Autor: Rok Klemše
Izvođač: Hellsword
Izdavač: Haliaetum Records
Izlazak: year_month
Ocjena: 4.5/5
Jeste li ikad otvorili album iz kojeg bi, kao iz nekakve glazbene verzije Necronomicona, zaudaralo po sumporu, a dok biste listali knjižicu, uz okretanje stranica slušali biste vrištanje djevica, okruživao bi vas sveprožimajući osjećaj tame, zloće, jeze i kaosa? Ne? Onda u rukama još niste držali EP ljubljanskog black/speed metal trija Hellsword, Blasphemy Unchained, odnosno njegov reizdanje, jer je iz Pakla rođeni demo rasprodan u nekoliko tjedana.
Čim je sjeme zla posijano, trebalo je pobrinuti se da se Njegova riječ proširi iznova i još dalje nego prvi put. Hellsword su zato ponovno zamahnuli paklenim mačem te u krvi bogobojaznih otisnuli i s lanaca pustili blasfemični EP, dodavši mu novu studijsku skladbu i obradu legendarnih Venom. Hellsword glazbeno hodaju stopama pionira speed/black metala Hellhammer, Venom, Motörhead, Bathory te ranih Sodom i Destruction, što nije nužno najoriginalnije, ali je prokleto lijepo kod nas napokon čuti bend koji nije zarobljen među zidovima ortodoksnog thrasha ili black metala. Iako glazba koju sviraju Hellsword izvan undergrounda vrijedi za arhaičnu i mrtvu, iznenađujuće je kako svježe trio zvuči, kao da je upravo izbačen Rosemaryn dječak iz Polanskijeva klasika. Hellsword su totalni “old-school worship”, što znači da pale demonsku mješavinu black i speed metala, dakle “straight to point” cupa-cupa d-beat bubnjanje, perverzno-blasfemične rifove i solaže, metalno zveckajući bas (sa zaista šarolikim i razigranim linijama) i đavolski vokal Mikea Manslaughtera. Bend ne zna za komplikiranje i radije nego nizanju nebrojenih rifova i linija daje prednost minimalističkim, ali snažnim, naspidiranim rifovima i šarolikim solažama Ironfista te paklenom lajanju Mikea Manslaughtera, koji linije posvećene Zlu izbacuje kao pobješnjeli Cerber. Produkcija dema zapravo je jedina slabost ovog nesvetog pločica. Istina je da Blasphemy Unchained nipošto ne smije zvučati kao ultra čista produkcija ispod ruku nekog Andyja Sneapa; prljav, grub i sirov zvuk daje Hellsword poseban šarm i unikatan pečat, ali ipak bi bilo pametno ubuduće poboljšati barem zvuk bubnjeva. Udarci po snare bubnju, koji trenutno zvuče kao škakljanje po tabanima perom, trebali bi zvučati kao udarci bičem po Isusovim leđima. Novom skladbom Burn the Chapel Hellsword dokazuju da se paklene legije još ne misle tako brzo zaustaviti, a završna, stilu Hellsword prilagođena Venom klasika Live Like An Angel (Die Like a Devil) tek je jarac na pentagramu odličnog uratka!
Iako su Hellsword daleko od toga da sviraju išta i izdaleka originalno, ono što rade udarno je, pakleno i zvuči točno onako kako mora zvučati. S ovim što Hellsword rade danas, u ranim osamdesetima stajali bi rame uz rame s očevima poput Venom i Hellhammer.
Postava
Mike Manslaughter – bas, vokal
Ironfist – gitara
Mark Massacre – bubnjevi
Produkcija
Curse
Popis skladbi
1. Prelude to Blasphemy
2. Unholy Reich
3. Evil’s Rebirt
4. Marching Towards Heaven (Satan, Death and Fear)
5. Burn the Chapel
6. Live Like an Angel (Die Like a Devil)
