Autor: Rok Klemše
Mjesto: Metalcamp, Tolmin, Slovenija
Datum intervjua: 15.07.2011
Njemačka power metal postava Blind Guardian u 25 godina postojanja izrasla je u najveće ime tog žanra, a svojim je stvaralaštvom zapravo i nadišla te prerasla žanr. Prošle su godine objavili svoj deveti studijski album, koji je vjerojatno i njihov najuspješniji do sada. Blind Guardian su ove godine ponovno nastupili na MetalCamp festivalu, gdje su opet (posve zasluženo) nastupili u ulozi headlinera. Prije njihova nastupa gitarist Marcus Siepen, koji je dio sastava još od 1987., odvojio je deset minuta za kraći razgovor.
RockLine: Bok Marcus, prije svega dobrodošao opet na Metalcamp, ako se ne varam, ovo ti je već treći nastup na ovom festivalu. S obzirom na to, vjerojatno imate lijepe uspomene na Metalcamp?
Marcus: Da, svakako! Što se publike tiče, imam izuzetno lijepe uspomene, koncerti su svaki put bili odlični. A što se tiče vremenskih prilika… Kad smo stigli ovamo, pogledao sam vremensku prognozu, koja je najavljivala kišu, zbog čega sam se sjetio blatnjave močvare prošli put. Na to sam se pripremio, ali očito na sreću neću trebati pripreme za loše vrijeme (smijeh).
RockLine: Nedavno ste objavili album At the Edge of Time, koji je doživio izniman uspjeh. Jeste li možda osjetili ili očekivali takav uspjeh dok ste snimali album?
Marcus: To je nešto što je izuzetno teško predvidjeti. Kad sami objavimo album, 100% smo uvjereni u svoj uradak, ali ako se sviđa nama, to još ne znači da će se sviđati i fanovima. No što se tiče novog albuma, nismo dobili niti jednu lošu ili prosječnu ocjenu i to je nevjerojatno. Svaki put snimimo pjesme koje nam se sviđaju i za koje mislimo da su najbolje što smo u tom trenutku mogli snimiti. To smo učinili i ovaj put i ljudima se sviđa, zbog čega smo jako sretni (smijeh).
RockLine: Ja imam dojam da su zadnja tri albuma, dakle od A Night At the Opera nadalje, nekakav gradivni element koji vodi do vašeg simfonijskog projekta. Bi li se složio s tim?
Marcus: To nije nekakav koncept koji bismo imali ucrtan, ali bez A Night at the Opera njegova dva nasljednika sigurno bi zvučala drukčije. To nam je bila namjera, s Nightom smo htjeli snimiti vrlo, vrlo kompleksan album i mislim da jest takav (smijeh). Njegove utjecaje sigurno možeš čuti na novom albumu i na A Twist in the Myth. To je dio naše glazbe i za nas je to bio prirodan tijek stvari.
RockLine: Snimali ste s praškim simfonijskim orkestrom. Je li ovaj put bilo teško u metal upleti golem, simfonijski “koncept”?
Marcus: Ne bih rekao da je bilo teško, jer je to već odavno dio naše glazbe. Velika promjena, velika novost bila je to što smo napokon radili s pravim orkestrom. U prošlosti smo uvijek koristili snimljene klavijature, koje mogu zvučati dobro, ali nisu ni približno kao prava stvar. Dobra stvar je da možeš isprogramirati što god hoćeš, dok s orkestrom ne možeš otići sa snimkom i jednostavno im reći da je odsviraju. Za orkestar moraš napisati svaku notu posebno, moraš napisati partiture, moraš razgovarati s članovima orkestra,… To je za nas bio velik korak, jer mi sami ne možemo napisati takvu glazbu, jer ne radimo na taj način, radimo svojim ušima. Zato smo se morali osloniti na ljude koji su naše ideje zapisali za orkestar i predali im ih. To je stvarno bio velik korak, ali rezultat je odličan i ubuduće ćemo sigurno raditi na taj način.
RockLine: Kako ste se uhvatili pisanja materijala za novi album i kako je izgledao taj proces u usporedbi sa snimanjem prethodnih albuma?
Marcus: Ovaj put smo napravili nešto vrlo drukčije. Obično smo si nakon završetka turneje priuštili dulji odmor da si ispraznimo glave za nove ideje. Ovaj put smo to promijenili, jer nismo imali vremena za taj mjesec-dva odmora. Odmah smo morali početi s pisanjem novog materijala, jer su nas zamolili za suradnju na skladanju glazbe za igru Sacred 2. Mislim da smo još bili toliko puni adrenalina i energije od odsviranih koncerata da se to u glazbi osjeti. Osim toga, prvi smo put u karijeri promijenili još nešto. Obično smo strogo razdvajali pisanje i koncertiranje, kad bismo završili s turnejom, usmjerili bismo se samo na pisanje i nismo odsvirali niti jedan koncert. Ovaj put smo to promijenili; 2008. su nas pitali bismo li svirali na nekom festivalu u Španjolskoj, što smo odbili. Onda su nam rekli da bismo bili co-headlineri zajedno s Kiss. Rekli smo: “Da!” (smijeh) Slijedila su još dva festivala, a zatim sljedeće godine još oko dvanaest festivala po Europi. Opet smo bili puni energije i elana, nastavili smo s pisanjem novih komada i mislim da se u njima osjeti ta pozitivna energija. Meni osobno se to jako svidjelo i nadam se da ćemo sljedeći put opet moći pisati na način s kraćim prekidima.
RockLine: A snimite li kakve ideje ili napišete već tijekom samih turneja ili čekate do kraja?
Marcus: Ne, obično s pisanjem počinjemo nakon završetka turneje. Na turneji nemamo pravu studijsku opremu, ja doduše imam ProTools na prijenosnom računalu, ali na turneji nemaš mirno okruženje u kojem bi mogao stvarati. Ako imamo dan odmora između koncerata, ponekad sam pomislio da bismo mogli nešto napraviti u hotelu, ali onda samo odmaramo (smijeh). S pisanjem počinjemo nakon turneje, može se dogoditi samo da kakvu ideju, riff snimiš pa to iskoristimo kasnije, ali glavne ideje se nikako ne rađaju tijekom turneje.
RockLine: Nešto što me uvijek ostavljalo s osjećajem Blind Guardian genijalnosti jest to koliko vam dobro polazi za rukom Hansijeve tekstove, koji su većinom fantastičnog štiha, prenijeti u glazbu…
Marcus: To ne radimo, jer uvijek prvo napišemo glazbu. Tako da on zapravo tekstove prenosi u glazbu (smijeh).
RockLine: Dakle, on ima problema (smijeh)?
Marcus: Da (smijeh). Kod nas je uvijek prvo glazba. Oduvijek je bilo tako i uvijek će biti tako. Uvijek imamo prvo glazbu, a Hansi preko pjeva radne tekstove koji nisu nužno smisleni…
RockLine: Samo da uhvatite vokalne linije.
Marcus: Točno tako. Melodijske linije, ritmiku riječi. Tek kad to napravimo, radne tekstove mijenja, prepisuje u prave.
RockLine: A surađujete li ikad pri pisanju tekstova ili je to isključivo Hansijev zadatak?
Marcus: Ne, nikad, tekstove uvijek piše Hansi.
RockLine: Kada možemo očekivati vaš simfonijski projekt, koji je već dulje vrijeme u izradi?
Marcus: Da, istina je, ali veliki je korak to što smo našli pravi orkestar. Projekt će snimati praški simfonijski orkestar, koji je već snimio dijelove šest skladbi. Većina materijala je već napisana, ali na njemu još radimo između turneja, među njima ćemo i snimati. Sada ćemo taj projekt nekako više forsirati, jer smo napokon našli pravi orkestar. Ne mogu ti još reći točan datum izlaska, ali napredujemo.
RockLine: A kako će ta stvar zapravo zvučati? Hoćete li surađivati vi kao bend s orkestrom ili će svirati samo orkestar uz Hansijev vokal?
Marcus: Ne, ne, bit će samo orkestar i Hansi. Bit će to zapravo tipična Blind Guardian glazba s prilagođenim aranžmanima, melodijama, ali neće biti metal benda. Dakle, nikakvih gitara, bubnjeva, samo orkestar i Hansijev glas.
RockLine: I još moje zadnje pitanje. Možemo li očekivati novi Blind Guardian Open Air kad objavite taj simfonijski projekt?
Marcus: Reći ću ovako… Siguran sam da ćemo u budućnosti napraviti još jedan, ali još nema konkretnih datuma ni planova. Taj simfonijski projekt bit će svakako prava prilika da to predstavimo na pozornici, jer nijedan bend ne može na turneju poslati devedesetoročlani orkestar. Kao što kažem, nema konkretnih planova, ta stvar zahtijeva ogromno vremena i planiranja, ali u budućnosti će bez sumnje biti još jedan.
RockLine: I još tvoja zadnja poruka za vašu veliku bazu slovenskih fanova.
Marcus: Dođite na večerašnji koncert, ako ovo stignete pročitati na vrijeme (smijeh). Ako ne, onda dođite na sljedeći i “let’s celebrate together.”
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
