Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Motörhead
Izdavačka kuća: UDR
Izdanje: 2015
Trajanje: 42:36
Ocjena: 4/5
I evo još jednog, 22. studijskog albuma vječnih rock’n’roll pankera Motörhead. Iako je Lemmy prije nekoliko dana opet morao skratiti nastup, i to u američkoj saveznoj državi Utah zbog iznenadnih problema s disanjem, za Motörhead vrijedi samo jedno. Pobjeda ili smrt – Victory or Death! Upravo to nalaže otvaranje albuma uvodnim krikom! Nema predaje.
Željezni kancelar je dakle očito ipak izmaknuo kandžama smrti i izborio još jednu pobjedu, bend je nakon nekoliko neočekivanih odgađanja ipak snimio i izdao album »Aftershock« (2013), koji donosi raznolikost kakvu jednoličnost i predvidljivost zvuka i stila grupe do tog dana još nisu poznavale. Nakon dvije godine stiže tako njegov nasljednik »Bad Magic«. I? Povratak tipičnoj buci i tutnjavi, karakterističnoj za cijelo razdoblje nakon »Fast« Eddieja Clarka, odnosno preciznije negdje od »Overnight Sensation« (1996) nadalje, kad je bend ponovno prešao u formaciju trija. To ne znači ništa drugo nego da je bend opet navio sve gumbe na najveću tutnjavu u studiju i ponovno krenuo na materijal u najvišoj brzinskoj brzini. Buke i brzine, kakvu su razvili na albumu »Bastards«, doduše ne treba očekivati, no izrazito metalizirani zvuk tog razdoblja Campbell je nakon Burstonova odlaska vrlo brzo i učinkovito zamijenio izrazito masnim groove riffovskim zidom. Među najbrže razbijače ovaj put spadaju izrazito pjenušavi Thunder And Lighting i njegov »krvni brat« Teach Them How To Bleed. To je štivo koje će ti zasigurno razbiti tikvu!
Budući da smo stil i zvuk grupe kroz godine dobro upoznali i budući da nam svaki nadolazeći studijski album ove ikonične rock postave već unaprijed odzvanja u ušima, još prije nego što mu uopće uspijemo poslušati, vrijedi i za »Bad Magic« da ne donosi baš nikakva odstupanja od špure benda, koji je mjesto producenta ponovno povjerio Cameronu Webbu. On s grupom surađuje još od albuma »Inferno« (2004) nadalje.
»Grleni strug« i dalje zapanjujuće uvjerljivo služi željeznom kancelaru. Riječ je o njegovu prepoznatljivom vokalnom pristupu kakvom nema ravna u cijeloj prešernoj galaksiji. Po propovijedi neumoljiv, prizemljen, poguban, pečen s okultom i magijom tamnih sila. Nema izlaza na kraju tunela. Svi smo osuđeni na propast. Grešnici i završna apokaliptična katarza neizbježni su. Kako god okreneš, Lemmy (uvijek) ima pravo. Shoot Out All Of Your Light za te je crne, ali realne misli pravi naziv. U pripjevu ne pleši uz tu skladbu, jer će ti otkinuti obje noge. Zvuk je opet masno nauljen koliko god može biti. Izderan, pocijepan, garažno zapakiran. Pankersko punkovski.
Budući da je zvijer opet pobjegla na slobodu i neukroćeno bjesni te stvara zvučni teror, spomenute sonične brzine i zaglušujuće buke ima opet u izobilju! Izuzetno godi gitarske fraze, gdje bend malo ispreže iz najviše brzinske brzine, kao u skladbi The Devil izuzetno grabežljivog uvodnog riffa i gdje topovski udarci Mikkeyja Deeha stvaraju izuzetno kontrastnu protutežu. Ni to nije sve. Posebne emocije izaziva i srednji dio skladbe, gdje solažu u ulozi posebnog gosta albuma polaže nitko drugi do presvijetli Brian May (The Queen)
Skladba Electricity mogla bi bez problema otvoriti album. Stilski je skrojena po uzoru na skladbe poput We Are Motörhead. Dakle ništa novo, ali unikatni bombonček, opet spretno prepakiran i poslužen na novu konzumaciju. Samoreplikacija kod Motörhead zapravo nije samo poželjna, nego i obveza grupe prema samoj sebi i naravno obožavateljima. Udio rock’n’roll doze u sredini albuma raste. Nakon Electricity naime slijede još izrazito mračna Evil Eye (u pred-pripjevu se Lemmy hvata “mrtvačkog” vokala), za njom (već spomenuti) tipični rock’n’roll »proždrljivac« Teach Them How To Bleed s jednim od najbržih tempa albuma.
Till the End donosi ono što je na početku ovakvih eksperimenata fanove smetalo, no riječ je o još jednoj skladbi Motörhead karijere s mirnijom notom, a Lemmy joj pristupa čistim vokalom, što u cjelokupnom dojmu (posebno) izaziva naježenost. Skladba je podržana akustičnim aranžmanima i razina muzikalnosti u njoj ekstremno raste. Skladba o izgubljenoj nevinosti (mladosti), koja te klasičnom Lemmyjevom poezijom stisne i potrese. Općenito zbog osjećajnosti kojom trio raspolaže, s Lemmyjevim vokalom na vrhu voćne kupe, naravno.
»Bad Magic« novi je odličan album grupe. Drugo ne možeš reći. Tipičan Motörhead album, podmazan svim karakteristikama prepoznatljive špure najprljavijeg rock’n’rolla galaksije. Na sam rep albuma bend je uvrstio lucidnu obradu sastava The Rolling Stones u režiji vlastite izvedbe skladbe Sympathy For The Devil. Svakako se ona u sam koncept albuma ne uklapa, zato je i uvrštena na njegov rep, ali je uspio trenutak velike zabave trija u studiju i dobrodošlo osvježenje materijala. Lucidno. Lemmy pjeva (pri čitanju ovog glagola možeš upotrijebiti široko ili usko »O« i »E«, kako ti drago) Jaggera!
Zvijer je dakle opstala (barem u studiju)! Prošlo je točno 40 godina od osnutka grupe i Dave Brock i dalje lupa glavom jer si još i danas ne može oprostiti što je Lemmyja otpustio iz Hawkwind! Tako smo dobili Motörhead! I još uvijek su tu i još uvijek nesalomljivo udaraju! Nadajmo se da će zvijer opstati i na dugim kilometrima i miljama novih i novih koncertnih turneja, sve do našeg novog koncertnog susreta s prvim i najautentičnijim ikonama rock’n’roll buke i dalje! Nema predaje i nema zastoja! Gdje je pobjeda, tu je i smrt! Ni više, ni manje!
Postava
Ian “Lemmy” Kilmister – bas gitara, vokal
Phil Campbell – gitara
Mikkey Dee – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Brian May – gitara u skladbi br. 5
Produkcija
Cameron Webb
Popis skladbi
1. Victory or Die (3:09)
2. Thunder & Lightning (3:06)
3. Fire Storm Hotel (3:35)
4. Shoot Out All of Your Lights (3:15)
5. The Devil (2:54)
6. Electricity (2:17)
7. Evil Eye (2:20)
8. Teach Them How to Bleed (3:13)
9. Till the End (4:05)
10. Tell Me Who to Kill (2:57)
11. Choking on Your Screams (3:33)
12. When the Sky Comes Looking for You (2:58)
13. Sympathy for the Devil (The Rolling Stones obrada) (5:35)
