Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Laško / Jagoče (pozornica Zlatorog) / Slovenija
Datum koncerta: 18.07.2014
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 20,00€
Prvi dan festivala Pivo in cvetje bio je iza nas kad se Laško probudio u svjež petak koji je najavljivao novu torbu pravih glazbenih veselica! Po gradu se širilo nekoliko pozornica, a Rockline ekipa usredotočila se uglavnom na događanja na glavnoj pozornici ispred sela Jagoče, od svih lokacija zapravo najudaljenijoj od centra Laškog. Dugi niz godina glavna pozornica Piva in cvetja nalazila se u samom centru mjesta, tik uz rijeku Savinju, a sad već treću godinu zaredom gostuje na livadi udaljenoj kojih 15 minuta hoda, koja svojom prostranošću može primiti i veći broj posjetitelja. Kako se tijekom festivala pokazalo, posjetitelji zanimljiv glazbeni program nisu nagradili masovnim dolaskom. S mnogih se strana moglo čuti da na Pivu in cvetju nikad nije bilo plaćenih pozornica, kako je to postalo uobičajeno posljednje tri godine. No ulaznica je tek popratna komponenta sve kvalitetnijeg glazbenog programa, pa pravim sladokuscima, u to sam uvjeren, nije teško posegnuti u džep i za praćenje glazbenika koji kroje ili su krojili svjetsku sliku rocka odbrojiti dvadeset eura.
Rockline ekipa stigla je na prizorište u kasnim poslijepodnevnim satima, nakon nastupa punkrockera Backstage i divljih heavy rockerica Hellcats – potonje su se na pozornice vratile nakon turbulentnog kraja prošle godine, kad su im usred mini talijanske turneje iz kombija ukrali gitare i ostalu opremu. Treći po redu na pozornicu Piva in cvetja stupili su San Di Ego. Riječ je o ekipi iskusnih glazbenika za koje se još uvijek veže sindrom supergrupa, u kojima su članovi benda poznatiji od same grupe. San Di Ego su nakon autorske pjesme Zadnji cent zaplovili prema obradama najvećih rock hitova, a pritom nisu zaboravili ni pokazati šarolikost instrumentalnog znanja. Bubnjara Jureta Dolesa uvijek je zanimljivo promatrati zbog njegove kombinirane jazzovske i klasične tehnike držanja palica, slično kao što je njeguje Mark Zonder (Warlord, ex-Fates Warning), s kojim se Rockline susreo nekoliko dana prije. Dobri zvučni uvjeti dodatno su pojačali čaroliju izvanrednih vokalnih harmonija, osnovnog preduvjeta uspješno predstavljenih klasika Queena, kojima su San Die Ego zabavljali nekoliko stotina duša okupljenih ispod pozornice.
Sljedeći su nastupili Happy Ol’ McWeasel, štajerski žureri koji su u nas popularizirali keltsku vižu poskočnog punk rocka. Iskreno, nikad nisam posve razumio grupe koje inspiraciju crpe iz tradicije posve stranih kultura, ali dok narod kupuje tvoj proizvod, naravno da je i to dopušteno. Happy Ol’ McWeasel posljednjih godina marljivo pune klupske prostore i studentske veselice diljem domovine, a česti nastupi i teški rad donose im sve veću bazu obožavatelja, koja ih ni u Laškom nije ostavila na cjedilu. Poskočne viže pobrinule su se za nekoliko letećih čaša piva koje su dobro raspoloženje razlile po cijelom prizorištu.
Noć je polako počela pokazivati zube kad su se na pozornicu Piva in cvetja vratili Dan D. Skupina je u posljednjih deset godina prešla nevjerojatan put. Nakon što su dugo svirali i bili stari znanci dolenjskog rock podzemlja, tek im je s albumom »Katere barve je tvoj dan« uspjelo lansirati se u orbitu najpopularnijih slovenskih rock bendova, u kojoj ustraju i danas. Dan D prihvaćaju sve nove izazove, pa su izuzetno uspješnu akustičnu turneju Tiho ovog ljeta ponijeli na slovenske dvorce. No publika u Laškom došla je po čistokrvnu zabavu iz prve, pa su se Dan D priključili na struju i elementarnom rockerskom izjavom ispod pozornice okupili daleko najveći broj ljudi do tog trenutka. Tokac je kao majstor raspoloženjskih preokreta unatoč velikom kapacitetu prizorišta uz odsvirane hitove Voda, Moj problem i Plešeš znao podijeliti dodire intime, tako vrlo karakteristične za ovu novomešku skupinu. I za Dan D bi se moglo reći da su kao vino: svake im godine ide na bolje!
Slovenski koncertni promotori već godinama koriste provjerenu taktiku pozivanja velikih glazbenih imena nekadašnje zajedničke države, jer ona još uvijek žanju izuzetnu popularnost. U tom je smislu već sama najava nastupa legendarnog hrvatskog benda Parni Valjak bila pogodak u sridu. Parni Valjak je jedan od najiskusnijih bendova našeg prostora, zato im i proračunatim pristupom uspijeva cijelo vrijeme nastupa držati publiku u šaci. U oči je upao nedostatak dugogodišnjeg gitarista Husa, čija sudbina javnosti zasad još nije poznata – možda mu zdravlje nagaja, ili iza svega stoji eventualni spor unutar grupe? Događanje na pozornici tako je još očitije nego inače palo na pleća ikone benda Akija Rahimovskog, koji je i ovaj put tijekom nastupa sjeo na rub pozornice i publici u prvom redu pružao ruku. Pivo je (kako i dolikuje festivalu) teklo u potocima, a Parni Valjak su na krilima svojih najvećih hitova Sunčanom stranom, Sve još miriše na nju i Jesen u meni, čak i uz usputno instrumentalno koketiranje s nasljeđem svjetske rock glazbe, prisilili pod pozornicu na pjevanje. Tradicionalni jugoslavenski melos, začinjen usputnom gitarskom harmonijom Eaglesa i ritmičkim skokom Springsteenovih Glory Days, još se jednom pokazao kao vruća roba u Sloveniji!
Sat je već davno otkucao ponoć kad je došlo vrijeme za glavne zvijezde večeri – za ponovno okupljene velenjske hard rockere Šank Rock, čiji je raspad s ulaskom u novu 2011. godinu na slovensku hard rock livadu unio veliku prazninu. Iskreno, njihov je povratak bio očekivan još od dana raspada, samo je njegov oblik do petkove večeri bio nedefiniran. Šank Rockeri nastupili su u postavi klasičnog trojca Matjaž Jelen (vokal), Cveto Polak (bas gitara) i Bor Zuljan (gitara), zauzetog klavijaturista Klarića zamijenio je Sašo Gačnik, a jabuku razdora i najmanje omiljenu osobu klasičnih Šank Rockera za bubnjevima zamijenio je prekaljeni Roman Ratej.
Očekivanja prije prekida trogodišnjeg koncertnog posta bila su velika, kao što je bila velika i želja Šank Rockera da još jednom pripreme pravu rockersku veselicu na mjestu koje ih je tako snažno obilježilo. Već je uvodna skladba Rockerji nagovijestila da će puno manevarskog prostora pripasti gitarskom virtuozu Boru Zuljanu, koji je stajao na lijevoj strani pozornice. Njegove su solaže bile vrhunci odsviranih skladbi, pogotovo zbog njegove dugotrajne odsutnosti iz očiju šire javnosti, ako izuzmemo kratku promotivnu kampanju izlaska solo albuma prije četiri godine. Zuljan posjeduje karizmu velikih glazbenika, pa unatoč zvjezdanom ponašanju na pozornici njegov nastup nije djelovao odbojno, nego je Šank Rockerima vratio onu komponentu uspješnih devedesetih koju (inače također odličan) Roki Petkovič nakon Zuljanova odlaska nije znao popuniti. Publika je žudjela za vječnozelenim refrenima, pa je Matjaž pjevajući hitove Ker te ljubim, Maček ili Pravljica o mavričnih ljudeh imao snažnu potporu vjernih fanova, koji su povratak Šank Rockera i u široj (društveno interaktivnoj) okolini bez iznimke dočekali s odobravanjem. S obzirom na nekadašnji staž benda Velenjčanima nije bilo teško ispuniti repertoar općepoznatim skladbama izmjenjujućeg se tvrdorockerskog i baladnog kostura. Manje iznenađenje priredila je izvedba Puščave sna, jer te pjesme posljednjih godina Šank Rockeri u pravilu nisu svirali, a za kraj prvog dijela nastupa poslužili su i razigranu Le 17.
Drugi dio koncerta nije bio ništa manje bombastičan od prvog, prije obrnuto! Petorci se na pozornici pridružio gitarist svjetskog renomea Steve Stevens, koji je kod nas kao nezamjenjiv dio ekipe Billyja Idola posljednji put nastupio tek nekoliko tjedana prije (reportaža ovdje). Ipak, nije sve teklo kao po loju, jer je dio tehničke opreme zbog kiše bojkotirao svoju osnovnu misiju, pa je ekipa nakon Matjaževa improviziranog obraćanja bila prisiljena promijeniti pomno planirani program. No dečki su toliko iskusni i namazani svim mastima da ih to nimalo ne izbacuje iz takta. Stevens je svoju nimalo skromnu tehniku pokazao u odsviranom Top Gun motivu, u kojem su Šank Rockeri postali njegov prateći bend, koji se sljedeći sat uz pjevanje Stevensove gitare šetao po rockerskim klasicima Led Zeppelina, AC/DC-a i naravno Billyja Idola. S obzirom na kasni sat, poznati motivi djelovali su kao opijum za narod, koji je uživao u Stevensovu nenadmašnom osjećaju za gitarsku frazu, iako 55-godišnji glazbenik kao pojava na pozornici djeluje neenergično. Takav je, što ćeš. Stevens je tijekom priprema za koncert naučio i nekoliko pjesama Šank Rockera i usput im uputio kompliment kad je u mikrofon ubacio riječi: »riječ je o jebeno dobrom rock’n’roll bendu«! Obostrano poštovanje bilo je očito, a večer se, kako i dolikuje reunionu, završila u ritmovima najljepših i najboljih Šank Rockerskih skladbi: Metulj, Jaz nimam noč za spanje i prije završnog vatrometa još i neslužbenom himnom festivala, Laškim pirom.
Šank Rock su (barem na jednu večer) ponovno oživjeli bajku koju su uspješno pisali gotovo trideset godina. Nadajmo se da neće postati taoci međusobne kemije i da će uskoro najaviti dugoročan povratak. Temelji za to već su postavljeni!
Setlista
ŠANK ROCK:
1. Rockerji
2. Pridite na žur
3. Ker te ljubim
4. Maček
5. Tih bod in igraj
6. Pravljica o mavričnih ljudeh
7. Lahka dama
8. Delam kar paše mi
9. Želim da si tu
10. Puščava sna
11. Hvala za vse
12. Le 17
——-
ŠANK ROCK & STEVE STEVENS:
13. Top Gun theme
14. Whole Lotta Love
15. White Wedding
16. Dancing With Myself
17. TV
18. Blue Highway 8solo)
19. Rebell Yell
20. Highway To Hell
21. Hočeš Nočeš (feat. Natalija Verboten)
22. Metulj
23. Jaz nimam noč pa spanje
24. Laški pir
Galerija slika
