Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 05.06.2015
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 18,00€ (u pretprodaji) / 20,00€ (na dan koncerta)
Ana Popović je novim posjetom slovenskim pozornicama napokon nastupila i usred slovenske prijestolnice. Za vitkostasu kraljicu bluesa to je ukupno peti posjet Sloveniji, jer je prije toga već dvaput nastupila u Postojni, zatim u Laškom na festivalu Pivo in cvetje te lani u Novoj Gorici. A to još nije sve! Ove će godine naime u Sloveniji nastupiti i šesti put, i to u sklopu mariborskog festivala Lent.
Ana je u svjetskim krugovima bluesa visoko cijenjena glazbenica, višestruko nominirana dobitnica najprestižnijih nagrada za svoj doprinos na području blues glazbe. Ove je godine izdala zajednički studijski album s ocem Milutinom Popovićem naslovljen »Blue Room«. Album je izšao dva tjedna prije Anina ljubljanskog koncerta.
Nekih dvadesetak minuta nakon osam na pozornicu su uskočili mladi slovenski blues rock aduti zvani Prismojeni profesorji bluesa. Bolji trenutak nisu mogli odabrati. Posjet im je naime bio sanjski, iako je glavnina publike (smiješno, ali istinito) sjedila na stepenicama u dvorani. Znatno obilniji nego 30.01.2015., kad je skupina na istom mjestu nastupila u sklopu dobrotvornog festivala »Za kombi«. Prismojeni profesorji bluersa su tražena klupska marka. Priređuju naime fantastične koncerte i svima koji dođu u doticaj s njima brzo uđu pod kožu. Kvartet ostaje prodoran koliko god može. Njihova autorska mješavina starošKolske branše heavy rock bluesa, gdje si braća Erič kao od šale dodaju solističke točke na gitari i usnoj harmonici, poduprta čvrstom i žestokom ritam sekcijom, ovaj se put dodatno pojačala i gostujućom saksofonisticom. Saksofon u glazbu uvijek donosi seksepil. U skladbama se izmjenjuju čak tri pjevača, a posebno s gotovo crnačkom bojom glasa impresionira bubnjar. U izvanrednom naletu adrenalinske brzine i viškova testosterona na kraju nastupa prevrnuo je set bubnjeva po podu i doveo nastup mladih pastuha do kulminacije. Riječ je o skupini koja je u usponu i to dokazuje iz koncerta u koncert. Odličan uvodni izbor i izvanredno dobro iskorištena prilika koja se ponudila dečkima. Vidjela ih je naime brojna publika i dobro ih zapamtila.
Ana Popović je za razliku od prismojenih dečki dama. U takvom je stilu i stigla na pozornicu. Visoke pete, tijesno pripijena mini haljina s dubokim dekolteom, nakit je naravno podrazumijevan. Ana, koja već po prirodi spada među veće cure, na pozornici je s petama djelovala visoka gotovo dva metra. Bend je uvodno otvorio koncert koketnom »shuffle« ritmičkom jurišnicom (Ana’s Shuffle), a Ana je na koncertu predstavljala ponajprije skladbe albuma »Can You Stand the Heat« (2013), također je izvela skladbu Somebody s najnovijeg »Blue Room« (2015), a među ostalim su te večeri u prostorima CUK Kina Šiška odjeknule još Object of Obsession, Let Me Love You Baby, How’d You Learn To Shake it Like That, Unconditional, Count Me In, Summer Rain, Your Love Ain’t Real te obrade Can’t You See What You’re Doing To Me (Albert King), Every Kind of People (Robert Palmer), Navajo Moon (Stevie Ray Vaughan), Rain Fall Down (The Rolling Stones) i Can You See Me (Jimi Hendrix).
Ana je majstorica racionalne igre. S notama ne razbacuje, nego profinjenim osjećajem brine za njihovo pravilno razmještanje. Tako su njezine solaže vrlo lijepo oblikovane i zadržavaju veliku muzikalnu privlačnost, a istodobno u pojedinim pasažama cura dokazuje zašto spada među najžešće i najcjenjenije blues gitaristice na svijetu. Ima pravi »zahvat« koji te odvede i preuzme. Vrlo lijepo je zvučala autorska i na funku zasnovana Object of Obsession, gdje je u filigranskoj preciznosti istaknula ritam sekcija te pokazala svoje »mekane« vrline na relaciji Carlton Armstrong (brinuo je i za prateći vokal) i francuski bubnjar Stephane Avellaneda. Puno prostora za začin uvodnih i izlaznih pasaža, a i za tvorbu konkretnog pleta s gitarskim frazama, dobio je i talijanski klavijaturist Michele Papadia.
Vražji blues! Nema što. U Aninoj pernato laganoj režiji. Pritom u punoj mjeri dominantan stav pred njezinom vokalnom interpretacijom preuzima naravno gitarska igra. To ne znači da Ana u vokalnom izričaju ne donosi suverenost, svakako pak od nje ne treba očekivati ni zahtijevati vokale tipa Mahalia Jackson ili Aretha Franklin. Ana naime sve čini izvanrednom gitarskom igrom. Silno je točna i precizna, a istodobno slikovita i strastvena. Cura pravog slavenskog žara uvijek kad goreće rukuje svojom Fender Stratocaster igračkom! I ovaj put nije bilo drukčije. Novo lijepo iskustvo. Tko ju je možda propustio u Ljubljani, ima priliku za popravni ispit. Ali mora se odvesti na ovogodišnji festival Lent u Maribor.
Galerija slika
