Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Channel Zero, Ljubljana
Datum koncerta: 24.09.2013
Rujan ne znači samo početak škole i jesenske učmalosti u Ljubljani, kad nestanu turisti, još nema studenata, a ti se redovito budiš u maglovita jutra, nego i početak i oživljavanje klupskih koncerata. Rujan je zato i vrijeme da opet protreseš kosti ispred koncertnih pozornica, ovaj put ispred pozornice kluba Channel Zero, gdje su se slovenskoj publici prvi put predstavili američki Speedwolf, uz podršku domaće dvojice Teleport i Hellsword, koje zbog vječnog zajedničkog nastupanja skoro više i ne mošeš zamisliti jedne bez drugih.
Kao prvi je ovaj put na pozornicu sletio neidentificirani leteći objekt, ali u obliku već poznate ljubljanske thrash metal postave Teleport, koja je u relativno kratkom postojanju skupila već zavidnu koncertnu kilometražu. Dečki su predstavljajući prvi demo snimak Galactic Usurper obišli domaće koncertne pozornice, što se postavi i te kako pozna. Uvjerljivo ukrašena pozornica s obveznim plinskim maskama sa zlobno svjetlucavim očima postala je Teleportova stalnica, a bend uspješno i učinkovito nadograđuje zfjevski, progresivno obojen thrash. Usporedbe s velikanima poput Voivod, Coroner i novijih Vektor su na mjestu, ali Teleport od uzora uzimaju samo kalup koji ne zvuči kao jeftina kopija. Zaštitni znak ljubljanske četvorke tako ostaje u biti europski obojen thrash, ali s dodatkom kompleksno strukturiranih komada, punih neočekivanih preokreta, lomljenih ritmova, čudnih rifova i nezemaljskih zahvata. Teleport su predstavili i lijepu hrpicu novih komada, koji su dokaz njihova brzog glazbenog razvoja, i stvarno će biti zanimljivo čuti koliko će daleko u svemir skupinu odnijeti budućnost.
Iz dalekih zviježđa i stranih planeta sa sljedećom smo postavom stigli duboko pod zemlju, među mračne pakleničke labirinte, a smrad sumpora se kao kuga proširio dvoranom. Na pozornicu je naime stupio ljubljanski trio Hellsword, koji hoda paklenom stazom pionira speed/black metala Bathory, Celtic Frost, Venom, Sodom i Destruction, što nije nužno najoriginalnije, ali je prokleto lijepo imati kod nas bend koji ne komplicira i prije svakog nastupa vjerojatno žrtvuje djevicu ili dvije. Veza Teleport i Hellsword nije ništa novo na našim pozornicama, već dugo se zajedno probijaju, a ovaj je put kolegijalnost između bendova došla do izražaja još više, jer je Ironfistova gitara već u prvim trenucima podlegla zlu pa je u pomoć priskočila gitara Jana Medveda iz Teleporta. Unatoč tome Hellsword tijekom nastupa nisu imali većih problema, trojac je uigran i nauljen kao Cthulhuovi pipci, a kad stoje na pozornici, daju osjećaj da su izravno izišli iz vremenskog stroja, negdje iz 1982., kad su ljudima poput Schmiera, Toma Warriora, Cronosa i Lemmyja tek počele nicati prve dlake. Osim Lemmyju. Lemmy se rodio s brkovima. Unatoč potpunoj »old-school« mješavini black i speed metala, koja već dugo nije originalna, Hellsword uspijevaju zvučati iskreno i svježe. Komadi s debitantskog dema Blasphemy Unchained već su se usidrili u ušima kao kuke iz Hellraisera, a novi komadi takvu snagu, na žalost, (zasad?) još nemaju. Iako je bend na pozornici djelovao uvjerljivo, to je malo teže reći za novitete, koji su prilično brzo postali pomalo jednolični i predvidljivi i, kao što rekoh, slavu svojih prethodnika (još) ne dosežu.
Za kraj su u pozornicu zagrizli još i brzinski vukovi iz američkog Denvera, Speedwolf, koji su se tako premijerno predstavili slovenskoj publici. Amerikanci i dalje promoviraju svoj 2011. objavljeni prvijenac Ride With Death i stvarno su nas odvezli na paklensku thrash/speed metal vožnju punu smrti, blasfemije, Sotone i žena, što su glavne teme o kojima pjeva Reed Bruemmer. On se ovaj put usidrio za stalak mikrofona od kojeg se nije pomaknuo ni centimetar pa je tako svojom statičnom igrom pomalo pokvario energičnu, benzinom natopljenu divlju vožnju svojih sudrugova. Na žalost ni glazbena slika Speedwolfa nije previše originalna, jer se kroz komade kotrljaju kao Motörhead na steroidima i spidu. Generično i već čuveno drugdje je sve – lemmyjevski režeći vokal, rock ‘n’ roll rifovi, zveckajući bas i brza solaža. Speedwolf su tako bend kojeg se sluša u najboljem slučaju za žur. Dojam sa svojim naspidiranim i metaliziranim motörheadovskim zvukom doduše ostave, ali što kad smo to čuli već bezbroj puta. Amerikanci autorski ne djeluju kao zvjerski brz vuk koji zavija u noć, nego kao lijena mrcina koja se kao vođa čopora kiti tuđim perjem.
Galerija slika
