Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Winery Dogs, The
Izdavač: Loud & Proud Records
Izlazak: 2013
Trajanje: 60:18
Ocjena: 4.5/5
U gotovo sat vremena dug i slojevito pomiješan glazbeni konglomerat nedavno su se udružila tri rock supermena, i to: Richie Kotzen (ex-Poison, ex-Mr. Big), Billy Sheehan (Mr. Big, Niacin. PSMS, Talas, David Lee Roth, Steve Vai) i bivši Dream Theater bombarder Mike Portnoy (Flying Colors, PSMS, Adrenaline Mob). Nova super rock grupa zove se The Winery Dogs i ne poznaje baš nikakvo obazirno ograničavanje kad se prihvati posla.
Osnovni kalup skladanja je Kotzenov i proizlazi iz stvaranja njegovih samostalnih studijskih izdanja. Osobito novog doba! The Mother’s Family Head Reunion? Paralela je smislena ponajprije u raspoloženjskom smislu. Kotzen donese komad (s tekstom). To je osnovni »primjer«, ili recimo radije temeljni kalup, iz kojega zatim zajedno razvijaju pjesmu. Dakle, Kotzenova ideja. To je temelj iz kojeg raste unikatna pronicljivost glazbene priče zvane The Winery Dogs. Kotzen je oduvijek nadasve posrećeno kombinirao izražajnu snagu bluesa, motowna i soula s rockerskom snagom, pri čemu je suptilno ugrađivao i svoj izniman osjećaj za opipljivu vodeću melodiju. Da cijela stvar ipak ne bi bila tako jednostavna i na uho trivijalno rješiva, tu su Portnoy i Sheehan u kombinaciji rušeće ritam sekcije, koja svojom nadmoćnom prodornošću razbija predvidljive finte Kotzenova komponiranja te cijeloj priči u konačnici dodaju posve unikatnu glazbenu sliku u galaksiji!
Već prvi instrumentalni dio uvodne Elevate nudi Sheehanu i Portnoyu najbolji alibi da vodeći motiv razlome na proste faktore! Nemoj se čuditi ako će ti u tom trenutku donja čeljust biti bliže gležnjevima nego nosnicama. Kotzen bi definitivno ove godine imao novi studijski album vani da nije uskočio u vezu s The Winery Dogs. To dokazuje prvijenac The Winery Dogs, koji se može pohvaliti izvanrednom šarolikošću Kotzenovih vodećih rifova i napjeva. Oni zapaljuju u sadržajno punoj opipljivoj i sažetoj formi, što dokazuje da je Kotzen u izvanrednoj skladateljskoj formi i da ga pokreće iznimna kreativna inspiracija. Kotzen u sebi nosi onaj blues prožet boli i velom opskurnosti, što prenosi njegov specifičan i neizostavno obojen vokal. I ovaj album dokazuje da se Kotzen posljednjih godina stvaranja razvio u izvanrednog pjevača. Možemo reći da je Kotzen sustigao ligu najprepoznatljivijih glazbenika koji su osupnuli kombinacijom dviju funkcija u jednoj osobi. (Nažalost pokojni) Alvin Lee (Ten Years After), Sting (The Police), Buck Dharma (Blue Oyxster Cult), Geddy Lee (Rush), Leslie West (Mountain), John Wetton (Asia), Burke Sheeley (Budgie), Mark Knopfler (Dire Straits), Eric Clapton (The Cream), David Gilmour (Pink Floyd),… popis nije završen. I Kotzena mirne duše možemo uvrstiti u ligu tih glazbenih posebnjaka, koji su danas veliki gospodari rock ‘n’ roll vrtuljka. To su naime rođeni genijalci koji u zadanoj grupi nose tako snažan izražajni karakter da cijela glazbena izjava grupe počiva upravo na njima.
Vratimo se natrag The Winery Dogs. Skladbe poput I’m No Angel, Damaged, The Dying, a osobito završna Regret, u kojoj se Kotzen nadasve strastveno prihvaća klavira, trenuci su u kojima se i Sheehan i Portnoy mudro i marljivo suzdržavaju u “tresenju nota” i tako u tim točkama prepuštaju dominaciju izvanrednim strastima i emocijama Richieja Kotzena. Kotzen je briljantan. U tim točkama točno zna kako štedjeti i raspoređivati tonove gitarskog sviranja. Nijedan gradivni element ga na nabrojenim skladbama u tome ne zasjenjuje.
U svakom slučaju, gurmani dolaze na The Winery Dogs po iskustvo jam kulture! I to je prva i najveća glazbena poslastica ovogodišnje večere. To je onaj zabavni duh spontanog odklopa koji unosi progresivnu razigranost – možemo reći i da “opušta” onaj Kotzenov princip skladanja (Kotzen je još kao tinejdžer tu vještinu učio kroz poglobljeno slušanje Hall & Oates). S obzirom na reputaciju trojke u The Winery Dogs ne možeš unaprijed predviđati rezultate. Svi mogu svirati sve što požele. I više. Zato ni na tren unaprijed ne znaš gdje se kriju slasti i iznenađenja triju velikih virtuoza. Osjeti se kako Sheehan i Portnoy često povlače Kotzena za sobom u jurišne gitarske pasaže. U razvijenoj brzini solističkih eskapada udvostručuje ga Sheehan s harmonijama čuvenog štropotanja svoje bas gitare. Ravnopravno. Brzina sviranja je ovaj put jednaka. Bez obzira na debljinu žica. Sheehan je u tom pogledu jednostavno jedinstven planetarni lik. Kotzen je u solažama podivljao. To divljaštvo na njegovim studijskim albumima nikad nije tako očito (Six Feet Deeper) kao ovaj put. No očito malo više “grubosti” s njegove strane odlično dođe uz iskazanu kulturu tipične igre kolosalnih ekipnih drugova Portnoya i Sheehana.
U jednoj skladbi odvrti se i po nekoliko promjena raspoloženja. Album je u tom elementu izuzetno dinamičan. Tu je npr. naglašen atmosferski kontrast u gotovo doomovski zamišljenoj strofi Time Machine, a strofi slijedi stupnjevani »svjetlosni bljesak« razvoja melodije kroz pred-refren u zarazni refren, koji ti odmah uđe pod kožu. Vrijedi naime za jedan od najpjevnijih na albumu.
Da ne bih razvlačio. The Winery Dogs, odnosno sastav vrhunskih glazbenika u postavi: Kotzen, Sheehan, Portnoy, ovdje je našao svoj novi dom u kojem idealno supostoji! Pitanje je jesu li ikad u karijeri tako složno supostojali u grupama u kojima su ostavili svoj trajan i neizbrisiv pečat. Pa bila to Kotzenova suradnja s Poison, Mr Big, nadalje Sheehanova u Mr. Big, da ne govorim o Mikeu Portnoyu. On je upravo s The Winery Dogs pronašao samoga sebe. Uz iznimku projekata i grupa u vezi s Nealom Morseom, usudio bih se tvrditi da se Portnoy nikad u karijeri nije osjećao tako udobno kao upravo sada, u The Winery Dogs. Nemoj se čuditi ako ti to jednom uz pivo i sam osobno prizna. Dream Theater? Tko? Još će lakše zaboraviti na njih.
Odlična je spoznaja da ni Sheehanovo ni Portnoyevo solističko divljanje ne daje osjećaj prezasićenosti na pločici. Sva tri glazbenika na albumu su ravnopravno istaknuta i u činu interpretacije se međusobno ne »zasjenjuju«. Otud zaključak o punom suživotu. Sve glatko teče i valja se na albumu. Od suptilno smirenih trenutaka, trenutaka kompaktne složnosti u kojima je trojka bučna, ali melodično izdržljiva, do doslovno »vulgarno opscenih instrumentalnih ekscesa« – ljepše rečeno – akrobacija u ludorijama punog improvizacijskog ulova, o čemu većina stanovnika naše galaksije može samo sanjati. I upravo je to, uz svu iskazanu majstoriju Kotzenova komponiranja, još uvijek glavni adut velike privlačnosti ovog izdanja.
»The Winery Dogs« je strastven, vruć, emocijama živo nabijen. Album superlativa. Album unikatnog karizmatičnog šarma i sažete izražajne autentičnosti koji od prve do zadnje sekunde ne prestaje oduševljavati. Vrhunsko izdanje koje mogu ponuditi samo najbolji svjetski glazbenici. Ništa manje, ništa više.
Postava
Richie Kotzen – vokal, gitara, klavijature
Billy Sheehan – bas gitara, prateći vokal
Mike Portnoy – bubnjevi, vokal, prateći vokal
Produkcija
The Wintery Dogs
Popis skladbi
1. Elevate
2. Desire
3. We Are One
4. I’m No Angel
5. The Other Side
6. You Saved Me
7. Not Hopeless
8. One More Time
9. Damaged
10. Six Feet Deeper
11. Criminal
12. The Dying
13. Regret
