Kad Eric dođe u Bluesianu,…. (2012)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Mjesto: Velden Am Wörthersee / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 17.11.2012
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 22,00€ (u pretprodaji) / 25,00€ (na dan koncerta)

Nakon nekoliko mjeseci pauze nas je dvoje put ponovno odveo prema Veldenu. Kao što je već nebrojeno puta rečeno, Bluesiana je klub koji te zarobi. Smještena je u malom koruškom gradiću koji je u drugoj polovici studenoga već počeo poprimati svoj bajkoviti blagdanski izgled. Najzagrijaniji ljubitelji lampica tako su naravno već izložili svoje novogodišnje ukrase oko kuća, da slučajno ne zaboravimo kako se blagdani polako, ali ustrajno približavaju. No bez brige – u klubu o lampicama i ostalim slatkišarijama nema ni traga ni glasa. Tamo te dočeka ugodna domaćinska atmosfera miješanog namještaja, kamina, klavira, nenametljivog svjetla i susretljivog osoblja. A prije svega – uvijek dobra glazba.

Erik Martin, zreo muškarac dječačkog izgleda, dobro je poznat slušateljima dobre glazbe s kraja osamdesetih i početka devedesetih. U društvu Sheehana, Gilberta i Torpeya čini sastav Mr. Big. Nakon izlaska posljednjeg albuma 2009. godine pod naslovom What if… i svjetske turneje, dečki su odlučili malo se posvetiti sami sebi. Plod toga je i turneja pjevača Erika Martina, koji se po Europi potuca isključivo u društvu svojih akustičnih gitara. U nedjelju se zaustavio u Italiji, u Trstu (reportaža http://hr.rockline.si/podrobnosti-reportaze/akusticni-mr-big-maraton-2012-4525), a dan prije toga imali smo priliku vidjeti ga u spomenutoj Bluesiani u Veldenu.

Erik je okupljenu masu prvi put pozdravio malo prije deset navečer. Unatoč kasnim pedesetima, čovjek bi rekao da po izgledu još uvijek sliči školarcu. Nadimak klasičnog štrebera zaslužio je ponajviše zbog dioptrijskih naočala, koje su od prvog pozdrava s »Hello, I’m Eric Martin and I wear glasses.« bile tema daljnjih rasprava između skladbi. Unatoč kilometraži na pozornicama koju Erik za sobom sigurno ima iz svih godina u glazbenom svijetu, na početku je djelovao prilično nervozno, s drhtavim rukama i jako drhtavim glasom, koji se smirio nakon prvih otpjevanih tonova, ali se uporno vraćao nakon svake otpjevane pjesme. Za početak je prvo prevrnuo svoj notni stalak za tekstove i setlistu, papiri su se iz mape razletjeli po cijeloj pozornici, a slušatelji iz prvog reda marljivo su mu pomagali pri skupljanju. Kad je u ruke dobio i posljednji popis, odlučio je da će ga jednostavno iskoristiti kao setlistu, da ne bude još više nespretnosti s traženjem. Nakon prvih akorda bilo je naravno odmah jasno da je Eric pjevač i da je u Mr. Big Paul Gilbert prisutan s dobrim razlogom, iako je Ericovo brenkanje po gitari bilo sasvim slušljivo, a preko toga ionako nije bilo za očekivati. Prsti su na gitari djelovali mirnije nego nakon prestanka sviranja, a i sam je rekao da mu je sve teže kad iza sebe nema pratnju i sva je pažnja usmjerena na njega. Unatoč velikoj količini proliveno znoja – malo zbog jake treme, a dobrim dijelom i zato što je u Bluesiani u principu prilično vruće – Eric se uspješno probijao kroz prve stihove. Njegovu prepoznatljivom glasu nema se što prigovoriti i Erik je tu dao sve od sebe. Publika u Bluesiani to je dobro prihvatila i znala cijeniti, pa je Erica obilato nagrađivala aplauzima i povicima oduševljenja. Usput su također dovikivali što da otpjeva, a Eric ih je rado uvažavao kad god je bilo moguće (možda i zato da ne mora stavljati naočale za čitanje sa setliste). Nakon uvodnog dijela i glasnog pjevanja Promise her the moon, Eric je odlučio da smo ipak spremni za iznenađenje večeri – na pozornicu je pozvao Richieja Kotzena. Eric i Richie znanci su već dosta godina, jer je Richie između 1999. i 2004. u sastavu Mr. Big zamijenio gitarista Gilberta. Sreća je htjela da su se Ericova i Richiejeva europska turneja ukrstile baš u Austriji (Richie je dan prije svirao u Italiji u Udinama, a dan nakon Ericova koncerta u Beču) i to baš na Richiejev slobodan dan. Budući da je bio obaviješten o Ericovu koncertu u Bluesiani i da mu je pozornica u tom klubu jako draga (sam će na njoj svirati u četvrtak, 22. studenoga 2012.), odlučio je da će se na putu za Beč za taj dan zaustaviti i u Veldenu i nekoliko pjesama pridružiti Ericu na pozornici. Richie je, vidno prehlađen, ali ipak dobre volje stupio na pozornicu i nakon što je Eric ispričao priču o tome kako su se Richie i on upoznali, uslijedilo je vijećanje o tome što će odsvirati. Slušatelji iz prvog reda tražili su Lost in America, Richie se pobunio i rekao da to ne zna odsvirati, iako ju je sam napisao, a Eric je onda odlučio da će svirati Crossroads, a Richie neka malo brenka uz njega. Richie je slegnuo ramenima, ugodio gitaru i počeo svirati. Komad je dočekan velikim aplauzom, a onda su na Richiejevu želju zajedno odsvirali i otpjevali još i Shine, čemu se publika glasno pridružila, što je jako godilo glazbenicima i doista su iz sebe istisnuli i posljednje atome vokala. Kad su skladbu doveli do kraja, Richie se već htio povući, ali mu je Eric predložio da otpjevaju još i 30 days in the hole. Nakon pjesme Richie se zahvalio, zagrlio Erica i oprostio, a Eric je nastavio s Going where the wind blows te nezaboravnim Mr. Big klasicima Wild world i To be with you, uz što je cijela publika glasno pripjevavala. Završio je komadima Electrified i The chain, zahvalio se i napustio pozornicu, ali se ubrzo vratio i otpjevao još i Take a walk, rekao da se tu dobro osjeća, zahvalio publici na suradnji i odložio gitaru. No publika je ustrajala u tome da mokri Eric ipak otpjeva još štogod. Eric je pomalo izgubljeno pogledao odloženu gitaru i publiku te sebe, kad je iz publike stigao spasonosan glas da otpjeva Just take my heart. Eric se u trenu snašao, rekao da zajedno pjevamo samo refren, pomogao je kod prve strofe, a onda nam prepustio vokalni dio, sam pak mahnuo i otišao s pozornice.

Unatoč velikim uspjesima koje je Eric doživio i još uvijek doživljava u sastavu Mr. Big, ipak je zadržao onu svoju ljudskost, iskrenost i nešto dječje, što njegovu solo koncertu daje veliki šarm. Možemo se nadati da ćemo ga na takav način još kada vidjeti na europskim pozornicama.