Autor: Rok Klemše
Izvođač: Delirium X Tremens
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: year_month
Trajanje: 41:47
Ocjena: 4/5
Prije nekoliko dana sam ovdje pisao o tome da talijanski metal nije bog zna kako kvalitetna glazbena scena, no očito se sve više pokazuje da zapadnim metalskim susjedima činimo sve veću nepravdu takvim paušalnim optužbama. Lošu sliku talijanskog metala jasno stvaraju prije svega glazbeni ekscesi poput Rhapsody i njihovih neslavnih izdanaka, no srećom postoje i bendovi koji talijanskoj metal sceni vraćaju kredibilitet. Jedna takva postava je Delirium X Tremens, koja je prije dobre godine izdala svoj drugi studijski album Belo Dunum, Echoes From the Past.
Posebnost sastava je to što svoju diskografiju (do sada) niže isključivo konceptualnim izdanjima. Već njihov prvi EP, Cyberhuman, sadržavao je zaokruženu priču, prvijenac CreHated From No_Thing poigravao se pričom o liječniku koji traži tajnu vječnog života (te tako u koncept unio elemente znanstvene fantastike), a i aktualno izdanje povezuje jedinstvena povijest. No ako se prvijenac poigravao pitanjima znanosti, filozofije i etike, Belo Dunum okreće se stvarnosti, povijesti mjesta Belluno (ime potječe od keltskog naziva belo-dunum) iz kojeg dolaze Delirium X Tremens.
Belluno leži u zagrljaju Dolomita, a njegov geografski položaj i povijest sudbonosno su isprepleteni s tim planinskim lancem, koji predstavlja i srž albuma. U prvi dio albuma naime nas poziva death metal oluja I Was, u kojoj umirući talijanski vojnik svojim posljednjim riječima otkriva mitove i legende Belluna, kroz koje nas DXT vode u sljedećim komadima. Oni se uglavnom kreću čvrsto zacrtanim putem death metala, no pogled na njega sastav nadograđuje, za ovu vrstu metala, egzotičnim instrumentima poput ksilofona, violina, limenih puhača i harmonike. Ti iznenađujući dodaci glazbu uglavnom obogate i nadograde, i iako mjestimice zvuče pomalo nespretno, svakako pridonose autentičnom osjećaju priča s početka prošlog stoljeća, koje nam pripovijedaju Delirium X Tremens. Unatoč uporabi tradicionalnih instrumenata za potkrepljivanje priče i učinkovitom povratku u prošlost, sastav ostaje čvrsto usidren u vodama death metala. On je uzburkan poput olujnog Jadranskog mora i brutalan poput snježnih mećava na vrhovima Dolomita. Delirium X Tremens tehnički su odlično potkovan bend koji se boji pokazati svoje vještine, no svjesni su da je njihova svrha prvenstveno predstavljanje koncepta i pjesama kao takvih. Ipak, Belo Dunum je ploča koja je dinamična i valovita jer je puna uspona i padova, brutalno brzih i sporijih atmosferičnih dijelova, a glazbu bogate mnogi akustični prijelazi i već spomenuti »folk« instrumenti. Gitarski dijelovi s odlikom odrađuju svoje, mjestimice dobivaju monumentalan epski prizvuk, a u trenucima majstorski podsjete na Death. Rušilački bubnjevi po ušima gaze poput nemilosrdnih snježnih lavina, no šteta je što bas i snare bubanj imaju prilično čudan i nespretan zvuk. Posebno mjesto album daje odličnom Ciardovom vokalu, koji riče poput Mattija Karkija (Dismember), a nije mu strano ni black metal vrištanje (odlično izveden black metal umetak u An Old Dusty Dream), ni izuzetno uvjerljivo izvedeni čisti vokali, osobito u srhovitom uvodu Artiglieria Alpina. Ona podsjeća na tradicionalni talijanski vojni alpski marš (koji su Delirium X Tremens sastavili sami) i miran je, spokojan i idiličan uvod prije nego što se u komadu otvori pakao rata s Austro-Ugarskom, koji su talijanski alpinski vojnici tijekom Prvog svjetskog rata bili u Dolomitima. Podjednako je uzbudljiv i »poklon« Crkvi u komadu 33 Days of Pontificate (Vatican Inc.), koji odlikuje mračna atmosfera i žestoka kritika pokvarenosti vatikanskog d.d.-a.
Drugi dio albuma pak trilogijom skladbi Life Before Nothing, Scream of 2000 Screams i The Memory podsjeća na tragediju koja se 9. listopada 1963. dogodila u talijanskom gradu Vajont. Tog je dana popustila brana koju su vlasti postavile unatoč upozorenjima da mjesto nikako nije prikladno za branu, a voda je pod sobom pokopala 2000 ljudi. Kroz tri komada Delirium X Tremens vrhunskom glazbenom slikom izražavaju bijes i ljutnju na vlast koja je dopustila da do tragedije dođe, a ponajprije da dopušta da do takvih tragedija još uvijek dolazi.
Delirium X Tremens je s Belo Dunum, Echoes From the Past uspio potpuno zasjeniti i u svemu nadmašiti prvijenac, a još je važnije da im je s njim uspjelo izgraditi vlastiti glazbeni identitet. S ovom se pločom sastav vinuo među smetanu talijanskog metala, a uspjelo im je nešto što je danas već gotovo misija nemoguća – Belo Dunum odiše svježinom, osjećajem novosti i činjenicom da su se Delirium X Tremens usudili death metal obogatiti elementima kojih se taj žanr kloni kao vrag križa.
Postava
Ciardo – vokal, gitara, flauta
Med – gitara
Pondor – bas
Thomas – bubnjevi
Produkcija
Marino De Angeli i Delirium X Tremens
Popis skladbi
1. I Was
2. Teveron, The Sleeping Giant
3. The Legend of Cazha Selvarega
4. Artiglieria Alpina
5. The Guardian
6. 33 Days of Pontificate (Vatican Inc.)
7. An Old Dusty Dream
8. Life Before Nothing
9. Scream of 2000 Screams
10. The Memory
