Nastupaju: Grave Digger, Victory, Stormwarrior, Bullet, Dynamite
Lokacija: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum: četvrtak, 10.07.2014
Godina je prošla u tren oka i nova izdanja festivala Bang Your Head!!! već su pred vratima. Već devetnaesto po redu. Kako to već ide, nijedna festivalska godina ne smije početi bez dana zagrijavanja, koji se održava dan prije službenog otvaranja festivala, zapravo na istom prostoru kao i sam festival, samo u dvorani.
Za ovogodišnji »warm up« show organizator je ponovno pozvao pet bendova. Dva švedska i tri njemačka. Ako su švedski predstavnici hard rocka i rock ‘n’ rolla, preostale tri njemačke postave zapravo su urezane u power metal. Kombinacija glasi Dynamite, Bullet, Stormwarrior, Victory, a u velikom finalu dana zagrijavanja, kao glavni nositelji, Grave Digger, koji su tako premijerno predstavili svoj novi studijski album »Return of the Reaper«.
Dynamite su otrcani rock ‘n’ roll revitalisti koji rado obuvaju riffovske cipele sastava AC/DC, Rose Tattooo, s desperado prizvukom, ali srčano i čisto rock ‘n’ rollerski. Takvog revitalizma danas na planetu ima cijela hrpa i Dynamite ne donose nikakvu glazbenu revoluciju. Jednostavno, njihov je koncert ponudio klasično iskustvo kad otkriješ novi švedski bend gladan dokazivanja. Nastup je odsviran s velikom dozom srčanosti, dinamične i potentne scenske igre, visokog stupnja uigranosti i odvažnog iskorištavanja prostrane pozornice, koja im je bila prepuštena na 40 minuta da pokažu svoj glazbeni arsenal. Unatoč tome što se dvorana tek punila, oni koji su bend pratili ispred pozornice dečkima su na kraju nastupa priredili bučan aplauz.
Bullet je sastav koji je prvi put eksplodirao na festivalu Bang Your Head 2010. godine – RockLine reportažu TUKAJ. Bend je ovog veljače obišao staru europsku celinu, gdje je otvarao koncerte njemačkim power metalcima Primal Fear i već je tada u potpunosti impresionirao do u detalje izbrušenim scenskim nastupom. Bend je prije dvije godine u svoje redove primio novog gitarista, koji sluša na ime Alexander Lyrbo, a u džepu već ima snimljen novi studijski album naslovljen »Storm of the Blades«, koji izlazi početkom rujna ove godine. S obzirom na to da su Bullet u usponu i da se hrpa zagrijanih fanova doslovno nabila na ogradu i progurala u prve redove prije nastupa benda uz glasno skandiranje imena skupine, zapravo je iznenađenje da su Bullet na rasporedu nastupili prije Stormwarrior. Napadi klasično našpicanih gitarskih rifova naslijeđenih od AC/DC, prelivenih konkretnim udarom adrenalinske brzine, djelovali su ne samo grabežljivo nego i izrazito poduzetno i samouvjereno. Bend je posljednjih godina skupio popriličnu koncertnu kilometražu i to se odražava na odličnoj scenskoj formi koju kvintet pokazuje. Od otrovno nakostriješenog i u visine uperenog vriska pjevača Hella Hoferja, do profinjenih gitarskih dvoboja obaju gitarista i čvrste ritmičke podloge. Bullet je bend koji na pozornici jednostavno ne može i ne zna zatajiti.
Stomwarrior su tipični nasljednici teutonske škole heavy metala, koja je bujala na tlu Njemačke osobito s bendovima Helloween i Running Wild i dala zapravo elementarne smjernice za žanr koji danas poznajemo pod oznakom europski power metal. »Thunder And Steel« ukupno je šesti studijski album sastava Stormwarrior, objavljen ove godine, a bend ga je i s vehemencijom predstavio publici u Balingenu. Vođa Lars Ramcke u postavu trija primio je i četvrtog člana, gitarista Alexa Gutha, dok ritam sekciju drže iskusni danski basist Yenz Leonhardt i bubnjar Jörg Uken, koji je uz Leonhardta bio zadužen i za prateće vokale. Stormwarrior je nekoć ugostio i festival Metal Mania Open Air u Komnu krajem kolovoza 2008. (RockLine reportaža TUKAJ), pa su nam stari znanci. Bend je u dobrih sat vremena predstavio niz skladbi sa svih šest albuma i ponudio tipično klišejsko power metal iskustvo, gdje oko proizvoljnog bajkovitog mačevaoca punog neustrašivosti uvijek iznova kruže razni križevi i nevolje, ali na kraju su svi zmajevi pripitomljeni ili obezglavljeni, a duše očišćene od vražjeg. Ukratko, nordijska poganska misija ukrštena s elementarnošću evo power power melodičnosti. Takav je glazbeni dosje benda, od kojeg Hamburžani, nastali 1998. godine, ne odstupaju ni za pedalj. Dvorana se tijekom nastupa nešto ispraznila, osobito nije bilo teško doći u drugi red u bilo kojem trenutku nastupa. Bend je pomalo hendikepiran time što Lars mora svirati gitaru, solirati i još izvoditi glavni vokal. Unatoč tome, ničemu se ne može prigovoriti u čvrstom fokusu koncertne izvedbe da publici podari najbolje što može.
Većina je te večeri grozničavo očekivala nastup velikih veterana teutonskog metala Victory. Bend danas čine gitaristi Herman Frank i Christos Mamalitsidis, nadalje basist Peter Pichl, bubnjar Michael Wolpers te pjevač Jioti Parcharidis. Od nabrojenih, zapravo sve počiva na jednom imenu. Herman Frank. Gitarist Accepta odlučio je prošle godine ponovno obnoviti postavu. Pokušaj obnove odvijao se još 2008., kad je bend snimio album »Don’t Talk Science«, koji je trebao izaći već 2009., a dočekali smo ga tek 2011. Kako god okrenuli, zahvaljujući Frankovoj ustrajnosti bend je prošle godine doživio još jednu potpunu prenovu članstva, i to s učinkom da može izvoditi koncertne nastupe. U postavi danas, uključujući Franka, nema originalnih članova. Frank je u bend stigao na drugom albumu »Don’t Get Mad.. Get Even« 1986. godine. Od preostalih članova najzvučnije je ime Peter Pichl, koji je svojedobno svirao bas gitaru za Running Wild i britanske veterane progresivnog rocka Nektar. Bend je inače u punom zamahu i obećava novi studijski album. Victory su set listu naravno sastavili od materijala svojih klasičnih dana. Bend je izletio na pozornicu s razbijačem Take the Pace s albuma »Temples of Gold« (1990), kojim je ujedno i zaključio koncert, kad je pri kraju zagrmjela hedonistička Rock the Neighbours, koja je dignula cijelu dvoranu. Svoju munjevitu glazbenu narav bend je održavao tijekom koncerta klasikom Are You Ready s albuma »Don’t Get Mad… Get Even« (1986), kojoj se pred kraj koncerta pridružila odlična Checks in the Mail. Tu su skladbe s albuma »Culture Killed the Nature« (1989) Don’t Tell No Lies, On the Loose, Power Strikes the Earth, dok su još uvijek aktualni album »Don’t talk Science« (2011) zastupale Burn Down the City i Restless. Usred nastupa Hermanu Franku pukla je treća žica, pa je otišao po pomoć kod gitarskog tehničara, koji mu je privremeno gurnuo u ruke crni Gibson Les Paul s kojim je veteran spasio lijep dio nastupa. Odlično je spoznati da u tim skladbama još uvijek mogu uživati na koncertima i 2014. godine. I Herman Frank upravo u tim skladbama s Victory pokazuje kako je odličan gitarist, majstorski solist, jer središnju figuru kod Accepta uvijek iznova, i u studiju i na pozornicama, preuzima Wolf Hoffmann, dok je Frank često potisnut u sjenu goleme riffovske pratnje. Bend svira s velikom odlikom. Priličan dio elementarnosti scenskog kretanja naslijeđenog od Accepta mogao se doživjeti tijekom nastupa Victory, iako Victory važe za bend koji malo više računa na bombastiku i pompoznost melodične zaraznosti, kakvu su Accept u karijeri rijetko razvijali. Victory su zasigurno bili najiščekivaniji bend na rasporedu. Priredili su odličan žur, što se odražavalo na mnogim razjarenim glavama u publici.
Grave Digger su zanimljivo, upravo u vrijeme nastupa u Balingenu, na svijet donijeli novi studijski album naslovljen »Return of the Ripper«. Bend je tako premijerno predstavio set listu koja će resiti i pozornice studenske koncertne turneje po Europi. Riječ je o albumu koji nadmašuje odličnog prethodnika »Clash of the Gods«, a o manje zanimljivom i idejno slabom albumu »Clans Will Rise Again« da i ne govorimo. To znači da se Axel Ritt napokon punokrvno integrirao u ekipu. Bend je nastupio s potpunom scenskom opremom, uključujući maksimum scenske rasvjete, upotrebu pirotehnike i scenskih kulisa, koje su zastupali uspravno postavljeni ljudski lijesovi sa znamenitim grobarskim lubanjama, iza kojih je bio postavljen klavijaturist skupine H.P. Katzenburg, kao uvijek našemljen u lik smrti. Bend je udario s dvije posve nove skladbe, a onda dolio ulje na vatru izvedbom klasike s albuma »Tunes of War«, nemilosrdnog jurišnika Killing Time. Grave Digger su na pozornici odisali odličnim raspoloženjem. Govorljiv je naravno bio isključivo vođa skupine Chris Boltendahl, koji se u jednom trenutku u stanci ukorio jer je želio nastaviti koncert skladbom koja nije bila upisana na repertoaru pod točkom koja je trebala slijediti, rekavši da je očito više nego krajnje vrijeme da si nabavi naočale. Osijedjeli grivasti vođa rikao je kako rikće samo on. Jasno je da to nije njegov prirodni vokal, pa se u njegovu izvedbu, kao i obično, uvukao poneki za uho ipak bezbolan »fuš«, gdje je vokalna linija odstupila od idealnog položaja, dok Boltendahl najzahtjevnije dijelove skladbi, poput refrena u skladbama Knight of the Cross i The Rondtable, prepušta pjevanju publike.
Axel Ritt je svojom vještinom odlično popunio prostor jednom jedinom gitarom. Pokriti cijeli prostor jednom gitarom nije lak posao. U tome je posve dostojno zamijenio odličnog prethodnika Mannija Schmidta. Axel solaže svira na svoj način. Tako su neki dijelovi osobito starijih skladbi dobili posve novu kvalitetu. Bend je toliko uvježban da si teško mogao uočiti kakvu grešku, a ponajprije je ponovno oduševila izuzetna preciznost ritam sekcije iskusnog Jensa Beckera te bubnjarskog vrača Stefana Arnolda, koji slovi po svojim majstorijama trzajućeg kotrljanja dvostruke bas-bubanj papučice. Set lista, koja je bila temeljito natovarena novim skladbama s albuma »Return of the Reaper«, povremeno su Grave Digger začinili izvedbom klasika, poput koračnice Wedding Day s albuma »The Ripper« (1993), te ultimativne himne The Dark of the Sun s albuma »Tunes Of War« (1996), koja odlično funkcionira uživo i bila je jedan od atmosferičnih vrhunaca koncertnog nastupa, jer je jednoglasno s Boltendahlom rikala cijela dvorana od 2000 usijanih glava..
S obzirom na to da je bend kao zanimljivost u dodatku set liste isporučio samo starodrevnu klasiku osamdesetih, baladnu Yesterday, a onda »ogoljufao« one koji su tražili još koje iznenađenje izvedbom novije Highland Forever, te da je tome slijedio predvidljiv završetak s Heavy Metal Breakdown, opći je dojam ipak bio pravi. To znači da su se Grave Digger predstavili u pravoj formi i da turneja obećava puno, ponajviše zbog spektakularnih kulisa, začinjenih pirotehnikom i hrpom magle, no unatoč tome bend će u repertoar morati dodati barem još tri stare klasike da bi mogao utažiti zahtjeve svakog ljubitelja njegova lika i djela.
Dan zagrijavanja je dakle iza nas. Heavy metalsko i hard rockovsko rezganje švedsko-njemačkog sadržaja općenito je tvrdim metalskim glavama željnim odklopa isporučilo pravi šrapnel distorzirane omame i tako ih pripremilo za prvi dan festivala. O tome pak više vrlo brzo. U sljedećoj balingenskoj koncertnoj priči.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
