Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Messegelande / Balingen / Njemačka
Datum koncerta: 15.07.2011
Broj posjetitelja: 14
Cijena ulaznice: 80€ (dvodnevna ulaznica)
I tako je došao na red drugi dan BYH!!! 2011 festivala. Samo da napomenem kako smo se noću smrzavali u šatorima, jer je temperatura pala na svega 6° C iznad nule.
IVANHOE:
Drugi dan ovogodišnjeg Bang Your Head!!! festivala napokon je zamirisao i na prog metal! Za to su se pobrinuli Nijemci Ivanhoe iz grada Bietigheima. Iako im ime zvuči manje poznato, Ivanhoe postoje od 1986. godine. Do izdavanja prvijenca put je bio dug, a on je ugledao svjetlo dana tek 1992. Riječ je o bendu koji je svojim pojavljivanjem na sceni, slično kao Vanden Plas u tim godinama, predstavljao odgovor na Dream Theater bum s onu stranu Atlantskog oceana. Posljednji studijski album, ujedno i peti po redu, zove se Lifeline i izašao je prije tri godine. Momke je pozdravilo sunce, pa se ispod pozornice okupilo znatno više ljudi nego dan prije, kad su festival u oblačnom vremenu otvorili domaći dečki iz Balingena, Human Zoo. Ivanhoe su iskusni glazbenici i naravno da nema sumnje da će bend, kojeg u novom dobu utjelovljuje dobrano pomiješana postava, ponuditi uigran i u interpretaciji izbrusen koncert. Problem je samo u tome što momci nisu navikli na velike pozornice. Tome pridonosi i nesretna činjenica da tavore u opskurnoj poziciji iz koje ne uspijevaju izboriti širu europsku turneju i približiti glazbu širem krugu slušatelja. Na pozornici su djelovali vrlo nespretno, statično, potpuno plašljivo u tom pogledu. No budući da Ivanhoe skupljaju pobjedničke bodove ponajviše kompleksnim i visoko usklašenim instrumentiranjem, kojim zapovijeda melodičan, čist i snažan vokal, tom atributu svakako dajemo apsolutni prioritet. U tom smislu su Ivanhoe izuzetno korektno i suvereno odsvirali svoj repertoar, počevši od uvodne Lifeline, odlične, višeslojno razigrane balade Angels Holocaust, pa do arabeskama ukrašene Cheops, sve tri dakle s posljednjeg studijskog albuma. Bend je iznenadio s Deeper Ground uzetom s prvijenca “Visions And Reality”. Ukratko, za sladokusce i one koji nisu zaboravili slavne dane uspona prog metala u devedesetima, nastup Ivanhoe bio je izuzetno zahvalan događaj ovogodišnjeg BYH!!! festivala.
METAL INQUISITOR
Drugi po redu u borbu s ranim satom bacili su se Metal Inquisitor, heavy metal postava iz srednjeg dijela Njemačke. Od 1998., kad su počeli djelovati, izdali su tri stilski blago različita albuma, posljednji, “Unconditional Absolution”, krajem prošle godine. Početni epski heavy metal s elementima speed i power metala najnovijim je studijskim uratkom potisnulo slijeđenje čistijih power metal fraza. Metal Inqusitor su pozornicu napali bez trunke sramežljivosti i brzo pokazali da su predani vjeri u heavy metal. Brz tempo i gitarsko drndanje mjestimice su podsjetili na speed metal praočeve tipa Exciter ili nešto sofisticiranije Manilla Road, a neke druge, klišejizirane linije na power metal veterane Grave Digger. Metal Inquisitor su na pozornici djelovali pomalo zbunjeno i izgubljeno, za što treba kriviti vjerojatno tremu. Žarko isprepletene gitarske linije, trzanje preko rifova i dašak mračne atmosfere glavni su atributi njemačke postave koja je ispod pozornice okupila ljubitelje tradicionalne heavy metal ostavštine. Solidna jutarnja zabava, koja zbog klišejske zaglavljenosti teško može iznenaditi superlativima.
ASTRAL DOORS:
Ovog se benda vjerojatno sjećate svi vi koji ste bili na koncertu Blind Guardiana u Ljubljani u listopadu 2006. Tada su Astral Doors nastupali kao predgrupa i predstavljali svoj treći studijski album “Astralism”. No otkako smo se zadnji put vidjeli, poduzetni su Šveđani nanizali još dva studijska albuma, posljednji, naslovljen “Requiem Of Time”, prošle godine. Za Švedske metalce svakako vrijedi predznak velike kvalitete. Imaju samo jednu ljepotnu manu. Podsjećaju malo previše na Black Sabbath iz njihova kasnoromantičnog doba, koje uz izdanja oba albuma s Diom na vokalu dodatno produbljuje karakter slijedećih albuma izašlih u razdoblju s Tonyjem Martinom u postavi. Osim masivnih i teško valjajućih rifova, upletenih u uglavnom topovsko lupanje srednje brzih zvonkih ritmova, takvom osjećaju lavovski dio pridonosi pjevač Nils Patrik Johansson. Odličan pjevač, samo što je u trenucima gotovo grotesknio previše sličan po načinu gestikuliranja, slijedu odabranih stihova u skladbama i naravno po načinu pjevanja, čas Martinu, čas opet Diju. S malo isključivanja misli, Astral Doors bi se ovaj put vrlo lako moglo zamijeniti za tribute bend Black Sabbatha iz Dio ere. A gdje je blizu Dio, tu je i Jorn Lande, ako smijem biti malo zloban. No Nils je zato prvi na festivalu do tog trenutka upotrijebio “catwalk”. Postava je izrasla u samouvjereno, kompaktno i izbrušeno pozornično tijelo koje odlično koncertira. Tu je zarazna Cold War Survivor, pa s albuma “New Revelation” jednako odlična naslovna skladba s power metal refrenom, mračna Slay The Dragon, rušilački himnični marš Testament of Rock s novog albuma i naravno, za sve ljubitelje patuljaka, besmrtnih heroja i sjeckanja glava zmajevima, Power And Glory.
TYGERS OF PAN TANG:
Želite nešto staro? Pionirskih razmjera? Pomamnu zvijer koja je dokrevetala iz vremena kad stvaranje glazbe još nije bilo toliko komercijalno opterećeno kao danas? Pravovjerni i čistokrvni predstavnici pokreta N.W.O.B.H.M., nakon 2000. ponovno oživljeni u manje-više stalnoj postavi, s jedinim izvornim članom u postavi danas, Robbom Weirom. Bez sumnje jedna od atrakcija drugog dana ovogodišnjeg Bang Your Head!!! festivala. Nisu Iron Maiden, nisu Diamond Head, ali su Tygers Of Pan Tang! Bend je na pozornicu “navalio” kako i dolikuje. S prvom skladbom studijskog prvijenca “Wild Cat” iz 1980. zvanom Euthanasia. Ispod pozornice lijepo popunjeno, Nijemci svakako nisu zaboravili elementarne zvukove koji su kroili lice prvog vala metala na planeti i fatalno ga popularizirali svojim pojavljivanjem. Odmah nakon Euthanasije slijede dva uzastopna “Spellbound” kröšea, Take It i Tyger Bay, a onda su momci izveli i noviju Hot Blooded, koja je prenijela i zadržala sve tipične karakteristike klasičnih Tygers Of Pan Tang. Slijedi razdragani uvod koji je publiku nekoliko puta podigao visoko i složno u zrak, a onda se Weir postavlja rame uz rame s Deanom Robertsonom i gospoda složno režu vodeću gitarsku frazu zarazne “Spellbound” klasike Gangland. Odlično stupnjevanje raspoloženja iz skladbe u skladbu. Nije teško kad u džepu imaš albume koji se kite oznakom klasika, a ispod pozornice te prati publika vjerna tradiciji i elementarnoj izvornosti. Momci su iznenadili i uključivanjem nadodlične Rock And Roll Man, izostavljene skladbe prvijenca “Wild Cat”, koja je pak našla svoje mjesto na koncertnom albumu “Live In Notthingam” iz 1981. Upravo kad sam se počeo pitati gdje su, dovraga, skladbe s “Crazy Nights”, Tygers ispale na vidjelo još i Raised On Rock. Jacopo Meille je vokalist koji odgovara kriterijima Johna Deverilla, Robertson je gitarist koji uspješno zamjenjuje Johna Sykesa. Jacopo najavljuje posljednju skladbu dana, narod se još posljednji put zbija u redove ispod pozornice i u Ballingenu se “ludo odvezlo” u glavama kad zasvijetli Hellbound rif. Tygers Of Pan Tang namjeravaju iduće godine izdati novi studijski album. Kad krenu na turneju, vidimo se s njima opet. I to u prvoj najmanjoj prilici. Bend je nastup na Bang Your Head!!! festivalu shvatio smrtno ozbiljno, pa se na stolu sa slušbenim suvenirima mogla kupiti čak i spomen majica Tygers Of Pan Tang koja obilježava samo njihov nastup na tamošnjem festivalu.
D-A-D:
Što jedna legendarna grupa, ovaj put danskog podrijetla, dugo godina provokativno, ali atraktivno nazivana Dysneyland After Dark, morala je takvo ime promijeniti nakon ozbiljne prijetnje tužbom filmske tvrtke. Otud dakle D-A-D. Momci su na pozornici ovog dana festivala bili također apsolutni glazbeni slatkiš. Posebna mešavina hard rocka melodične zaraznosti, punk arogancije koju sami vole zvati “kravlji punk”, ne skriva začin glam ukrašavanja. Glazbeni sadržaj niže šaroliku raspoloženja koja obuhvaćaju stanja melankolije, šaljivog ismijavanja na vlastiti račun, s karakterom pravih desperadosa Divljeg zapada. Lucidne šeme, koje utjelovljuje pojava kvarteta predvođenog braćom Binzer i odštekanim basistom Stigom Pedersenom s cijelom E i A žicom na bas gitari od pleksiglasa, majstori su zabavnih parkova, kakva je prostrana pozornica Bang Your Head festivala. Do tog trenutka daleko najviše energije koju je oslobodio neki bend! Samo kvartet, a vladaju pozornicom! O tome nema sumnje. Neprestano spretno kretanje članova benda, koji su se doslovno natjecali tko će dulje držati prednju poziciju na catwalku, podgrijavalo je publiku u cijelosti kroz svaku minutu. Nestaššna Evil Twin, gdje Jesper ostavlja sviranje gitare i na njemačkom upozorava publiku: “Mein bruder spielt gitare!”, odmah za njom Bad Craziness u kojoj Jesper provokativno pipa žilu na desnici, a onda novija, strogo navijena radosnica Beautiful Together.
Nevjerojatno je kako sav skromni kvartet pokriva ogroman zvučni prostor i koristi samu prostranost pozornice. Tome pridonose izuzetno iskustvo i prijeđeni kilometri. Odlično raspoložen bend doista je raspaljivao publiku od početka do kraja, a u tome je veoma pomogla i upotreba njemačkog jezika pjevača Jespera. Doduše polomljena upotreba njemačkog, ali bolje to, glede korisnosti, nego briljantna upotreba engleskog. Tu su i Monster Philosophy, pa Scare Yourself i Girl Nation, zatim obavezna i očekivana Sleeping My Day Away, gdje se Jesper nije mogao načuditi kako mnoštvo vlada skladbom. Za kraj još Everything Glows, pa zadnja It’s After Dark i eksplozivnog nastupa je u tren oka bilo gotovo. Pedeset minuta? Kao da ih nije ni bilo. A sunce je već malo prešlo zenit.
HARDCORE SUPERSTAR
Iza Danaca su pozornicu napali još švedski Hardcore Superstar, skandinavski obnovitelji sleaze rock izričaja. Na sjeveru Europe danas snažno prisutna inačica hard rocka doživjela je pravi bum uspjehom bendova poput H.E.A.T., Crashdiet ili Fatal Smile, no treba naglasiti da su upravo Hardcore Superstar s korijenima u devedesetima prije nekoliko godina utrli put skandinavskom sleaze rock bumu. Stoga i nije čudno da im je prije mjesec dana pripala čast nastupiti kao nositelj zagrijavanja Sweden Rock festivala (reportaža ovdje), a bilo je jasno da još jedan tako intenzivan nastup zbog strane publike i ranopopodnevnog termina nećemo doživjeti. Ne obazirući se na to, Šveđani su u pripadajućih im 50 minuta suvereno odradili nastup i zadovoljili lijep broj okupljenih ispod pozornice. Prisutnost samo jedne gitare i posljedično jednostavno građene pjesme Superzvijezde začinjaju brzozaraznim himničnim refrenima, udarnosti i naravno eksplozivnim nastupaštvom, što u paketu osigurava poštenu dozu zabave. Glavna figura na pozornici bio je kao uvijek prepoznatljivo glamerski našminkani frontman Joakim Berg, motor benda i karika koja je pouzdano vukla kotačiće švedske mašinerije prema kraju nastupa. Superzvijezde su prošetale kroz svoju diskografiju, s izrazitim naglaskom na još uvijek aktualan album “Split Your Lip”, koji su predstavljale skladbe Moonshine, Sadistic Girl i Last Call For Alcohol, dok su zbog kratke raspoložive minutaže iz nastupa izbacili akustičnu verziju pjesme Run To Your Mama. Uredan nastup redovnih gostiju Bang Your Heada!!! – očekivano bez izvanzemaljskih vrhunaca.
PSYCHOTIC WALTZ
Nakon završene europske klupske turneje “Power of Metal” s Nevermore i Symphony X, ponovno aktivni kultni američki progresivci Psychotic Waltz vratili su se na pozornice upravo nastupom u Balingenu. Nakon što su u ožujku nastupom u Ljubljani podijelili prisutne u dva tabora i još neko vrijeme bili meta polemika, mogli bi i ovogodišnjim festivalskim nastupom povući neke paralele. Duga odsutnost s glazbene karte učinila je svoje, jer ispod pozornice nije bilo prevelike gužve, dakle vrlo slično kao u ožujku u Cvetličarni. Filozofija kvinteta teži stopostotnom posvećivanju glazbi i njezinoj pozorničkoj interpretaciji, pa im treba oprostiti potpuno nedoraden imidž, koji ipak nije otišao tako daleko kao u ožujku, kad su gitarist Dan Rock i vokalist Buddy Lackey nastupili odjeveni gotovo u vreće za krumpir. Sat vremena dug nastup otvorili su skladbom Mosquito i započeli jedinstveno putovanje kroz malo poznate glazbene dimenzije i prepoznatljivu psihodeliju. Pjesme Locust, Northern Lights i Haze One slijevale su se jedna u drugu i samo su nas međuobraćanja držala da hipnotizirani slušatelji nehotice ne popadamo u melankolične snove. Spore psihodelične pjesme bile su građevni elementi misteriozne atmosfere nad Balingenom, a samo su Lackeyevi vokalni izleti u nebo bili dokaz da su Psychotic Waltz, i s njima raja na sceni, još uvijek prizemljeni. Nježni dodiri akustike miješali su se s prijetećim zvukom bas gitare, promjenjivim tempom, povremenim napadom obiju gitara i čak “Jethro Tullovskim” trenutkom u pjesmi I Remember, koju je Lackey otvorio uloškom flaute. Tečna izvedba, samosvojna interpretacija odsviranog i opuštenost bili su dokaz da izvornu petorku veže međusobna kemija i da nas možda… tko zna, u budućnosti mogu iznenaditi još kojim studijskim albumom. Nastup s korjenito promijenjenom set listom (vrlo pohvalan potez!) Amerikanci su završili skladbom Halo of Thorns i sa svih aspekata potpuno zadovoljili apetite rijetkih gorljivih privrženika ispod pozornice.
JEFF SCOTT SOTO:
U pet popodne na pozornicu je sa svojom postavom stupio Jeff Scott Soto. Prema dogovoru s Pretty Maids, bendovi su zamijenili termine nastupa, pa su Pretty Maids nastupili u dvorani u tri četvrt do devet. Jeff Scott Soto nije imao baš najbolji dan na festivalu. Tijekom uvodne 21st Century u početku mu je crkao mikrofon, pa je “potjerao” desnog gitarista da pravi društvo u pratešim vokalima lijevom gitaristu, a sam je stao za ispražnjeni stalak na lijevoj strani i skladba je napokon dobila vodeći vokal. Lijep broj minuta prošao je dok Jeffu nisu donijeli “rezervni” bežični mikrofon, tako da je ostatak prve Talisman skladbe Blissful Garden otekao u standardnoj maniri. Upravo je ta skladba prva pokazala glazbeni karakter i “školu” iz koje dolazi Jeff Scott Soto, kojeg su nekoć nadahnjivali majstori vokalne akrobatike od Freddyja Mercuryja (Queen) do Stevea Perryja (Journey). Melodični rock. Harmonije prateših vokala obaju gitarista i basista odlično urezane. No nesretan događaj s početka koncerta pridonio je manjoj mjeri opuštenosti, što se osjetilo u Jeffovoj komunikaciji s publikom tijekom nastupa. Ni publika nije pokazivala tko zna kako veliku zainteresiranost i djelovalo je kao da većina okupljenih prati Sotov nastup samo iz poštovanja i iskazivanja podrške glazbeniku. Nekoliko prešernih osmijeha radosti Jeff je nacrtao publici nakon što se prihvatio vrlo domišljate “ljestvice” u kojoj je prošetao kroz znamenite gitarske fraze izvođača Gotthard, Dio, Y&T, Michael Jackson i Gary Moore. Isto tako su na svoj račun došli brojni posjetitelji koji poznaju Talisman, kad je Jeff odrezao drugu “ljestvicu domaćih”, koju su sačinjavale Break Your Chains, Day By Day, Give Me A Sign, Dangerous, Just Between Us, Mysterious (This Time It’s Serious), a nju je začinio još jednim Talimsan standardom koji je izveden u cijelosti, naime skladbom I’II Be Waiting. Jeff nije zaboravio ni svoje razdoblje kod “njemačkog Blackmorea” Axla Rudija Pella! Tako su jedna za drugom odjeknule u skraćenim verzijama skladbe Fool Fool In Warrior.
SONATA ARCTICA:
Publika se sada dobro pomiješala i znatno više napunila. Na redu je nastup kremenih finskih simfo pop metal patuljaka Sonata Arctica. Sonata Arctica, koja danas uživa nenormalno dobru podršku, osobito među pripadnicima mlađe generacije koji se jedva zagriju na riječ metal, postala je zbog toga vrlo razmažen bend. No na novoj poziciji Sonata Arctica ipak ne odlazi u krajnosti prema okolini, kao što se može primijetiti kod princeza na zrnu graška – da, upirem prstom u vas, ispuhali Helloween! Pa ipak se s pozornice sve više osjeća pustoš i rutina danas i kod Sonate Arctice. Čak i više. Kvintet se ne potrudi ni toliko da iskoristi prostranu pozornicu. Svi osim pjevača Tonyja stoje gotovo ukopani na mjestu tijekom nastupa. Elias Viljanen najviše stavi nogu na monitor ispred mikrofona i to je to. Srećom je ovaj put dnevna vokalna forma kod Tonyja djelovala bolje, s obzirom na nekoliko prošlih iskustava s koncerata Sonate Arctice 2009., 2010. i u veljači 2011. u Ljubljani, ali ipak. Bez tako bučne i predane podrške djevojčica ispod pozornice, koje su vjerojatno gledale svoj prvi metal (?) koncert u životu, golema bi pozornica potpuno pojela malu Sonatu. Predvidljiv nastup, čak i bez skladbi s prvijenca, no u tom su se pogledu momci potpuno iskupili uključivanjem skladbi s “Silence”, Black Sheep, Sing In Silence i Last Drop Falls. Za kraj je bend prikrio prividnu iscrpljenost poznatom Don’t Say A Word, koja je izvukla popriličan broj decibela iz grla publike. No nema veze. Publika je u svemu došla na svoje. Treba imati na umu činjenicu da Sonata Arctica koncertira zapravo neprestano od jeseni 2009., pa momcima hitno treba predah. Pa makar trajao pet ili šest godina. Bend na pozornici doista daje dojam iscrpljenosti i istrošenosti.
HELLOWEEN
Kad je popodne polako počelo prelaziti u večer, došlo je vrijeme za Helloweene. Njemačke heavy/power metal legende nastupile su u sklopu aktualne “7 Sinners” turneje, koju smo na njezinu početku mogli gledati i u ljubljanskom Kinu Šiška (reportaža ovdje). Zanimljivo je da unatoč popularnosti na domaćem terenu Helloweeni u Balingenu nikad nisu nastupili kao nositelji dana – i ovaj su put nastupili “samo” kao zagrijavanje glavnom aktu večeri.
Bundeve su svojom dobar sat trajućom komičnom emisijom i prepunom mjerom pozorničkog zafrkavanja uspjele omotati okupljenu raju oko prsta i uspješno je zadržati ispod pozornice mešavinom “Keeper Of The Seven Keys” hitova i novijeg materijala. Sastavni dio njihova nastupa su spoticanja na pozornici, zdravo međusobno zadirkivanje i uopće stalna priključenost na pozitivnu frekvenciju. Pritom na desnoj strani pozornice prevladavaju starci Michael Weikath i Markus Grosskopf, dok je zadaća “zelenca” (iako je član postave već dobro desetljeće) Sashe Gerstnera i dalje u prvom redu strogo glazbena, pa je za svaki mogući kiks nagrađen ružnim pogledima šefova benda. Opušteno raspoloženje na pozornici trenutno se prenijelo među slušatelje, koji su (smo) u prvom redu željeli što više glazbe i što manje blebetanja Andyja Derisa. Frontman je i ovaj put pretjerivao s naklapanjem uokolo i ponavljanjem već rečenih, na žalost, šala o viskiju i bubnjaru Daniju Löbleju. Nespontani razvoj nastupa bacio je na Bundeve ovaj put velik crni mrlju, pa je posljedično bio ograničen i odziv publike, koja nije priznavala veličinu benda na domaćem terenu. Gorak okus u ugodniji su ton prevagnule pjesme March Of Time, I’m Alive i Dr. Stein, no ipak su predvidljiva setlista, neodživljenost i već spomenuta razvučenost pretvrd orah za pozitivnu ocjenu ponovnog susreta s Bundevama.
PRETTY MAIDS:
Nesretnici su se djelomično preklapali s nastupom Helloweena. Nesretnici? Ne baš. Tko zna kako se u posljednje vrijeme ponašaju na pozornici Helloween, mirne je duše ovaj put preskočio njihov nastup i radije priuštio sebi sat vremena nabrijanog potentnog, klasično zamišljenog hard rocka s obilnom mjerom zaraznih, melodično kompaktnih himničnih napjeva. I povrh svega, od benda koji nemaš priliku vidjeti na pozornici svaki dan. Legendarni Danci Pretty Maids. Njemačka je publika bila dobro svjesna te činjenice prezasićenosti Helloweenom, pa je dvorana MesseHalle u vrijeme nastupa Pretty Maids bila potpuno ispunjena, s 1500 glava. Jedva sam se probio do foto pita na vrijeme, jer su zaštitari puštali u dvoranu samo manje skupine koje su čekale na ulaz, nakon što su cijelo vrijeme vrebali povratne informacije kolega u dvorani i na njezinu izlazu da se u dvorani oslobodi dovoljno prostora za ulazak novih posjetitelja.
Pretty Maids su razvalili Messehalle. Hala Patinu u bendu je zamijenio novi basist Rene Shades, poznat po suradnji u pratešem bendu White Lion pjevača Mikea Trampa. Postava je oklestila repertoar headlinerske turneje iz studenog 2010. i malo ga pomešala. Izuzetno lijepo osvježenje na repertoaru donijela je Sin-Decade, uz obavezne Back To Back, Rodeo, Love Games i u dodatku Future World te Red Hot And Heavy.
Bend je odlično raspoložen, Ronnie Atkins u završnici nije skrivao blagu vokalnu istrošenost, ali za čovjeka tako klenog EMŠO-a treba mu to svakako progledati kroz prste. Pretty Maids prema publici cijelo vrijeme odašilju onaj osjećaj izuzetne opuštenosti, opće dostupnosti, s izgrađenim osjećajem za zabavnu dozu zdravog humora, a naravno da ne ide bez fantastičnog Kena Jacksona, majstora u učinkovitom popunjavanju prostora samo jednom gitarom. Pretty Maids su izveli jedan od najkompaktnijih koncerata tog dana i u dvorani je doslovno kipjelo od opuštene adrenalinske žurbe publike. Pretty Maids su najavili snimanje DVD-a 01.10.2011., kad će nastupiti u klubu Z7 usred švicarskog Prattelna.
SLAYER
Nekoć najekstremniji bend na ovom planetu, danas živuće legende žanra. Thrash metal veterani Slayer nastupili su pri kraju festivala kao nositelji večeri, što je za sve gorljive fanove, uključujući i mene, bila dobra vijest, no ipak se njihova prisutnost nije uklopila u cjelokupnu sliku Bang Your Head!!! festivala, na kojem su u prošlosti kao headlineri nastupali bendovi poput Twisted Sister, Heaven & Hell, Journey, Blind Guardian, Judas Priest… Nadajmo se da će se organizatori u idućim godinama uspjeti vratiti na tračnice tradicionalnog heavy metala, dugogodišnjeg zaštitnog znaka događaja.
Snimljeni World Painted Blood intro poslužio je kao uvertira kad su Slayer umarširali na pozornicu i intro logično povukli u naslovnu skladbu posljednjeg studijskog albuma. Skladbe sa “World Painted Blood” (2009.) još uvijek duboko zadiru u set listu, jer su u nastavku nabacili još pjesme Hate Worldwide i Snuff, dok za, zanimljivo, Beauty Through Order, koju su svirali na lanjskoj “Big 4” turneji, u repertoaru nije bilo mjesta. Gužva i guranje u prvim redovima bili su neumoljivi, kao što je bio neumoljiv i paklenski tempo četvorke na pozornici. Tom Araya u sredini, desno od njega Kerry King, iza bubnjeva Dave Lombardo, a na lijevoj strani još uvijek Gary Holt. Exodusovac i dalje zamjenjuje Jeffa Hannemana, koji unatoč prvotnim optimističnim najavama do festivalskog ljeta još nije oporavio toliko da bi bio sposoban odsvirati cijeli nastup.
Teško je zamisliti vjerodostojniju zamjenu od Garyja Holta. Čovjek ozbiljna lica i izoštrenog osjećaja za gitarske vragolije izvrsno se uklopio u bend, dostojno popunio rupu na lijevoj strani i u bend čak unio nešto vlastitog karizme. Potonje se osjetilo ponajprije u pouzdanoj izvedbi solo dionica (Spirit in Black, Angel of Death..), gdje je za šalu pomračio već poslovično prosječnog Kinga. Pozornička igra bila je spontana i s obzirom na EMŠO benda zadovoljavajuća, iako je jasno da je današnji nastup Slayera nemoguće uspoređivati s brutalnim koncertima osamdesetih. U obzir treba prije svega uzeti Arayinu statičnost, koju mu diktiraju zdravstveni problemi s kralježnicom u posljednjem razdoblju. Vokalno se frontman dobro odrezao i popravio formu od prije godinu-dvije, kad su povici u War Ensemble i Angel of Death bili već na granici njegovih mogućnosti. Najkonstantnija i najpouzdanija karika Slayera tako je bubnjar Lombardo, majstor svog zanata, koji je bez greške odvezao tehnički zahtjevan set – Lombardov lik jednostavno nije uzalud visoko cijenjen u metal vodama.
U sat i pol dugom nastupu Slayer su nam jednu za drugom servirali zimzelene klasike iz osamdesetih, iako zbog preskromne rotacije odsviranih pjesama od turneje do turneje zaslužuju krepku packu. Odsvirali su Postmortem, fenomenalnu Dead Skin Mask, uvijek prisutnu Mandatory Suicide i u bisu još najprepoznatljivije trijumfe South of Heaven, zajedno spojene Raining Blood i Black Magic te za potpuni završetak pred tradicionalnim vatrometom još Anđela smrti. Zadovoljavajuća predstava thrash metal bogova koja, ruku na srce, zbog konstantnosti turneja redovitom pratitelju njihovih koncerata teško može ponuditi nešto novo.
LORDI:
Dvorana MesseHalle bila je već davno ispunjena, prije nego što su Slayer vani na glavnoj pozornici završili svoj nastup. U vrijeme vatrometa, koji označava završetak svakogodišnjeg festivala u Balingenu, pogled na prizor u dvorani bio je nalik na humku trupala. Dvodnevno ludovanje ipak je ostavilo posljedice na narodu. Zraka je unatoč tome u dvorani kritično nedostajalo. Kad prestane sijevati i grmjeti vani, to se prenese u unutrašnjost dvorane. Na pozornici su Lordi i prve četiri skladbe poznatog horor šoua sluzave folklore zombi lutaka doslovno se omataju neprobojnom zavjesom dima kroz koju sijevaju detonacije pirotehničkih efekata. Koncert Lordi zapravo je teatar. Tu nema mjesta za mnogo autentičnosti. Lordi tijekom koncerta koriste mnoštvo matrica i pozadinu snimljenih linija. Od prateših vokala do plejade simfonijskih aranžmana, dodatnih “podritmova”, ponekad čovjek već teško razluči gdje je granica između fasade i autentičnosti.
Neopterećeni tom činjenicom, bezgranično su uživali i to je potvrdio sam prizor događaja te visoko raspoloženje koje nije popuštalo tijekom nastupa Lordi. Redale su se Babez for Breakfast, Dynamite Tonite, My Heaven Is Your Hell, Bite It Like A Bulldog, Rock Police, Call Off the Wedding, Who’s Your Daddy?, Last Kiss Goodbye, Blood Red Sandman, Hate at First Sight, Bringing Back The Balls To Rock, This Is Heavy Metal, Devil Is A Loser, They Only Come Out At Night, Get Heavy i u dodatku Hard Rock Hallelujah te Would You Love A Monsterman?.
Praktički je svaka skladba popraćena pripadajućim kadrom u kojem se Mr. Lordi pretvara u nekoliko različitih razbojnika tijekom koncerta i u kojem se reže, sijeće, čak i jede prelijepa hrpa ljudskih glava i udova. Ukratko, zabava bez kraja, kao stvorena za sve one koji su te večeri možda patili od nesanice.
U pola jedan odjeknuo je i posljednji ton na ovogodišnjem BYH!!! festivalu! Bez obzira na to što festival ove godine po imenima prisutnih bendova nije bio tako jak kao prošlih godina, ponudio je izuzetno šaroliku žanrovsku paletu postava. Bang your Head!!! ostaje i nakon ovogodišnjeg posjeta jedan od najbolje organiziranih europskih festivala. Po njegovu završetku, naše su misli već usmjerene na iduće izdanje festivala, koje je najavljeno za 13.07.2012. i 14.07.2011.!
tekst: Aleš Podbrežnik (Ivanhoe, Astral Doors, Tygers of Pan Tang, D-A-D, Jeff Scott Soto, Sonata Arctica, Pretty Maids, Lordi)
tekst: Urban Bolta (Metal Inquisitor, Hardcore Superstar, Psychotic Waltz, Helloween, Slayer)
fotografije: Aleš Podbrežnik
Koncertnu RockLine reportažu prvog dana festivala BYH!!! 2011. možeš pročitati OVDJE.
Koncertnu RockLine reportažu s “warm up” šoua na ovogodišnjem BYH!!! 2011. možeš pročitati OVDJE.
Setlista
10:00 – 10:40 IVANHOE 10:50 – 11:35 METAL INQUISITOR 11:45 – 12:30 ASTRAL DOORS 12:40 – 13:30 TYGERS OF PAN TANG 13:40 – 14:30 D-A-D 14:45 – 15:35 HARDCORE SUPERSTAR 15:50 – 16:45 PSYCHOTIC WALTZ 17:00 – 18:00 JEFF SCOTT SOTO 18:15 – 19:20 SONATA ARCTICA 19:15 – 20:15 DESASTER (indoor) 19:40 – 20:50 HELLOWEEN 20:45 – 21:55 PRETTY MAIDS (indoor) 21:15 – 22:50 SLAYER 23:00 — 00:30 LORDI (indoor) TYGERS OF PAN TANG set lista: 1. Euthanasia 2. Take It 3. Tyger Bay 4. Hot Blooded 5. Gangland 6. Suzie Smiled 7. Don’t Stop By 8. Rock and Roll Man 9. Raised on Rock 10. Hellbound PSYCHOTIC WALTZ set lista: 1.Mosquito 2. Locust 3. Northern Lights 4. Haze One 5. Freakshow 6. Into the Everflow 7. I Remember 8. Morbid 9. Halo of Thorns JEFF SCOTT SOTO set lista: 1. 21st Century 2. Blissful Garden 3. Drowning 4. Colour My XTC 5. Soul Divine 6. Fool Fool / Warrior 7. Livin’ The Life 8. Instrumental Memorial Medley (Gary Moore, Y&T, Dio, Gotthard, Michael Jackson) 9. Talisman Medley 10. Break Your Chains 11. Day By Day 12. Give Me A Sign 13. Dangerous 14. Just Between Us 15. Mysterious (This Time It’s Serious) 16. I’II Be Waiting SONATA ARCTICA set lista: 1. Flag In The Ground 2. Blinded No More 3. Paid in Full 4. Last Drop Falls 5. Victoria’s Secret 6. Black Sheep 7. Sing in Silence 8. The Last Amazing Grays 9. Don’t Say A Word HELLOWEEN set lista: 1. Are You Metal? 2. Eagle Fly Free 3. March of Time 4. Where the Sinners Go 5. Drum Solo 6. I’m Alive 7. Keeper of the Seven Keys / The King for a 1000 Years / Halloween 8. Future World 9. Dr. Stein 10. I Want Out PRETTY MAIDS set lista: 1. Pandemonium 2. I.N.V.U. 3. Rodeo 4. It Comes At Night 5. Walk Away 6. Back To Back 7. Sin-Decade 8. Please Don’t Leave Me 9. Love Games ——————– 10. Future World 11. Little Drops Of Heaven 12. Red, Hot And Heavy SLAYER set lista: 1. World Painted Blood 2. Hate Worldwide 3. War Ensemble 4. Postmortem 5. Dittohead 6. Dead Skin Mask 7. Hallowed Point 8. Spirit in Black 9. Mandatory Suicide 10. Chemical Warfare 11. Silent Scream 12. Seasons in the Abyss 13. Snuff ——————– 14. South of Heaven 15. Raining Blood 16. Black Magic 17. Angel of Death
Galerija slika
