Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Hostel Celica / Slovenija
Datum koncerta: 06.06.2015
Broj posjetitelja: 60
Cijena ulaznice: 10,00€
Četvrti i posljednji dan ovogodišnjeg festivala GodiBodi pripao je nastupu dvojice kantautora. Zapravo, bila je to vrlo posrećena kombinacija Dolenjca i Prleka. Otud i osnovni razmak u ciljnim vrijednostima njihove glazbe, iako je njihova stvaralačka vizija u polazištima srodna. Riječ je o Borutu Antončiču aka Bort Ross i Samu Budni. Oboje su nove studijske albume objavili početkom treće dekade ovogodišnjeg svibnja za izdavačku kuću Celinka i bilo je sasvim prikladno da ih i temeljito predstave.
Prvi je na pozornicu stupio Bort Ross sa svojom pratećom ekipom glazbenika. Njegov studijski prvijenac »Sančo Pansa« smatra se iznimno snažnim ispovjednim albumom, kako u smislu poezije tako i samih kompozicija. Mogli bismo ga smjestiti u polje lagahnog alternativnog rocka koji flertuje s pop zaraznosti, što ga smisleno približava rotaciji na radijskim frekvencijama. U zdravom mainstream okruženju, što je u slučaju slovenskog stvaralaštva diskutabilna tema, puna pitanja, radijske bi ga frekvencije naime trebale vrlo brzo zavoljeti.
Bort Ross posjeduje izuzetno lijepu vokalnu boju. Poeziji se vokalnom interpretacijom prilagođava iznimno osjećajno, mekano, silno proživljeno. Stihovi ožive kad s njima zaplovi. S Bortove desne strane stajala je i iznimno simpatična kočevska pjevačica Lea Likar, koja je svojim vokalom učinkovito bojila Bortov, a oba pjevača su kroz vokalnu harmoniju jasne kontrastne širine stvorila skladnu kompatibilnost. Bort Ross bio je okružen i četom pratećih glazbenika (klavijature, gitara, bas gitara, bubnjevi), među kojima se našao čak i El Kachonov udarača Primož Malenšek »PimpS«, a svoje je prste u jednoj od točaka razmahao i harmonikaš Marko Šuštaršič. Bortova ekipa djelovala je složno i usklađeno. Zvuk je bio optimalan, gradivni elementi zvučne slike bili su raspoređeni u pravom omjeru.
To je glazba iznimne nježnosti i krhkosti te prepoznatljive dolenjske melankolije. Pritom je nevjerojatno kako Bortov vokal povremeno podsjeti na boju glasa Tokca (Dan D), što samo naglaÅ¡ava onaj prepoznatljivi melankolični šarm po kojem su dolenjski glazbeni izvođači poznati. Bort Ross predstavio je točno deset pjesama, sve su na albumu »Sančo Pansa« – RockLine recenzija OVDJE. Nisu pak bile odsvirane istim redoslijedom kao na albumu. Bio je to izuzetno lijep koncert, kojem je snažnu osnovu dao naravno odličan studijski prvijenac. U vrijeme nastupa Borta Rossa na platnu je nastala nova slika, koju je stvorio Tilen Mihelič Kurent.
Samo Budna je sa svojom pratećom skupinom isporučio nešto dulji koncertni repertoar. U džepu naime ima dva studijska albuma. Repertoar se naravno temeljio na aktualnom, upravo objavljenom »Za nazaj in za naprej« – RockLine recenzija OVDJE. Uz Sama, koji se brinuo za glavni vokal, akustičnu gitaru i violinu, na pozornici su se okupili još gitarist Kristian Majcen, klavijaturist Davor Klarič, basist Rok Škrlj i bubnjar Jože Zadravec. Na albumu »Za nazaj in na naprej« Budna je »posudio« cijelu skupinu Elevators. Pa, na pozornici mu se među njima pridružio samo Davor Klarič (ex-Šank Rock), koji vrijedi za jednog od najcjenjenijih virtuoza na crno-bijelim tipkama u Sloveniji.
I Samo Budna posjeduje vokalni zaštitni znak, koji kroz interpretaciju stihova, u kojima se ne mogu previdjeti uski »O-ovi«, karakteristični za interpretaciju prleških (ali i prekmurskih) izvođača, silno impresionira. Još prije izdavanja novog albuma na radijima su se dobro primile tri nove skladbe. To su Dnevu se slabo piše (odsvirana u obaveznom bisu, a Samo je uzeo violinu u ruke), uglazbljena Sončna hiša (pjesma u izvorniku pripada Feriju Lainščku) i Kje si. Samo Budna je prekaljen glazbenik, pristupao je s mnogo suverenosti. Kao i Bort Ross prije njega, i stasiti, silno samouvjereni Prlek nevjerojatno je predan interpretaciji poezije, koja je toliko puna strasti i uzavrelih emocija da slušatelja u tren oka povuče k sebi. Naravno, osnovni je čar opet izrazita melankolična melodika, naslijeđena iz širava slovenske ravnice oko Ljutomera. Otud na početku ovog izvještaja o onom vibracijskom i muzikalnom razmaku dvojice glazbenika, iako je njihova stvaralačka vizija srodna.
I Samo Budna je s ekipom izmamio odličan koncert. Kao i u slučaju Borta Rossa mogu zapisati da mu za to daje izvrsno polazište njegov samostalni studijski opus od dva izuzetno lijepa izdanja, koja pokazuju postupno sazrijevanje i evoluciju Sama Budne, osobito kao skladatelja, ali i kao interpreta. Nastup Sama Budne pratio je pastelnim bojama na platnu slikar Stanko Makuc.
8. Godibodi festival time je s nastupima Borta Rossa i Sama Budne službeno zaključen. No mala festivalska repriza ipak se još dogodila, kad su u Hostlu Celica, 09.06.2015. na manjoj improviziranoj pozornici nastupili Aleš Hadalin te potom Sandra i Adam Klemm.
Setlista
BORT ROSS:
1. Moja jutra
2. Da si tu
3. Sama je
4. Še na tisti dan
5. Ostajaš
6. Ko bo julij
7. Led
8. Grem
9. Sančo Pansa
10. Namesto sonca
SAMO BUDNA:
1. Intro
2. Brez skrbi
3. Včasi ne veš
4. Komu boš rekla
5. Vse se spremeni
6. Greva v tišino
7. Sončna hiša
8. Kje si
9. Manj je več
10. Mi smo edini
11. Hvala ti mala
12. Sanje so večne
13. Da si ob meni
14. Rdeče oči
15. Za nazaj in za naprej
—dodatek—
16. Dnevu se slabo piše
Galerija slik
