Nastupaju: Saxon, Lordi, Pretty Maids, Stratovarius, Masterplan, Entombed, Lake of Tears, H.E.A.T., Die Apokalyptischen Reiter (dvorana), Onslaught (dvorana), Artillery, Dream Evil, Fleshcrawl (dvorana), Exumed (dvorana), Crazy Lixx, Wanted Inc.
Lokacija: Balingen / Messegel’ande (Volksbankmesse) / Njemačka
Datum: petak, 12. 7. 2013.
Jutro može biti i thraaaaaaaaaaassssshhhhhh!!!! U novi dan smo se »prozračili« ljupkim milozvučjem njemačkih thrash metal uzurpatora i zvučnih agresora Wanted Inc., koji su predstavljali svoj studijski prvijenac »Demons We Created« (2012). Kvartet je iskusan. Zapravo je riječ o nastavku ostavštine death metalaca Wanted, koji su nakon prvijenca 2009. počeli stvarati toliko drukčiju glazbu da se posljedično promijenio i glazbeni stil. Kad su momci to shvatili, trebalo je promijeniti ime. U Wanted Inc., koji su sada bliži ostavštini pionirskih sunarodnjaka Sodom, Kreator i Paradox. Beskompromisan napad i tresući budilnik u dobrih 40 minuta uigrane i iznimno angažirane predstave.
Pa i uz nastup sljedeće skupine – danskih veterana Artillery, ostali smo naravno u kremenim počelima europskog thrash metala. Tri godine ranije gledali smo ih u dvorani. U tom je razdoblju postava doživjela dvije rokade. Ako je netko očekivao Sørena Nica Adamsena s kacigom, prevario se. Na mjestu pjevača ovaj je put stajao novi vokalist skupine Michael Bastholm Dahl . Nema više ni originalnog bubnjara Carstena Nielsena. Krajem prošle godine zamijenio ga je Josua Madsen. Jezgra skupine ipak ostaje izvorna. To su braća Michael i Morten Stützer te basist Peter Thorslund. Bend je priredio ubojitu prijepodnevnu vrućinu jer je nakljukao nekoliko doista kultnih klasika iz svoje diskografije osamdesetih. S drugog albuma »Terror Squad« u set listi našli su se The Challenge kojom su Artillery otvorili koncert, a taj »veseli« uvod pojačali su s čak tri detonatora s tog albuma: In the Thrash, At War With Science te naslovnom skladbom. Prvih 15 minuta prošlo je k’o u tren oka. Bend nije izgubio dinamit u usporedbi s nastupom od prije tri godine. Michael Bastholm Dahl unio je svježinu u ekipu i podigao scensku dinamiku, a Madsen se pokazao kao cjepidlačni »čuvar vremena«. Brz i, kako i dolikuje thrash metalu, silno šarolik i eksplozivan. U svakom slučaju ništa nije moglo poći po zlu jer su sve uzde u rukama držala klena braća Stützer! Još jedan fenomenalan koncertni manifest, koji su Artillery na krilima klasika s albuma »Inheritance« (Khomaniac, naslovna skladba), pa novijeg »When Death Calls« (Rise Above It All, naslovna skladba) i jedine skladbe s aktualnog albuma »My Blood« (2011) – Death is an Illusion, zaključili krajnje drsko i naježeno. Klasikom The Almighty, uzetom s studijskog prvijenca »Fear of Tomorrow«.
Od jutarnje thrash buke prema blažim zvukovima. Ali ništa manje grabežljivim. Za to su se pobrinuli švedski sleaze rockeri Crazy Lixx sa svojih tričetvrt sata repertoara, koji se odvijao vrlo intenzivno. S ne baš toliko razvikanim outfitom i teatralnim nastupom kao sunarodnjaci Hardcore Superstar, momci su preokrenuli atmosferu festivala naglavačke! K pozornici su privukli posve drugu publiku, koja je uživala u režiji jednostavnog, ali drsko odsječenog galopa topotavih ritmova, himničnih zaraznih koračnica. Opisana mješavina potentnog rockerskog stava i melodične zaraznosti naravno je predstavila poantu novog albuma »Riot Avenue« (2012), od uvodne Young Blood do naslovne skladbe albuma, inače završne Whiskey Tango Foxtrot. Postava je lukavo održavala visoku dinamičnost nastupa i pomalo jeftinim, predvidljivim taktičkim štosom kad se dohvatila sviranja evergreena Quiet Riot i Twisted Sister, a nastup je nadopunila omiljenim singlovima Heroes Are Forever te Want It. Bez vrhunaca, ali vrlo dopadljivo.
Dream Evil važe za prekaljenu skupinu jer djeluju još od 1992. Unatoč tome što je njihova diskografija prilično skromna, momci su izdali nekoliko vrlo kvalitetnih albuma tipičnih karakteristika euro power metala. Naravno, prošla su vremena kad su sastavni dio ovog kvinteta bili bubnjar Snowy Shaw (XXX, ex-Therion, ex-Mercyful Fate, ex-King Diamond) i solo/ritam gitarist Gus G. (Ozzy Osbourne, Firewind). Ipak, uzde u skupini nesmanjenim intenzitetom i dalje drži veteran među skandinavskim producentima Fredrik Nordström, koji u ekipi češe ritam gitaru. Ekipa na pozornici djeluje čvrsto, koherentno, nesalomljivo i u svemu suvereno. Power metal ravno u čelo. Accept-Priest-Primal Fear uzorak kovanja rifova danas važi za gotovo egzotičnu pojavu, no Dream Evil ga se i dalje vjerno i učinkovito drže. Postava najavljuje novi studijski album već ove godine. Vokalist Niklas Isfeldt nikako nije izgubio svoj naboj uvjerljivog interpreta. Kratkokosi pjevač, koji je u godinama prkošenja stekao poneku sijedu vlas i višak kilogramčić, privukao je publiku u tren oka, čim je bend udario skladbom Immortal te nastavio svoj metalski marš preko provjerenih standarda In the Night, United, Bang Your Head, In Flames You Burn, Children of the Night, The Chosen Ones, Chasing the Dragon te završne The Book Of Heavy Metal (March Of The Metallians). Nastup Dream Evil na festivalu Bang Your Head važio je za ekskluzivan. Bio je naime tek četvrti za skupinu ove godine. Vjerojatno prvi i jedini ljetni nastup skupine ove godine.
H.E.A.T. – vrući glam revival artikl iz Skandinavije, nastavio je švedsku invaziju na glavnu pozornicu prvog dana festivala. Skupina, koja je prošle godine izdala aktualni studijski album »Address the Nation«, ljetne je nastupe naravno iskoristila za njegovu promociju, jer 2014. nadobudni momci već najavljuju njegova nasljednika. Skupinu je RockLine pogledao na pozornicama »isprane« Hi-Rock festivala početkom lipnja 2013. i bio ugodno iznenađen intenzitetom scenske dinamike u samoj interpretaciji repertoara, koherencijom, uigranošću, što generira urođena švedska težnja za perfekcijom. Ni na ovom koncertu skupine nije se osjetila nikakva izvedbena greška. Glavni pogonski motor skupine na pozornici ostaje neukroćeni vokalist Erik Grönwall, koji se izdašno uživio u svoju glumačku ulogu i prvi na festivalu konkretno iskoristio »cat walk« pozornice. Od otvarajuće Breaking the Silence pa do završne It’s All About Tonight, momci su održavali iznimno simpatičnu i zaraznu energiju scenskog karizme, koja je nagrađivala slušatelje odličnim zvukom, usklađenom izvedbom, koju je nadograđivala osobito silno posrećena izvedba višeglasnih harmonija, a prije svega su reakcije publike potvrdile da je skandinavski val »glam rock revivala« trenutno vrlo popularan i cijenjen. U svemu izbrušen nastup skupine!
Masterplan važe za njemački power metal bend mlađe osobne iskaznice, koji vodi iskusni glazbeni veteran i gitarist Roland Grapow. Nakon što je već izgledalo da će se nezamjenjivi vokal Jorna Landea u ekipi ipak stabilizirati, po izdavanju studijskog albuma »Time To Be King« (2010) on je zbog obveza prema svojoj postavi i ostalim projektima mjesto u Masterplanu ponovno prepustio drugom vokalistu. Njega je preuzeo At Vance pjevač Rick Altzi. Masterplan su jedna od posljednjih skupina koje su se pojavile na repu power metal buma (on je počeo s HammerFall u drugoj polovici devedesetih) i pritom preživjeti u poplavi skupina istog žanra. Vjerojatno zahvaljujući upravo imenu Roland Grapow. On je nakon jednog od najcjenjenijih Helloween izdanja »The Dark Ride« postavu 2001. napustio zajedno s bubnjarom Ulijem Kuschem i osnovao Masterplan. Razlog? Konzervativna struja Helloweena nije dopuštala promjene zvuka i stila skupine, što je prava šteta jer je »The Dark Ride« predstavljao poželjan otklon od već prežvakanih i izlizanih figura skupine. Kako god, Masterplan su postava prekaljenih glazbenika koji su svoj nastup u Balingenu odlično iskoristili. Otvorili su ga s dvije najpoznatije skladbe svoje karijere. Singlovima Enlighten Me te za njim Spirit Never Die. Zarazna uvodna grabežljivost nastupa, nema što! Postava se prošle godine posve obnovila. Uz Grapowa je od originalnih članova u postavi ostao tek Axel Mackenrott na klavijaturama. Uz novog vokalista Altzija – on je u izvedbi dostojno uvjerio da je vrijedan mjesta koje mu je prepustio Lande, postavu su prošle godine popunili još češki bubnjar Martin Skaroupka, koji je prije bubnjao za Cradle of Filth, te Jari Kanulainen, koji je dugi niz godina basirao u klasičnoj »Tolkki era« postavi Stratovariusa. Grapow dakle ne prepušta ništa slučaju. Zanimljivo je da je postava sa svježe izdanog albuma »Novum Initium« (2013) na koncertu odabrala tek dvije skladbe (Keep Your Dream Alive, Betrayal), a repertoar podredila izvedbi prvijenca »Masterplan« (2003). Za veterana posjećivanja koncerata mog kova rekao bih idealan izbor. »Masterplan« je najsvjetlija točka karijere Masterplana! Grapow je svjestan da su Masterplan u fazi nove kalibracije i regeneracije (to potvrđuje sam naslov albuma), zato je odabrao provjereni potez »opreznog pipanja tla pod nogama«. Ime skupine učvršćivat će neko vrijeme na starim lovorikama, a tek sa sljedećim albumom (dakle onim koji će naslijediti »Novum Initium«) dobit ćemo potvrdu usuđuje li se skupina još umjetnički razvijati ili će se i dalje zadržavati u generičnim i isprobanim okvirima glazbenog komponiranja. Vrlo snažan nastup, koji su naravno priredili glazbeni veterani u Balingenu s rutinom, iskustvom i velikim znanjem!
Legendarni pionirski death metalci iz Skandinavije, koji su odigrali odlučujuću ulogu u razvoju prepoznatljivog death metal zvuka stare Europe, prema kojem su se ugledale mnoge skupine, zasigurno su pak Entombed. Nakon albuma “Wolverine Blues” izgubili su dodir sa scenom zbog duljeg predaha, a u skupini od originalnih članova danas ustraju samo još pjevač Lars Goran Petrov i gitarist Alex Hellid. Nastup postave donio je izniman užitak prvog dana festivala jer su do njezina nastupa, uz iznimku Artillery, publiku zabavljale više-manje postave mlađe osobne iskaznice, koje u glazbenoj ponudi ne donose posebnu autorsku izražajnu pronicljivost. Za Entombed vrijedi posve drugo. Riječ je o skupini strogo prepoznatljive glazbeno izražajne forme. Pedalj čovjeka razmršene kose Lars Goran Petrov nije od muha. Iz sebe i dalje vadi uho parajuće režanje koje u kvaliteti nikako nije posustalo. Entombed su pogledali u oči najvećoj poslijepodnevnoj žegi! Bend je udario krošeom u čelo ravno, kad je nastup otvorio klasičnom death metal koračnicom Living Dead (album »Clandestine«, 1991). Mosh! Prvi put na festivalu! Postava je uglavnom miješala repertoar izvedbom klasika prva tri albuma (Revel In Flesh, Stranger Aeons, Out Of Hand), a u tom činu nije popuštao ni završni dio nastupa, kad je postava preko Eyemaster, I For An Eye, Left Hand Path te očekivane Wolverine Blues upozorila da se možemo nadati novom studijskom albumu urezanom po pravim starošolskim oprugama death metal korijena skupine. Nastup Entombed je mješavina izuzetne kemije članstva ekipe, koja se brine za izrazitu preciznost izvedbe repertoara. Ritam linija bila je potresno filigranska, dok markantna figura postave 2013. svakako ostaje u prvom redu vokalist Lars. Po stasu prije »dežurni goblin« nego bogobojazni gromovnik kakvog očekuješ na mjestu death metal vokalista. No to nije nikakvo mjerilo ocjenjivanja. Lars Goran Petrov naime ostaje, uz svoju smiješnu pojavu, odličan i u svemu uvjerljiv growler i esencijalni gradivni element stasa i glasa Entombeda!
U to je vrijeme oživjela i pozornica u susjednoj dvorani Messegelände, gdje su počeli nemilosrdno grmjeti njemački death metalci Fleshcrawl. Nasrnuti konjanici apokalipse, koji se po zvuku, ali i stilu ugledaju na švedske Dismember, poklali su u dvorani sve živo! Već sam početak razvijao se intenzivno, kad je postava širila svoj gnjev bez milosti kroz skladbe As Blood Rains From The Sky, pa odličnu Soulskinner te stariju klasiku Dark Dimension. Sam odaziv publike bio je malo drukčiji s obzirom na pomamu festivalskog iskustva prošlogodišnje Metal Manije na Komenskom Krasu, što ukazuje na to da su Nijemci pač malo tupljia publika jer koncerata dobivaju u izobilju. Ipak se već usred poslijepodnevnih sati u dvorani širio miris viška alkoholnih para, koje su zakuhala usta brojnih njemačkih pivopija, što je naravno utjecalo na brojna »otvrdnula« tijela koja su šepala po dvorani. »Rupe« pred pozornicom svjedočile su o intenzivnom moshanju, a Fleshcrawl su svoj dvorana nastup okrunili odličnom uigranošću. Osobito je svojom figurom imponirao karizmatični vokalist Sven Gross! Rifovska uigranost obiju gitara te gipka i dinamično razigrana ritam sekcija u zbroju su provjereni garant eksplozivnosti ovog prekaljenog death metal kvinteta. Fleshcrawl su iznenadili samim završetkom, kad su se prihvatili izvedbe obrade The Day Man Lost, koja u izvorniku pripada postavi Carnage.
Osvježenje u nastavku donio je i nastup legendarnih doom metal veterana iz Švedske Lake Of Tears. Na zagrijavanju prvog dana prvo nastup Candlemass, a onda sljedeći dan Lake Of Tears. Lijepo, zar ne? Riječ je o skupini koja ima što reći jer postoji od početka devedesetih. Album »Illwill«, izdan prošle godine, nastavlja ispovjedni trend prethodnika »Moons And Mushrooms« (2007) i u novom dobu za skupinu isporučuje naglašeno navijen, mračan doom metal album koji sadrži čak i elemente death metala. Dakle, možemo reći da u tom pogledu Lake of Tears na neki način zatvaraju svoj razvojni krug jer su se približili osnovnim polazištima albuma »Greater Art« (1994). Istodobno novi album nosi uvjerljiv domet umjetničke zrelosti jer posjeduje i progresivne i psihodelične elemente, uz spomenutu isporuku »doom/gothic« i »death metal« elemenata. Nije više velika vijest da su Lake Of Tears primjer skupine koja je na svojim albumima razvijala poantu metal tradicije u različitim hibridnim obličjima, a album »Illwill« taj zaštitni znak skupine za nova vremena čuva silno uvjerljivo. Postava je uvodno udarila s dvije klasično zamišljene, ali nove točke Lake Of Tears, i to Taste Of Hell te Illwill. Inače predvidljiv nastavak nastupa u usporedbi s studenim iskustvom, kad smo postavu uhvatili u Beču (tada su otvarali koncerte prije Pain i Moonspell). Repertoar su osvježili umetanjem skladbe Sweetwater, a inače su odjeknule još The Greymen, Boogie Bubble i Raven Land.
Nakon »vrućinske oluje« s Entombed, glavnu su pozornicu naslijedili danski hard rock veterani Pretty Maids. Da Pretty Maids u Njemačkoj i dalje ostaju visoko cijenjena i prepoznata skupina, dokazuju izvanredni odazivi publike na njihovim koncertima. Istina, publika pred pozornicom nakon Entombed temeljito se izmiješala, no unutarnji krug parterra bio je izuzetno popunjen. Do nastupa Pretty Maids zasigurno najviše. Ekipa je nastupila u identičnoj postavi kao prije dvije godine na istom festivalu. Tada im je organizator festivala Bang Your Head!!! namijenio manju dvoransku pozornicu. Ovaj su put Pretty Maids došli u Balingen s važnom razlikom. S novim studijskim albumom u džepu! Odmah ga je postava i poslužila, kad se prihvatila agresivnije Mother Of All Lies i za njom pjevne I See Ghosts. Već treća skladba donijela je iznenađenje! Needles in the Dark s kultnog albuma »Future World« – potonji je začinio i nastavak, kad je postava urezala Yellow Rain te Rodeo, a na noge je u završnom dijelu podigla publiku kad je izvela (po očekivanju) i naslovnu skladbu (nisu izostale očekivane Back to Back i Red, Hot & Heavy). Ni odličan album Pandemonium nije ostao previđen uz melodično zarazne I.N.V.U. te fenomenalnu Little Drops Of Heaven. Pretty Maids su zamijesjeni od pravog tijesta. Ronnie Atkins je usred žege odlično odradio vokalne dužnosti. Veteran među hard rock pjevačima doduše više ne posjeduje onu vokalnu svježinu, no svojim dragocjenim iskustvom i vještinom kako »voditi« publiku tijekom nastupa potpuno je preuzeo i uvjerio. Ruke u zraku. Od prvog reda do miksete. U duljini od dobrih 100 metara! Nevjerojatno je koliko prostora pokrije samo jednom gitarom prekaljeni Ken Hammer. Pretty Maids ostaju scenska atrakcija koja zadržava zagrijanost, zagriženost! Nakon doživljenog na festivalu Bang You Head!!! možemo se iskreno veseliti pogledu na koji od već potvrđenih nastupa jesenske turneje skupine po Europi!
Finski power metalci Stratovarius uskočili su na popis nastupajućih ovogodišnjeg festivala Bang Your Head!!! »iz drugog plana«! Nakon otkazivanja nastupa W.A.S.P. Također je riječ o ekipi koja je u karijeri doživjela i preživjela već svašta. Od vrhunaca do vratolomnih padova. Novi album »Nemesis« (2013) važi za najbolji »post Tolkki era« album skupine. Ekipa je na njega vratila nešto stvaralačke autorske svježine, ali ponajprije godi skladbe zbog uspjele himnične pjevnosti zaraznih refrena. Ojačani novim bubnjarom Rolfom Pilvejem, koji je prošle godine zamijenio u skupini umirovljenu bubnjarsku legendu Jörga Michaela, Stratovarius su među nove skladbe Abandon, Halcyon Days, Dragons i singl Unbreakable umiješali svoje klasike Speed Of Light, Kiss Of Judas, apsolutno iznenađenje koncerta Against The Wind s albuma »Forth Dimension« (1995), obaveznu Black Diamond te nastup zaključili s »Infinite« (2000) klasikom Hunting High And Low. Nastup je potvrdio da je TImo Kotipelto s godinama izgubio nešto visine, postava je također prilagodila ugađanje (ono je bilo niže – takvo da odgovara pjevačevim trenutačnim vokalnim karakteristikama). Godi pak spoznaja da je Tolkkijev nasljednik i gitarist Matias Kupiainen nezaustavljiv stroj, pravi perpetuum mobile, koji oduševljava svojom izuzetnom scenskom predstavom. Riječ je o jednom od najviše (ako hoćete) školski »nadrkanih« gitarskih virtuoza koje je Finska dala do danas, koji oduševljava svojom briljancijom kombiniranja izuzetne brzine, preciznosti i kontrole nad instrumentom zvanim električna gitra. Stratovarius dakle još nikako ne pokazuju znakove hrđanja ili slabljenja! Briljantna unakrsna vatra solističkih eskapada na relaciji Matias Kupiainen i Jens Johansson i ovaj je put važila za jednu od najvećih atrakcija nastupa Stratovariusa.
Kad smo već kod Finaca, tu su Lordi! Lordi su na izdanju festivala Bang Your Head!!! 2011. zaključili festival. Nastupili su u dvorani drugog dana, nakon nastupa glavnog headlinera festivala – on je nastupio na glavnoj pozornici (Accept). Ovaj su put Lordi zauzeli mjesto na glavnoj pozornici i to tik pred nastupom headlinera prvog dana – Saxon. Lordi su pak za razliku od očekivanja nažalost ponudili najlošiji scenski zvuk prvog dana festivala. Kod ove postave ionako ima mnogo zvučnih matrica na koje se skupina oslanja kroz nastupe. No ovaj je put loša zvučna slika osobito pokazala zube. Gitare se skoro uopće nije čulo tijekom nastupa. Ili je neprimjetno zujala, negdje duboko zakopana pod zvučnim slojevima drugih instrumenata. Lordi su svoju popularnost naravno kompenzirali svojim poznatim šok-šou teatrom. On doduše nije donio baš nikakav vrhunac, ali je već samo našminkavanje kvinteta atrakcija broj jedan, ako Lordi prije nisi gledao uživo. Da o ostatku teatra punog zombi rituala, rituala kanibalizma i obdukcije niti ne gubimo riječi. Lordi su uz novi album« (skladbe The Riff, We’re Not Bad for the Kids (We’re Worse), Sincerely with Love), u stilu poznate satire i parodije skupine naslovljenog »To Beast Or Not To Beas« (2013), predstavili i obnovljenu ekipu. Bubnjara Manu, koji je zamijenio preminulog Otusa, te novu klavijaturisticu Hello, koja je nadomjestila prethodnicu Awu. Uz sve scenske rekvizite, drugi je čimbenik zbog kojeg se postavi nema čega bojati, ako ne ponudi dobar zvuk na koncertu, broj hitova kojima opterećuje svoj repertoar. To su Lordi riješili očekivanom izvedbom skladbi Who’s Your Daddy?, They Only Come Oout At Night, Devil Is A Loser, pobjednice Eurovizije Hard Rock Hallelujah i završne Would You Love A Monsterman. Okrepljujuća zabava? Bez sumnje. Ali ne za zvučne purističke slušatelje!
A što reći uz nastup glavnih zvijezda večeri prvog dana festivala? Gotovo ništa. Saxon su pač naši stari znanci. Ako pratiš dnevne vijesti u metalu, Saxon vrlo brzo postaju gotovo »svakodnevni znanci«. Nevjerojatna je naime činjenica da su ti veterani, osnovani davne 1976., ne samo ostali na sceni, nego da u svojim zrelim godinama djelovanja generiraju izuzetnu produktivnost u studiju. To vrijedi i za njihove neprestane posjete europskim koncertnim pozornicama (preko SAD-a su križ napravili već davno). Tek što su nas posjetili u sklopu prvog dijela nove europske »Sacrifice« turneje u slovenskoj prijestolnici, već su pokrenuli invaziju festivalskih pozornica ovogodišnjeg ljeta. Postava ne treba nikakvo predstavljanje, zapovijedala je najvećim i najvažnijim pozornicama europskih festivala, uključujući Wacken. Saxon dakle ne poznaju nepoznanice, ni skrivača. Ali su momci iskoristili ovaj nastup da ga opreme maksimalno. S pirotehničkim efektima koji su uključivali povremene salve dimnih zavjesa, iskri i vatre, do posjeta poznatog orla te s implementacijom pozornice na temelju dodatne scenske rasvjete. Nigela Glocklera su s bubnjevima uključivši tijekom njegove solaže podigli pomoću pokretne dizalice visoko u zrak.
U takvim okolnostima vođi i vokalistu skupine Biffu Byfordu osobito intenzivno igra njegovo neukroćeno metalsko srce. Čovjeku se kar smijalo tijekom nastupa. Radosni zapovjednik je cijelo vrijeme sipao anegdote u pauzama i zabavljao publiku na račun svojih podanika u ekipi. Te mu je večeri jezik osobito podmazano tekao. Jednom je prilikom čak porugljivo pristupio glavnom organizatoru festivala Horstu, koji je sjedeći na krajnjem desnom monitoru promatrao koncert iz neposredne blizine, te mu pomolio pred nos mikrofon da otpjeva jednostavnu refrensku kombinaciju »Wheels OF Steel«. Svega zloga vještog čovjeka to je očito ipak toliko zbunilo da nije izustio ni slovo »W«, iako je jasno da ime Horst E. Franz važi za stjenoviti planinski masiv njemačke metal scene.
Da utješim slovenske fanove koji nisu bili na festivalu Bang your Head, pa su pogledali nastup skupine u Kinu Šiška, 12. 6. 2013.! Saxon su na Bang Your Headu!!! odsvirali jednako dug koncert. Bez posebnih iznenađenja. Repertoar su podredili izvedbi starijih klasika, zapravo kultnih komada, koje su vratili na set listu (To Hell And Back Again, Motorcycle Man, The Eagle Has Landed, And The Bands Played On), a s nje je ispao koji noviji komad i recimo (nažalost) i koji slatkišić, kao što je to odlična balada s albuma »Forever Free« Iron Wheels (odsvirana u Ljubljani mjesec dana ranije).
U poziciji skupine s takvom kilometražom u kakvoj su se te večeri našli Saxon, pobjeda je doista mogla biti lako osvojiva. Uz fantastičnu izvedbu repertoara, koji je još jednom dao nekoliko nezaboravnih elementarnih starošolskih rifova rođenih u vrijeme pokreta N.W.O.B.H.M., zapovjedničku rutinu Biffa Byforda, koji je među ostalim iskoristio zastavu koju su mu ponudili fanovi iz publike da njome raspiruje prostor te kao uvijek traper jaknu punu zakrpa, koju je starina metal pjevača zahvalno navukao u zadnjoj trećini koncerta, do sveg teatra scenografije koncerta! Bombastično! Prilagođeno za potencijalno koncertno izdanje na audio-vizualnom nosaču. Ništa više, ništa manje. Magično. Hipnotično. I još jednom. U suglasju s autentičnošću jedinstvene heavy metal tradicije velikih Saxon!
Čovjek koji je Saxon vidio u svim mogućim inkarnacijama i scenskim varijetetima, uz dodijeljenu »prednost« uloge glavnih nositelja prvog dana BYH festivala od Saxon 2013. ipak bi očekivao barem 15 minuta dulji repertoar i uključivanje kakvog iznenađenja. Tako pak gorku spoznaju da vrhunca nije bilo nije mogla prikriti ni sva scenska navlaka i posljedična bombastika koncerta skupine na balingenskom festivalu. Stvar koju na prvi pogled i sluh, pod utjecajem »zavedenih emocija«, uopće ne primijetiš, postaje nakon post-koncertnog otrežnjenja spoznaja gorke istine! Ako si koncert skupine Saxon gledao drugi ili treći put u životu, pa naletio na balingensku režiju, mogao si samo pljeskati. Bez zadrške.
Prvi dan pak još nije bio završen. U dvorani su divljali Die Apokaliptischer Reiter, uspješni projekt Sodomova šefa Toma Angelripperja. Dvorana je pak bila »zapečaćena«. Postala je toliko prepuna da ljude više nisu puštali unutra. Tako smo otišli na još jednu rundu sendviča u obližnji Subway, pa spavati. Koncert britanskih veterana Onslaught bio je najavljen u dvorani između jedan i dva ujutro, no sanjalačka krila Morfeja do jutra nas više nisu probudila iz slatke spavaće omame.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
ARTILLERY:
1. The Challenge
2. In the Trash
3. At War With Science
4. Terror Squad
5. When Death Comes
6. By Inheritance
7. Death Is an Illusion
8. Rise Above It All
9. Khomaniac
10. The Almighty
CRAZY LIXX:
1. Young Blood
2. Lock Up Your Daughter
3. Riot Avenue
4. Cum On Feel The Noize
5. We’re Not Gonna Take It (Twisted Sister)
6. Want It
7. Rock And A Hard Place
8. Road To Babylon
9. 21 Til I Die
10. Heroes Are Forever
11. Whiskey Tango Foxtrot
H.E.A.T.:
1. Breaking the Silence
2. Better Off Alone
3. 1000 Miles
4. Late Night Lady
5. Straight For Your Heart
6. Beg Beg Beg
7. Downtown
8. Falling Down
9. Heartbreaker
10. Danger Road
11. Living on the Run
12. It’s All About Tonight
MASTERPLAN:
1. Enlighten Me
2. Spirit Never Die
3. Lost and Gone
4. Crystal Night
5. Betrayal
6. Crimson Rider
7. Back for My Life
8. Time to Be King
9. Keep Your Dream Alive
10. Heroes
11. Soulburn
12. Kind Hearted Light
13. Crawling From Hell
FLESHCRAWL
1. As Blood Rains From The Sky
2. Soulskinner
3. Dark Dimension
4. Structures of Death
5. Damned in Fire
6. Into the Fire of Hell
7. Slaughter at Dawn
8. Under the Banner of Death
9. Beneath a Dying Sun
10. Written in Blood
11. From the Dead to the Living
12. Flesh Bloody Flesh
13. Made of Flesh
14. The Day Man Lost
PRETTY MAIDS:
1. Mother of All Lies
2. I See Ghosts
3. Needles in the Dark
4. Rodeo
5. I.N.V.U.
6. Yellow Rain
7. Little Drops of Heaven
8. Future World
9. Back to Back
10. Red, Hot and Heavy
LAKE OF TEARS:
1. Taste of Hell
2. Illwill
3. Demon You / Lily Anne
4. Raven Land
5. The Greymen
6. Boogie Bubble
7. So Fell Autumn Rain
8. House of the Setting Sun
9. Crazyman
ENTOMBED:
1. Living Dead
2. Like This With the Devil
3. Out of Hand
4. Revel In Flesh
5. To Ride, Shoot Straight and Speak the Truth
6. Stranger Aeons
7. Damn Deal Done
8. I for an Eye
9. Eyemaster
10. Supposed to Rot
11. Left Hand Path
12. Wolverine Blues
STRATOVARIUS:
1. Abandon
2. Speed of Light
3. Halcyon Days
4. The Kiss of Judas
5. Dragons
6. Against the Wind
7. Black Diamond
8. Unbreakable
9. Hunting High and Low
LORDI:
1. Intro (God Of Thunder)
2. We’re Not Bad for the Kids (We’re Worse)
3. Bringing Back the Balls to Rock
4. The Riff
5. Who’s Your Daddy?
6. Blood Red Sandman
7. It Snows in Hell
8. I’m the Best
9. Hard Rock Hallelujah
10. They Only Come Out at Night
11. Devil Is a Loser
—dodatak—
12. Sincerely With Love
13. Would You Love a Monsterman?
SAXON:
1. Procession (intro)
2. Sacrifice
3. Wheels of Terror
4. Power and the Glory
5. Heavy Metal Thunder
6. Solid Ball of Rock
7. I’ve Got to Rock (To Stay Alive)
8. To Hell and Back Again
9. Night of the Wolf
10. The Eagle Has Landed
11. Conquistador
12. Drum Solo (Nigel Glockler)
13. Motorcycle Man
14. Stand Up and Fight
15. Dallas 1 PM
16. And the Bands Played On
17. 747 (Strangers in the Night)
18. Wheels of Steel
—dodatak—
19. Crusader
20. Strong Arm of the Law
21. Denim and Leather
22. Princess of the Night
ONSLAUGHT:
1. Born for War
2. Killing Peace
3. Let There Be Death
4. Angels of Death
5. Destroyer of Worlds
6. Metal Forces
7. Fight With the Beast
8. Planting Seeds of Hate
9. Demoniac
10. Shellshock
11. Burn
—dodatak—
12. The Sound of Violence
13. Power From Hell
14. Thermonuclear Devastation
Meow Gallery: There was an error while building the gallery. Check your PHP Logs.
