Mjesto: gostionica Kongo / Ljubljana (Savlje) / Slovenija
Datum intervjua: 15.05.2009
Matjaž Predanič, Rok Marolt, Bor Marolt članovi su sastava Broken Arrow. Na vjetrovit i mušicav dan sjeli su za isti stol gostionice Kongo u ljubljanskim Savljama, nakon što je RockLine upravo završio sa sličnim “ispitivanjem” Grege i Marina iz bratskog sastava Cyclone. Broken Arrow je skupina koja iznova otkriva hard rock osamdesetih i dodaje mu raspusnu dozu “glam” i “hair” komponente. Dakle, priča o Broken Arrow glazbeno se vrti oko nečega na što bi definitivno mogle biti ponosne i starije slovenske skupine kova Šank rock ili Pop Design.
RockLine: Od mnogih sam čuo da ste trenutno najbolji glam hard rock bend u Sloveniji, je li to istina?
Bor: Ne znam jesmo li najbolji. U Sloveniji ima dosta dobrih bendova u tom glazbenom okviru. Odličnih bendova. Uz Cyclone, tu su i Hotty MkNotty.
Matjaž: Pa već su Šank Rock puno uigraniji od nas. To se uopće ne može usporediti. Ja ovo što sviramo zovem jednostavno “underground” rock.
RockLine: Misliš da to dolazi s godinama i iskustvom?
Matjaž: Da. Ali ako već sad žanjemo pohvale, to je samo dobar znak. Trudimo se.
RockLine: Osjeti se da ste fanovi skupina poput Šank Rock, Pop Design.
Matjaž: Svakako.
RockLine: Zanimljivo je kako je ta slovenska hard rock glazba iz osamdesetih dobila na vrijednosti u vremenu koje je prošlo do danas. Nekako ponovno otkrivate te starije slovenske rock skupine i na neki način im dajete težinu za njihov opus.
Rok: To je danas skoro pa alternativa. Radi se o nekom “flash backu” u godine kad sam još bio klinac..
Bor: Iz tvojih godina možda, ha, ha, ha… mojih ne.
Matjaž: Ni mojih. Kad sam ja bio mali, bili su popularni Kingston, Čuki i slično, ha, ha, ha…
RockLine: Hmmm,…. Što bi se dogodilo kad bi se svi danas bacili na Kingstone?
Matjaž: Ako bi njih uzeo za idole, onda ti nema pomoći za bilo kakvu nadogradnju i napredovanje, u glazbenom smislu, ha, ha…
RockLine: Prošli put u Medvodama na koncertu, kad ste 08.05.2009 nastupili zajedno s Cyclone, niste se odlučili za korištenje klavijatura na pozornici. Pratila vas je zvučna matrica. S obzirom na to da si Matjaž multiinstrumentalist i vrlo dobar klavijaturist, zašto si se tako odlučio?
Matjaž: Mi nikad ne koristimo klavijature na pozornici. Da je tako, s obzirom na to da sam frontmen skupine, bio bih zaokupljen klavijaturama i scenski vizualno to na pozornici sigurno ne bi tako palilo kao inače. A i recimo, da za taj zadatak uzmemo u skupinu još jednog člana, to opet donosi dodatni energetski ulog. Kod transporta, međusobnog usklađivanja i slično… Plus, ako imaš matricu, onda imaš na pozornici člana koji će biti 100% točan. Neće promašiti, a ne treba ni nikakav monitor.
RockLine: Narasli ste u kvintet, dobili ste basista, vjerojatno s namjerom da se ti Matjaž na pozornici možeš u potpunosti posvetiti koncentraciji na vokalni performans.
Matjaž: Da. To mi se čini jako važno za kontakt s publikom, da pjevač ima što slobodnije ruke i može manevrirati tijekom izvedbe te tako drži publiku neprestano uz skupinu tijekom koncerta. Zato sam i odustao od sviranja bas gitare na pozornici.
RockLine: Postojite od 2005. Kako je počela priča o Broken Arrow?
Bor: Svi smo tada imali svoje skupine. Ja i Matjaž svirali smo kod power metalaca The Whisper. Rok je bio u Sweet Sorrow. Dogodilo se da je iz brežičkog mladinskog centra stigla ponuda za jedan špil, pa sam predložio Matjažu da uskočimo u akciju i probamo kako bi stvari išle. Bubnjara Jančija smo još kontaktirali, koji je prije svirao i u The Whisper. Trebao nam je set pjesama za dva dana, s tričavim satom obrada.
Matjaž: S Borom sam ionako već prije svirao…
Bor:… a Rok je moj brat, tako da ga jako dobro poznajem ha, ha, ha…
Matjaž: Rok je oduvijek želio svirati i više rock glazbe, tako da je bio logično rješenje.
Rok: Svakako.
Bor: E, taj je špil uspio, pa smo odlučili cijelu stvar produžiti i evo, sad su tu Broken Arrow.
RockLine: Vani imate tri demo snimke. Možete ih predstaviti?
Bor: Upravo smo izdali treći demo. Prve četiri pjesme na njemu snimljene su u Novom mestu…
Matjaž: Krenimo s Hit The Streets demom koji nam je prvi. Snimili smo ga sami. Bubnjevi su snimljeni na dva kanala i najjeftiniju “consumer” zvučnu karticu. I gitare i bas gitara snimljeni su istom zvučnom karticom. Stvar je snimljena u jednoj od stambenih soba. Radilo se o tome da prođemo što jeftinije i da što prije imamo nešto u rukama čime bismo mogli predstaviti našu glazbu javnosti.
RockLine: Na sva tri demoa koja ste izdali osjeti se napredak. I u zvuku.
Matjaž: Stvarno? Pa ovako ću ti reći. Prvi demo Hit The Streets snimili smo potpuno sami, stvarno za sebe. Drugi demo snimali smo u studiju Podmornica u Hrvatskoj u gradu Samoboru. To je bilo 2007., na njemu su pjesme Polet v nebo i Zdaj ko si sama. Ovaj zadnji demo, koji smo upravo izdali, predstavlja neku mješavinu svega što se ne nalazi na prvom demou Hit The Streets. Prve četiri pjesme na novom demou snimljene su u Novom mestu, točnije u studiju Cigoj, zato se razlikuju u zvuku, u produkciji od svih ostalih. Polet v nebo i Zdaj ko si sama potpuno su iste snimke kao s drugog demoa. Uz te dvije dodali smo i skladbu V tvojih očeh, koju smo opet snimili sami.
RockLine: Upravo mi je ta skladba V tvojih očeh osobno najdraža pjesma na trećem demou, a rado bih istaknuo i skladbu Our last…, koja ima neki mračni “groove” i kao skladba odskače na ovom demou.
Matjaž: Ta je skladba napisana na oštriji način, zvuči više metalski. Ni tekst nije onaj tipičan za nas, rekao bih da nije ono “veselo glamersko” ili ljubavno…
RockLine: Ako određene stvari možeš snimiti sam, uštediš lijepe novce…
Matjaž: Super je kad glazbu možeš snimati sam, neovisno o tuđem studiju. Nisi vremenski vezan. Možeš si uzeti vremena, oblikovati izgled skladbe polako, dok nisi potpuno zadovoljan. To je isto prednost.
Rok: Kad imaš tu mogućnost da snimaš sam, možeš sve skupa snimiti točnije, jer nema one nervozne napetosti koja te može iznenaditi kad si u nekom pravom studiju. Kad te počnu požurivati: “Brzo, brzo, brzo,…”, onda je to znak koji ne miriše baš na najbolji završni proizvod.
Matjaž: Pa definitivno profesionalni studio ima veću mogućnost bolje produkcije zvuka, ali ne nudi tako opuštene uvjete kao oni kad se stvari lati sam. Da, bilo bi super da jednom skupimo novac za vlastiti studio.
RockLine: Vi ste Broken Arrow, po osjećaju koji izbijate na pozornici ili na snimkama, potpuni pozitivci.
Matjaž: Mi smo Broken Arrow u biti nastali zbog zabave. Da uživamo u špilu i da zabavljamo druge. S namjerom da nas posjete ljudi koji bi se željeli dobro provesti u našem društvu, zabavljati se s nama. Recimo, da smo se usmjerili na specifični žanr, npr. u metalu, i naša bi ciljna publika bila vrlo specifična. Ciljali bismo na užu publiku, a u Sloveniji je tako za takav bend još teže.
Bor: U biti, da smo išli u neki specifičan žanr, morali bismo se na pozornici puno više koncentrirati na izvedbu, tako da se na našim špilovima doista radi o nekoj opuštenoj zabavi, o nekom žuru.
Matjaž: Čak i ako koji put promašimo koju notu, neće nam se svijet srušiti.
RockLine: Kad će se na vidiku pojaviti vaš prvi album?
Matjaž: Bit će, bit će… u biti razmišljamo hoćemo li snimati u studiju ili doma.
Rok: Vizija Broken Arrow je da se album svakako snimi. Razmišljamo samo o tome da bismo snimili samo bubnjeve…
Bor: … i vokal.
Rok: …da, i vokal u studiju. Najvjerojatnije kar u studiju u Samoboru, gdje smo već bili, a gitare bismo snimili sami.
Matjaž: Malo ćemo pokušati kombinirati, jednostavno zato da lakše raspolažemo vremenom, da nam se nikamo ne žuri.
RockLine: Primijetio sam da se rado bavite i pratećim vokalima. To mi se u glam rocku čini vrlo važnom stvari.
Bor: Da, istina je. U biti nam još treba neki trening što se snimanja tiče. Kad to bude iza nas i savladamo osnovne trikove, cijela će stvar ići još lakše dalje.
Matjaž: To je i faktor koji najbolje dolazi do izražaja u pop glazbi. Zato su recimo ABBA bili tako učinkoviti i uvjerljivi. Uživo ih naravno nisu izvodili toliko koliko ih imaju snimljenih na studijskim izdanjima, recimo od 6. do 8., a članova u skupini bilo je samo četvero. Ali to je stvar koja pali. Recimo prateći vokali na skladbi V tvojih očeh na našim koncertima nisu isti kao na studijskoj snimci. U studiju su osnovnom vokalu na ovoj skladbi dodana još tri prateća.
intervju vodio i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Robi Lipej
Galerija slika
