Mjesto: gostionica Kongo / Ljubljana (Savlje) / Slovenija
Datum intervjua: 15.05.2009
U slovenskom prostoru Cyclone spadaju u val mladih nadobudnih bendova koji njeguju pristupe popularne tijekom osamdesetih pa sve do prijelaza u devedesete. Riječ je o hard rocku, usudim se reći i glam rocku, možda najtočnije melodičnom hard rocku. Neka vrsta revitalista. Intervju se dogodio u gostionici Kongo, u ljubljanskim Savljama, gdje bend inače ima svoje probe.
RockLine: Kako ste se vas takvi tipovi pronašli, što vas povezuje ljubav prema takvoj glazbi? Vjerojatno moraš biti mlad i glup. Prvo ste, drugo vjerojatno također?
Grega: Do sada, u kojem god sam bendu svirao, nekako sam inzistirao da sviramo takvu glazbu. I posvuda su me čudno gledali. Onda se dogodilo da sam sasvim slučajno naletio na neki oglas, u tom razdoblju sam već skoro prestao svirati bas gitaru, opremu sam još imao doma. Pročitao sam to na nekom forumu, da dečki traže basista i da sviraju i Quiet Riot. Našli smo se, otišao sam provjeriti situaciju. I eto, ispred Koloseja (Ljubljana, BTC op.p) čekala su me dva 16-godišnja klinca u Korpiklaani majicama, ha, ha, ha…Na prvoj probi svirali smo The Trooper i Quiet Riot. U prvoj postavi bili smo još jako pomiješani. Poslije smo svirali i Kiss, došli su prvi koncerti, s prvim pjevačem… Porođajne muke bile su prilično teške. Prije dvije godine, kad si nas i ti vidio na Metal Manii, naš tadašnji pjevač nakon koncerta jednostavno je nestao i od tada ga nismo više vidjeli. Kao recimo John Cyriis kod Agent Steel, ha, ha, ha…
Marin: Problem je bio što mu niste rekli da tražite novog pjevača…
Grega: Nije se ni on nijednom javio. Gnjavili smo ga da dođe na probu, ali se uopće više nije javljao. Među sljedećim kandidatima pojavio se jedan pjevač koji je zapravo bio dobar, ali stvari među nama i njim nisu bile potpuno jasne. Tako je počeo pjevati Anžk. Pokazalo se da je to najbolje rješenje. Nakon toga tražili smo još jednu gitaru i tako je u ekipu došao Marin.
RockLine: Kako su ljudi reagirali kad su vas prvi put u karijeri vidjeli na pozornici?
Grega: Naš prvi koncert turneje Lipstick N’ Leather zajedno s Toxic Heart i Broken Arrow, ta se turneja dogodila 2007., bio je u Epicu u Postojni. Bilo je krcato. Navodno su prije nas takvu posjećenost imali samo Forgotten Eden, koji ionako dolaze iz tih krajeva Slovenije. Zanimljivo je da prije toga ni Toxic Heart ni mi nismo još nastupali uživo, a Broken Arrow su do tada imali tek nekoliko lokalnih svirki u Brežicama. Zapravo tri vrlo nepoznata benda, a napunili smo taj prostor. To je bio prvi koncert te turneje.
RockLine: Dakle, vlada interes za takvu glazbu.
Marin: Da. Općenito su naši koncerti jako dobro posjećeni, pogotovo u Kranju.
Grega: Ali prije dvije godine bilo je puno više zanimanja nego danas. Ne znam zašto. Smiješno. Prije par godina Kranj se smatrao “ueber-glam” gradom, danas to više nije.
RockLine: Ljudi se brzo razmaze. Ali nedavno ste nastupali i zajedno sa Stone Orange u Izbruhovom bazenu u Kranju. Navodno je bila dobra energija?
Grega: Ipak neusporedivo s reakcijama koje smo tamo već doživjeli. Kad smo jednom nastupali u kombinaciji sa Sarcasm i MetalSteel na istoj lokaciji – to si trebao doživjeti. Ljudi su se skupili kao šibice u kutiji. Taj koncert u Kranju završio je tako da je na kraju, tijekom nastupa MetalSteel, na pozornici bilo 50 ljudi koji su pjevali “Heavy Metal Is Our Religion”, bilo je pun stage-divinga,…
Marin: Tog dana bila su tri koncerta u blizini našeg. Još 5 minuta prije koncerta dvorana je bila skoro prazna. Onda su se u tren oka odnekud skupili ljudi. Odmah je bilo sve crno ispod pozornice.
RockLine: Vaš nastup zajedno s Broken Arrow prije par dana u Medvodama…
Marin: I taj je koncert bio okej.
Grega: Prodano je bilo 100 karata. Ali ljudi su bili razbacani po cijelom prostoru. Vani na parkiralištu bilo ih je dosta, pa ispod pozornice vjerojatno nije bilo tog osjećaja da je puno ljudi.
RockLine: Dakle, Cyclone, Broken Arrow, Hotty MkNotty nekako su te mlade nadobudne glam/sleaze rock grupe koje taj žanr nekako vraćaju u središte pozornosti slovenske glazbene scene. Kako se razumijete među sobom?
Marin: Pa upravo se te tri grupe međusobno odlično razumijemo. U svemu. Među nama nema nikakvih skrivenih igrica.
Grega: U to se vrijeme pojavilo puno klinaca koji idu u “glam” i pokušavaju se “zalijepiti” uz to. Zadnji put sam čitao u Žurnalu da je neka grupa, zovu se Rockalution, prvi “hair” metal bend u Sloveniji.
RockLine: Očito si na taj način umjetno grade svoje ime, umjetnu reklamu.
Grega: Bez zamjere, ali mogu reći, što se razumijevanja “hair” scene tiče, da su oni još “sisali mlijeko iz cice kad smo mi već svirali”.
Marin: Koliko znam, ta je grupa prije svirala stari rock. Onda su vidjeli da to ne ide, pa su se malo preobukli, navukli košuljice i sad se smatraju “glamom”.
Grega: Onda možeš imati obrnutu situaciju. Recimo Shutdown, oni su jako cool, a ne smiješ ih označiti “glamom”, iako sviraju Motley Crue, imaju Kramer gitare, nose kožne hlače. A zanimljivo je da ih podržavaju ljubitelji “glama”.
RockLine: A to je na sjeveru Europe jako popularno.
Grega: U Švedskoj. Moraš jednom otići na Sweden Rock festival. Tamo je takva glazba “mainstream”. Ostalo je kao u osamdesetima. A što se Slovenije u toj sferi tiče, među tim obećavajućim novim bendovima unutar glam žanra, što se tiče izvedbe na pozornici, dakle live performansa, izabrao bih Broken Arrow. U pisanju skladbi jako su jaki, mogu reći čak i najjači u tom žanru Hotty MkNotty, njihova pjesma Take Me To L.A. npr. meni je jedna od najboljih pjesama nastalih u Sloveniji u tom žanru. A mi u Cycloneu imamo stvarno dobru publiku, još uvijek njegujemo takav “underground” pristup, gdje Marin svakom ljubitelju i podupiratelju našeg benda šalje osobni poziv elektroničkom poštom.
RockLine: Pa to je super taktika. Trebali bi se i ostali bendovi ugledati na to. A što je s pisanjem autorskog materijala, kako nastaju skladbe? Tko donosi ideje?
Grega: Da, uglavnom u 90% slučajeva pisanje glazbe vodi Marin, a stihove za same pjesme obično podijelimo među sobom.
Marin: Grega obično dođe s refrenom, a onda ostatak tekstova napišu različiti članovi ekipe.
Grega: Većinom smo za nastajanje pjesama zaduženi Marin, Anžk i ja.
RockLine: Kada se očekuje studijski prvijenac?
Marin: Upravo računamo koliko se novca skupilo i razmišljamo bismo li otišli snimiti nekoliko pjesama, da izdamo neki kvalitetan demo, ili pričekati da se pjesama nakupi još, u tom razdoblju nastaviti svirati koncerte i skupiti dovoljno novca da snimimo cijeli album. U jednom komadu.
Grega: Bit je da snimimo dobru produkciju, a ne da od nas izađe nekakav polovičan uradak koji bi u zvuku jako šepao.
RockLine: Koncerti govore. Očekuje li se uskoro kakva “turnejica” po Sloveniji?
Grega: U jesen planiramo zajedničku koncertnu turneju s Broken Arrow. Ljeto ćemo pokušati iskoristiti za neku svirku na motoskupovima.
RockLine: A što je vas dvojicu nadahnulo da se počnete baviti glazbom? I na kraju krajeva, da završite u hard rockerskim vodama?
Marin: Moj djed bio je odličan harmonikaš. Cijelo selo ga je dolazilo slušati jer je bio najbolji harmonikaš u selu. Moja mama je zato htjela da i ja postanem harmonikaš. Zato su mi donijeli jednu sasvim malu harmoniku. Poslije sam svirao uz radio. Vrtjeli su se The Beatles i slično. I rekli su: “Talent, talent, talent.” I poslali su me u glazbenu školu. A ja sam tada već slušao Iron Maiden i slične stvari. Nakon dvije godine škole za harmoniku rekao sam si da to naprosto nije rock n’ roll. Ali bilo je dobro. Dobio sam nešto teorijske podloge. Zato sam poslije vježbao i klavijature. Na kraju osmog razreda osnovne škole dobio sam gitaru. Naravno, mislili su da će me to ionako proći. E, to se nije dogodilo i tako su me i kod kuće počeli još više podržavati.
Grega: Ja sam u osmoljetki slušao Guns N’ Roses, pa Queen. Bio sam veliki ljubitelj glazbe Queena. Onda su slijedile sve tvrđe i tvrđe stvari. Metal, thrash metal, pa onda recimo Savatage, koji su mi i danas jedan od najdražih bendova, slično Queensryche. Naravno, tu je onda puno “glama”. Neko vrijeme samo Motley Crue, a danas trenutno dosta slušam grupe kao što su Journey i Magnum. Ali taj moj raspon je jako širok. Izbor bendova seže od Journeyja do W.A.S.P.-a.
RockLine: A kratkoročni planovi za Cyclone su?
Grega: Što više svirki i napravljenog autorskog materijala. Naše pjesme nastaju polako. Perfekcionisti smo, peglamo stvar. Mijenjamo ako otkrijemo da nešto može zvučati bolje od neke već postavljene glazbene ideje u pjesmi. Voljeli bismo imati napisanih, dovršenih barem osam autorskih pjesama da se onda možemo ozbiljno prihvatiti rada u studiju.
intervju vodio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Robi Lipej
Galerija slika
