Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Vruja
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2013
Trajanje: 57:54
Ocjena: 3.6/5
Tradicija oblikuje kulturu i karakter, okosnicu naroda, ljudi, nositelja baklje običaja i čuvara riznice drugačijosti od ostalih, okolnih, vanjskih. Istrani su u toj priči i kontekstu vječni buntovnici i danas, no promjene su se ipak počele događati, a ljudi gubiti taj gram različitosti, zbog čega negdje polako blijedi i sjećanje na most nerazdvojnosti i etničke nedjeljivosti na Hrvate, Slovence i Talijane. Istrani za sebe kažu da su nešto drugo, nesvrstivo – da su Istrani. Idejni otac sastava Vruja Marino Kranjac nedavno je posegnuo za etnografskom studijom Giuseppea Radole i uz odnos Talijana i Hrvata u igru međusobnog razmjenjivanja tradicionalnih napjeva i kulture u taj ples uključio i Slovence. Sva tri entiteta su u stoljećima supostojanja miješala svoje gene, narodne napjeve, melodije i same izvođačke glazbene prakse, a ljudi su živjeli povezani i međuovisni jedni o drugima. Dodira je bilo, kako ustanovljuju današnje studije, ponekad više nego danas, a sajmišta i istarski gradovi bili su sjecišta triju kultura koje su razmjenjivale dobra, međusobno se ženile i na istarskoj grudi također umirale. Kao Istrani.
Na svojoj četvrtoj ploči Brez pašporta skupina tradicionalnih glazbenika, njegovatelja i nastavljača tradicije glazbenih skupina iz slovenske Istre, Vruja, nastavlja svoje poslanje širenja znanja i popularizacije glazbene baštine Istre. Vruja i nakon dvanaest godina djelovanja ostaju vjerni iskonskom zvuku svoje rodne grude, sve izmiješano i ljepljivo povezano, a kroz prhku plodnost terra rosse dodaju u mozaik istarske posebnosti, istarske duše ono nešto posebno, glazbeno, čime mogu educirati neupućene. Ovdje moram posuditi njihove riječi. U predstavljanju sviračke baštine Sjeverne Istre članovi ansambla ostaju vjerni glazbalima tipičnim za to područje, kao što su vijulin (violina), bajs (istarski bas s dvije crijevne žice), klarin (klarinet) i remonika (harmonika). Tu postavu začine još i daskom (daska za pranje rublja). U takvoj postavi odsviraju najpoznatije plesove Sjeverne Istre, a to su polka, valcer, šaltin, šete paši, cotič, manfrina, mazurka, štajra, vilota i dopaši. Glazbenu tradiciju iz Južne Istre skupina predstavlja tipičnim glazbalima tog područja kao što su vela i mala sopela ili roženica (drvena puhačka glazbala s dvostrukim trskastim jezičkom), meh ili mih (istarske gajde), šurle (dvostruka svirala s jednostrukim trskastim jezičkom). Tim glazbalima “zasopeju” nekoliko najkarakterističnijih melodija kao što su mantinjada i balun. Sva ta narodna glazbala Vruja ponekad kombinira s glazbalima kao što su gitara, mandola, flaute, gajde i na taj način stvara glazbenu sliku po svojoj zamisli i nadahnuću. Poseban pečat skupini daje njezino vokalno izvođenje pjesama iz Južne Istre, a to je dvoglasno pjevanje na tanko i debelo, villota (dvoglasno pjevanje iz obalnih gradova) i pjesme iz slovenske Istre. Kroz te pjesme možete čuti i čakavsko, istrskobeneško i šavrinsko narječje.
Ploča je nastajala u bertoškom domu Marina i Alenke Kranjac, Vruja su pak svoj prinos opremili bogatim tumačenjem na talijanskom, hrvatskom i engleskom, a na suradnju pozvali dobro potkovane goste i poznavatelje iskonskih napjeva. Vruji su se pridružili Dario Marušić, njihov dugogodišnji glazbeni prijatelj i suputnik, te trojica mladih svirača iz južne Istre, Branimir Šajina, Noel Šuran i Zoran Karlić. Trinaest putovanja kroz prošlost počinje skladbom s najviše odsviranih varijanti na istarskom – skladbom Le Bevanda Sonnifera, a prvi dio dvodijelne skladbe obilježava zvuk istarskih gajdi, kako ih sviraju Galižani kod Pule, skladba se nastavlja karakterističnim debelim istarskim napjevom muških višeglasja iz Rovinjskog sela. Kitice su otpjevane na istarskobeneškom i čakavskom narječju, u melodiju se upliće sviranje koparskog zaleđa, veliki finale skladbe o zavođenju, poigravanju i iskričavosti završava na obalama Strunjana. Priča govori o lijepoj smeđokosoj djevojci koja ide po vodu, na putu susreće viteza koji joj nudi lijepu hrpicu novca za noć putenih užitaka, a mladenka, podržana s majčine strane, omami viteza, opije ga, vitezu njih dvije otmu novac, a putenosti sklon plemić ostaje i bez novca i bez svog putenog zadovoljstva. Vruja u svoju pripovijest glazbenog putovanja nastavljaju plesnije i razigranije skladbom Dve lete in pú, a ritmikom i dvodijelnom melodijom odaje se da je u slovensku Istru dopirao utjecaj plesa balun, koji je bio stalnica u gotovo svim selima slovenske Istre. Pjesma iz Dragonje govori o neuslišanoj ljubavi, a zavođenje i pouku Vruja nastavljaju prikazom kreposne istarske djevojke Milke u skladbi Sem slovenska deklica. Skladba je bila omiljena u sjevernoj Istri već između prvog i drugog svjetskog rata. Prvi dio napjeva zvuči onako kako ga pjevaju u Dekanima kod Kopra, napjev prati karakterističan zvuk dijatonske harmonike tršćanke, drugi dio pak zlokobnije zasvira u molskoj melodici tamburica iz Ćićarije, a svoj pečat uz zvonki Alenkin glas ostavlja upravo zvuk dvožične tamburice te glas Daria Marušića.
Nastavak je tek mrvica lijepih napjeva daleko dulje metraže. Il Genovese / Storu si je lepi vrt donosi u uši lijep duet muškog i ženskog vokala kakav se pjevao u hrvatskoj Istri, istarskobeneška slatkoća napjeva iz Materade i Pirana nakon razigranijeg i melodičnijeg uvoda prenesena je na pregarsku metriku, a disharmoničniji završetak tu je stoga što prethodne dvije inačice skladbe takvog finala zasad još nemaju. Vruja su dosljedni i kvalitetno nastavljaju skokom duboko u srce Šumbera. Čista istarska višeglasja skladbe La Jera Tre Sorele govore o neobičnoj odluci djevojke koja se odluči postati mornarka. Izmjenom čakavskog i beneško-istarskog narječja izmjenjuje se tipično pjevanje na debelo i tanko, a pjevniji je strunjanski napjev skladbe Pesca Dell’ Anello, koju Vruja odsviraju onako kako je znaju i na sjeveru Italije. Slovenska Istra je tu karika koja povezuje bjelinu istarske obale i kamen istarskog otpora te lačke utjecaje. A kod potonjeg se pete križaju, a ljudi opuštenije zaplešu. Zatim malo veselja i njihajućih taktova tročetvrtinskog Valcera, koji miješa utjecaje dvaju narodnih napjeva Še kikl’co prodala bom i Vsak kmet ima svoje veselje, na istarski narodni način pak viže s duhom sela Kolari kod Grožnjana odnosno s pečatom koji je na Vrujo ostavio pokojni svirač Otavio Štokovac – Rapatočki. Plesom na diktat dvostrukih gusli i bajsa prelazimo zatim na teren Šavrina i Šavrinki. »Ala šu, zakantajmo jo po dalmatinsko!« je razdjelnica prema napjevu iz Čenture, One dve naranče pak prelazi u ljubavnu pripovijest i međusobne darove između mladenke i prosca u Ćićariji. Nosljata dvoglasja je putokaz za jedan od poznatijih i dobro izmiješanih napjeva u Istri – skladbu Oj, mati, mamca / Varda La Luna, koju za svoju smatraju i Slovenci, i Hrvati, i Talijani. Ljubav je zajednički jezik sve trojice, a zvuk višeglasnog zborskog pjevanja grlenim zvukom dočarava u mislima viziju ispražnjenih istarskih sela u kojima je još prije stoljeća i više mlada djevojka čeznula za svojim dečkom, a majka joj je ljubav branila.
Pojela je nevestica / La Cena Della Sposa nastavlja napjevom koji cijene Talijani i Hrvati, a riječ je o izmjeni dvaju napjeva – iz Baderne i Prana, iskričava priča pak govori o proždrljivoj nevjesti i o svemu što je djevojka pojela u deset dana nakon vjenčanja, a mladoženja je bio sve bliži prosjačkom štapu. Jedaća djevojka se masnila, hrvatska inačica s gotovo plačljivo cinično izvedbom monotono izgovara cijeli jelovnik djevojke nečovječnog apetita, razigraniji talijanski melodijski napjev pak se uz to dobro i melodičnije zabavlja te pritom zapleše uz gusle, harmoniku, gitaru i milozvučnu kombinaciju slatkih muških i lijepih ženskih vokala. Jaz ti bon kipila / Mamma mia, vorei, vorei je skladba koja tretira istu tematiku i na koštobanskoj zapisanoj varijanti na šavrinskom narječju, kao i na istarskobeneškoj obali zaleđa Vižinade. Skladba govori o dijalogu između majke i kćeri, koju majka zbog prividne bolesti želi razveseliti darovima kako bi djevojčica došla k sebi, a ona se pretvarajući se bolesnom najočitije izbjegava rad ili udaju … Skladbom Un Giorno Andando na albumu se najočitije pokazuje utjecaj miješanja čakavskog, beneškog i istarskog narječja i duha u nešto zajedničko, nerazdvojivo. Skladba je otpjevana na tanko i debelo grlenim pjevanjem, a Vruja klize iz jednog narječja u drugo prirodno i bez vidljivih rastava, granica. Mamca be tela / Spoza Per Forza govori o gorkoj činjenici naređene ljubavi i vjenčanja u prošlosti, jer se nekoć mladi često nisu smjeli vjenčati sa svojim voljenim srčanim izabranicama i izabranicima. Štelo je imovinsko stanje, materijalna korist, a brak na materijalnim temeljima bio je lišen ljubavi i topline. U prvom dijelu majka tjera kćer u brak onako kako su to čuli u Novoj Vasi, u drugom dijelu prebacujemo se u Materadu, a umjesto majke dijete u prisilni brak ovaj put tjera otac. Glazbeno iznenađenje skladbe slijedi u izvanrednom finalu skladbe koje prelazi u gipsy jazz, temperamentni diktat gusala i pjevne gitare te harmonike, izvanredni temperamentni finale gotovo u maniri Django Reinhardta dočarava zvuk dvadesetih godina prošlog stoljeća, a Vruja prelaze iz čistog tradicionalizma sela u urbaniju okolinu Trsta ili kakvog malo većeg mjesta, gdje su se miješali utjecaji iz cijelog svijeta. Kozmopolitski putokaz velikog razigranog finala jednog od doista većih iznenađenja ploče pak završava u skladu s duhom ploče. Ona mi je rekla / Stara sura je dvodijelni povratak u srce Istre, balunskim napjevom, tradicionalnom glazbom namijenjenom plesu, Vruja pozivaju na ples, bez obzira na jezik, kulturu, baštinu ili uvjerenje – jezik glazbe je naime jedan jedini, ujedinjujući.
Švercanje utjecaja s jedne na drugu stranu granica, a još više preko međaša u glavama, krasan je putokaz ploči koja se možda neće svidjeti onima koji ne podnose povezivanje s prošlošću i preko svojih granica u glavama ne uspijevaju prijeći. Ja sam ipak jako sretan što se granice, koje su među ljude postavljene prisilno, mimo volje tamo živućih mještana, mogu barem načas prijeći – bez putovnice. Kako kažu Vruja: »Čak i da su nam postavili berlinski zid, ne bi nam mogli spriječiti da se ne družimo, zajedno stvaramo i surađujemo.« Album Brez pašaporta dokaz je da je Istra barem nekoć bila jedinstveni lonac za taljenje, jedinstveni kulturni prostor, jedna jedina nadržavna i nadkulturna te nadjezična regija, entitet, a razgraničenje oštrim granicama ranilo je istarsku dušu, zahvatilo istarski svakodnevni život. I zato Vruja pozivaju na ujedinjenje, unitarizam, povratak korijenima, koji su jači i žilaviji od velikih političkih i ekonomskih paneuropskih projekata unitarizma. Istra je tako bezvremenski i apolitično kroz glazbu i napjeve već odavno zahtijevala svoju plebiscitarnu želju za ujedinjenjem i odcjepljenjem od huškačkih tendencija centara, koji duh Istrana ne razumiju najbolje, ako uopće išta. Možda bismo trebali poslušati poziv koji je ovaj put protumačen na čak nekoliko različitih načina, naravno, ako imaju dovoljno strpljenja, sluha i volje. Vruja nude barem trinaest dobrih argumenata za to, a album, usprkos gotovo puritanski tvrdokornoj tradicionalnosti, zaslužuje časno mjesto i na stranici s inače rockerskijim sadržajem – zbog kvalitete, poruke i zbog bogatog izbora blaga prošlosti, koja je bila brojnima tako zajednička i povezujuća, a sada bi bilo vrijeme da te razgraničenja i ograđivanja kvalitetno prerastemo i slobodoumno ukinemo bez poziva na političko agitiranje ili propagandu.
Postava
Marino Kranjac- vokal, violina, gajde, mandola, sopele, gitara
Alenka Kranjac- vokal, daska, bubanj
Peter Kaligarič– harmonika
Gabrijel Križman- vokal, gitara, mandola
Gorast Radojevič- bajs
Rok Kleva Ivančič- violina
gostujući glazbenici:
Dario Marušić– vokal, vela sopela, dvožična tamburica
Branimir Šajina, Noel Šuran i Zoran Karlić – vokali, mala sopela
Produkcija
Miro Kranjac
Popis skladbi
1. La Bevanda Sonnifera
2. Dve lete in pú
3. Sem slovenska deklica
4. Il Genovese / Storu si je lepi vrt
5. La Jera Tre Sorele / Pesca Dell’anello
6. Valcer
7. One dve naranče / One dvi naranče
8. Oj, mati, mamca / Varda La Luna
9. Pojela je nevestica / La Cenna Della Sposa
10. Jes ti buon kipíla /Mamma Mia, Vorrei, Vorrei
11. Un Giorno Andando
12. Mamca be tela / Sposa Per Forza
13. Ona mi je rekla / Stara súra
