Biff Byford: School Of Hard Knocks

0 230

Izdavač: Silver Lining Music
Datum izlaska: 21.02.2020
Produkcija: Biff Byford
Trajanje: 51.59 min
Žanr: Heavy Metal / Hard Rock
Ocjena: 8.0 / 10


Biff Byford je čovjek od čelika. O tome nema rasprave. S njim su Saxon živjeli, preživjeli i više od toga. Kroz posljednja tri desetljeća postali su dio koncertnog inventara, barem na području »Ujedinjenih država« Njemačke, gdje neprestano nastupaju, i to na najvećim festivalima. Biff je dakle legenda. Neka vrsta ikonske figure. Nakon mnogo, mnogo godina, čovjek je donio pomirljivu osobnu odluku da je napokon došlo vrijeme da snimi samostalni studijski album. Iskreno rečeno, Biff bi ih mogao snimiti poprilično, no zato ih je Saxon snimio još toliko više, ako ne i nekoliko previše, ali ostavimo tu raspravu za neki drugi put.

Dosta uvodnog zamaranja. Čvrstih pedeset minuta glazbe ovaj put predstavlja Biffa Byforda kao rockera, velikog duhovnog rock pastira! Prvenstveno rockera, ne metalca. Legendarni vokalist nas tako vodi po poljima i prostranstvima sve do vremena svog djetinjstva, kad je rock and roll još bio mlado i nevino dijete, a Biff je odrastao slušajući blues, progresivni i psihodelični rock te The Beatles. Oduševljenje svojim favoritima ne krije. Tako je za svoj studijski prvijenac odlučio obraditi klasik Wishbone Ash, Throw Down the Sword, koji ne treba shvaćati preveć ozbiljno, jer je riječ o Biffovoj dodatnoj zabavi u studiju, a ako pjevača negdje sretnete, rado će vam šapnuti koliki je veliki obožavatelj tog benda oduvijek bio i da je taj potez svojevrsno njegovo posvećenje, jer je riječ o prvoj skladbi koju je ikad čuo i koja govori o ratovima i bitkama, što ga je snažno nadahnulo kad je kasnije i sam počeo pisati tekstove i glazbu. No original je ipak original. Nedodirljiv. To možemo reći i za još jedan nostalgični izlet, odnosno obradu Simon & Garfunkel obrade Scarborough Fair, koja se znatno više udaljava od verzije izvornika i od te dvije obrade na ovom albumu djeluje zanimljivije. Uopće, jedna od zanimljivijih skladbi ujedno je i najduža, a to je The Pit And The Pendulum, koja se nakon kratkog flamenco preludija Inquisitor razvija u sedmominutni mračni epski marš, odnosno himnično kazalište s akordnim odmacima u vodećoj frazi koje od Biffa baš ne očekuješ, a opet. Po kompozicijskoj strani najraznolikiji komad, za koji je čvrsti Biff rekao da je to njegov “progresivni” trenutak skladanja glazbe (oduvijek je važio za velikog obožavatelja lika i djela legendarnih Yes).

Album je šaljiv. Ne parodičan, nego ozbiljno šaljiv. Rock’n’roll je vezan uz dobar štos i dobar provod, a naš Peter Rodney (zvani »Biff«) to jednostavno predobro zna. Tako se album i otvara. Bombastično, primamljivo, grabežljivo i naravno prodorno. Skladbom Welcome to the Show, koja nosi AC/DC-jevsku frazu, no komad bi bez problema funkcionirao na bilo kojem od albuma Saxona. Takve osjećaje u nastavku produbljuju (»No shit Sherlock?«) naslovna skladba (djeluje kao naopako okrenuti Wheels of Steel) te komadi Pedal To the Metal i Hearts Of Steel (o dubokoj poruci i pronicljivosti naslova tih dvaju komada Biff je vjerojatno razmišljao cijeli život), koji zbližavaju njegov solo album s uradcima Saxona, prvi s erom »Wheels Of Steel« i »Strong Arm of the Law«, a drugi s erom druge polovice devedesetih (»Metalhead«, »Unleash the Beast«). Komad kao što je Me And You nikad i nikada ne bi pripadao na neki album Saxona, jer je naprosto ljubavna balada. Uz integraciju obiju obrada zapravo opet manje zanimljiv komad, koji je Biff ipak izabrao za jedan od singlova albuma, no dobrodošla integracija, koja podsjeća slušatelja da se ne zaboravi i da ne dobije varljiv osjećaj kao da sluša samo još jedan album Saxona.

Da stvar ne bi bila previše »čitljiva«, nazovimo to »trivijalna«, Biff je oko sebe okupio ekipu oštro nabrušenih glazbenika, među kojima se ističe vražji gitarist Fredrik Akesson (Opeth) , koji ne škrtari na ultrasoničnim solističkim istrgnućima, što album opet zahvalno odmiče od toga da bi previše podsjećao na klasičan album Saxona. “School Of Hard Knocks” osobno je producirao Biff Byford, i to u studiju Brighton Electric (Brighton, Velika Britanija), a miks je napravljen u studiju Queen Street Studios (Stockholm, Švedska) u izvedbi Matsa Valentina. Na albumu gostuju Biffovi prijatelji: Phil Campbell (Motörhead, Phil Campbell & The Bastard Sons), Alex Holzworth (Rhapsody Of Fire), Nick Baker (Voices), Dave Kemp (Wayward Sons) i Nibbs Carter (Saxon).

Moglo se očekivati još rockerskiji album. Nosi hrpu rješenja koja bi se u tren oka mogla iskoristiti na albumima Saxona. Ljubitelji željeznog vokala Biffa Byforda i općenito glazbe Saxona bit će još jednom oduševljeni. To je temeljni zaključak, kao i činjenica da je riječ o novom vrlo dobrom albumu iza kojeg stoji cijenjeni vokalist koji je već odavno prešao u red legendi i divovski stjenoviti masiv, čvrsto uklopljen u gorje klasičnog metala naše galaksije.  

autor: Aleš Podbrežnik


Popis skladbi:
1. Welcome to the Show
2. School of Hard Knocks
3. Inquisitor
4. The Pit and the Pendulum
5. Worlds Collide
6. Scarborough Fair
7. Pedal to the Metal
8. Hearts of Steel
9. Throw Down the Sword
10. Me and You
11. Black and White

Postava:
Biff Byford – vokal, bas gitara
Fredrik Åkesson – gitara
Gus Macricostas  – bas gitara
Christian Lundqvist – bubnjevi
Mats Valentin – akustična gitara

Gostujući glazbenici:
Phil Campbell (Motörhead, Phil Campbell & The Bastard Sons) – gitara
Alex Holzworth (Rhapsody Of Fire) – bubnjevi
Nick Barker (Voices, Cradle Of Filth) – bubnjevi
Dave Kemp (Wayward Sons) – klavijature
Nibbs Carter (Saxon) – bas gitara


Biff Byford – School Of Hard Knocks (službeni video)
Biff Byford – Weolcome to the Show (službeni video)
Biff Byford – Me And You (službeni video)
Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići