Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Atomic Rooster
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1970
Trajanje: 40:14
Ocjena: 3.5/5
Atomic Rooster, jedna od najenigmatičnijih progresivno rockerskih skupina svih vremena, koja je kroz svoju povijest bila obilježena dvama različitim stilskim razdobljima (ranim prog rockerskim i kasnijim pretežno teškorockerskim), dok joj je sve to vrijeme zapovijedao briljantni, nažalost već pokojni orguljaš i klavirist Vincent Crane (1943-1989). Crane, koji je patio od kroničnih napadaja shizofrenije, što se vuklo kroz cijeli njegov tragični život sve do prerane smrti, napustio je 1969. nakon još jednog napadaja podmukle mentalne bolesti, zajedno s mladim, tek 19-godišnjim bubnjarom Carlom Palmerom, kultnu skupinu The Crazy World of Arthur Brown, u kojoj je u tandemu s legendarnim pjevačem Arthurom Brownom na istoimenom prvijencu stvorio nezaboravni psihodelično rockerski hit »Fire«.
U svoj novi sastav, koji je nazvao po kineskoj godini pijetla (1969.), privukao je još i basista i pjevača Nicka Grahama (kasnije je, među ostalim, surađivao sa Skin Alley, Davidom Jacksonom i Jimom Capaldijem). Prvotno je s Atomic Rooster trebao surađivati i pokojni Brian Jones (Rolling Stones), no njega je u međuvremenu već ‘iznenadila’ smrt, tako da su Crane, Palmer i Graham bili primorani snimiti istoimeni prvijenac Atomic Rooster bez gitarista. No, svega nekoliko tjedana nakon izlaska ploče Graham ih je napustio, a na njegovo je mjesto iz sastava Andromeda došao gitarist i pjevač John Du Cann (1946-2011). Du Cannove gitarske dionice iskorištene su na kasnije izdanoj američkoj verziji albuma, koja je tako zvučala poprilično drugačije (bolje) od originalne britanske inačice.
Atomic Rooster su, što je posebno zanimljivo s obzirom na njihove kroz karijeru pretežno mračne i okultizmom obilježene tekstove i glazbene ambijente, osnovani točno na petak trinaestog, 1969., o čemu svjedoči i udarna uvodna skladba s njihova kultnog, istoimenog prvijenca. »Friday The Thriteenth« obilježavaju Craneove moćne, masivne dionice na Hammond orguljama, što je bila rijetka konstanta kroz cijelu njihovu karijeru, te briljantne, potpuno nepredvidljive bubnjarske vragolije mladog Palmera, koji je već tada demonstrirao svoj neprocjenjivi talent. Istodobno se cijelo vrijeme lijepo čuje da je Graham osiguravao solidnu bas-liniju, dok je njegov pretežno bluesom usmjeren vokal bio dovoljno raznolik za kompleksni zvučni izričaj Atomic Rooster, koje je već na prvim koracima vuklo u tvrđe vode, što se inače još bolje čuje pri slušanju američke verzije albuma s Du Cannovim udarnim gitarskim dionicama. Grahama su vokalno kasnije nadmašila oba, i Du Cann i (osobito) Chris Farlowe.
»And So The Bed« obilježena je šuštavom linijom Hammond orgulja. Grahamov blago ekscentričan vokalni pristup ovdje je kroz svo režanje idealno prilagođen hedonistički obojenom tekstu, dok su Palmerovi bubnjarski prijelazi ponovno briljantni. Zapravo je najveći gubitak za Atomic Rooster, ako se izuzme preranu Craneovu smrt i time raspad sastava 1989., bio upravo odlazak tog mladog bubnjarskog bisera u progresivnorockersku superskupinu Emerson, Lake & Palmer. Gotovo sedmominutna balada »Winter«, obilježena pastoralnim ugođajem, među većinom sljedbenika skupine najomiljeniji je uradak s ovog albuma. Ovdje je Grahamov ‘anđeoski’ vokalni pristup, koji je već gotovo na granici falseta, potpuno drugačiji nego na većini preostalih radova, dok se u mirno, romantično ozračje uz iskričave zvukove klavira izvrsno uklapa i njegovo profinjeno sviranje flaute. S vremenom zavlada složena instrumentalna dionica s brojnim solističkim ulomcima na klaviru, bubnjevima i flauti, no to ni na tren ne ugrožava lijepu središnju pastoralnu melodiju. »Decline And Fall« pretežno je izgrađena od dramatičnih orguljaških linija i nepredvidljivih bubnjarskih eskapada s brojnim solističkim trenucima. Zanimljivo je da Grahamov razjareni vokal upada tek u završnom dijelu.
»Banstead« je s moćnim orguljaškim dionicama i neutješnim Grahamovim vokalnim pristupom prožeta balada koja gradi mostove između tvrdog rocka i progresivnog rocka, dakle nešto što su Atomic Rooster vladali kroz većinu svoje karijere. Enigmatskom kraticom nazvana »S.L.Y.« još je jedno živahno postignuće s bluesrockerski neukroćenim vokalom te brojnim lukavim bubnjarskim prijelazima, dok sve to zajedno kao i obično povezuju Craneovi majstorski solo eksperimenti na orguljama.
Bluesrockerskim vokalnim šarmom prožeta »Broken Wings«, bolna ljubavna ispovijest, sadrži veličanstveni uvodni orkestralni aranžman i masivne Craneove eskapade na Hammond orguljama, dok uz razgranate bubnjarske prijelaze cijelo vrijeme vlada spor tempo. Kompleksni instrumental »Before Tomorrow« (na britanskoj verziji albuma alternativno nazvan »Shabooloo«), u kojem ponovno dominiraju Craneova temperamentna orguljaška majstorstva, ima neobično razigran ambijent i niz kompleksnih bubnjarskih motiva pomoću kojih se održava energično-dinamičan ritam. Što posebno dobro ispada, američka je verzija ove skladbe s za ono vrijeme brutalnim Du Cannovim gitarskim frazama. Crane i Palmer bili su zaista odličan tandem i šteta je što je njihovo druženje bilo tako kratko, no mladi se bubnjar u tom vremenu mnogočemu naučio od svog često depresivnog orguljaškog druga, što će mu kasnije dobro doći u društvu još većeg klavijaturističkog ‘megalomanijaka’ Keitha Emersona.
Na nekim ponovljenim CD izdanjima »Atomic Rooster« nalazi se i Du Cannova tvorevina »Play The Game«, koja je zahvaljujući njegovim nabrušenim gitarskim rifovima i beskompromisnom vokalnom pristupu stilski najtvrđi uradak na cijelom izdanju.
Prvijenac Atomic Rooster bio je dostojan početak i dobar pokazatelj toga kamo će se kroz većinu karijere stilski kretati ta kultna skupina, jednako važna za razvoj progresivnog rocka i teškog rocka, koju su kroz cijelu karijeru neprestano obilježavala mračna proročanstva, tragedije i izmjene članova. Du Cannov dolazak i Palmerov odlazak k ELP-u te dolazak njegove zamjene Paula Hammonda približili su njihov zvukovni pristup već na sljedećem albumu »Death Walks Behind You« (1970.) teškorockerskim odnosno proto-metalnim vodama, zbog čega su ih neki, i zbog mračnih tekstova, počeli uspoređivati s Black Sabbath i Black Widow, iako su sve te skupine osim zanimanja za okultizam imale međusobno vrlo malo srodnosti.
Postava
Vincent Crane – Hammond orgulje, klavir, prateći vokal
Carl Palmer – bubnjevi, udaraljke
Nick Graham – bas-gitara, vokal, flauta
John Du Cann – gitara i vokal na novosnimljenim skladbama za američko izdanje
Produkcija
Atomic Rooster i Tony Colton
Popis skladbi
1. Friday the 13th
2. And So to Bed
3. Winter
4. Decline and Fall
5. Banstead
6. S.L.Y.
7. Broken Wings
8. Before Tomorrow aka Shabooloo
