjehu prvog albuma naslovljenog Asia iz 1982. i utjecaju na Geoffa Downesa:
Downes: “Taj je album utjecao na živote svih nas. Kad na scenu stupi nova skupina i ima izrazito uspješan album, kakav je bio naš prvijenac, to ostavlja posljedice. Na svakoga drukčije, ali takav uspjeh nismo očekivali. Brzo smo se na njega ipak navikli. To stanje nismo mogli kontrolirati, bilo je kao velika snježna lavina. Pomogao nam je menadžer, koji je imao iskustva s Yes i znao je kako zadržati zajedno skupinu velikih zvijezda. Imali smo velik prodajni uspjeh, Heat of the moment bila je velika pop uspješnica, što je iznenadilo sve. Slušali su nas i manje zahtjevni slušatelji, jer im se skladba utisnula u podsvijest, budući da su je neprestano puštali posvuda.”
Kakva publika dolazi na vaše nastupe?
Downes: “To su zreli ljudi, među njima nema vrištećih tinejdžerica, što je šteta. U glavnom pak naši slušatelji imaju još svoje zube.”
Je li vam digitalna tehnologija pomogla pri stvaranju glazbe?
Downes: “Ne baš, zapravo nisam imao problema s njom, ako se bolje izrazim. Počeo sam svirati kad se digitalna tehnologija tek počela razvijati u smislu uporabe na klavijaturama. Početkom osamdesetih počeo je njezin pravi zamah, pratio sam je od početka. Bio sam među prvima koji su koristili sampler Fairlight, dok sam još bio u Yes. Tehnologija jako pomaže pri stvaranju glazbe, ako je u pravim rukama. Postala je pak pristupačna ljudima koji nisu nužno glazbenici. Tko ima nešto novca, može si priskrbiti opremu i snimiti album kao sam svoj majstor. Prošli su dani kad se snimalo u velikim studijima sa slavnim producentima. Danas je način rada puno rascjepkaniji. Tužno je kod digitalne tehnologije to što je njezinom pojavom umrla umjetnička duša. Tehnologija nije sama sebi svrha, glavna je osoba koja je koristi. I mi koristimo tehnička pomagala koja nam pomažu uživo, ali mislimo da glazbena osnova mora biti odsvirana pravim instrumentima. Druge elemente samo dodajemo.”
Kakav je bio utjecaj izdavačke kuće na izbor skladbi za album Silent nation?
Downes: “Imali smo potpunu slobodu, pa smo se odlučili za njih. Pouzdali su se u nas, jer su znali da ćemo snimiti dobar album.”
Jernej Vene
Galerija slika
