Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Vojna utvrda Josefov / Jaromer / Češka
Datum koncerta: 09.08.2016
Broj posjetitelja: 15.000
Prošle su tri godine od našeg posljednjeg posjeta najvećem češkom metal festivalu Brutal Assault, a 21. izdanje bilo je pravi povod za povratak u zagrljaj nekadašnje vojne utvrde Josefov. Nakon noćne vožnje u ranim jutarnjim satima stigli smo u obližnji grad Hradec Kralove, gdje nas je čekao jedan od smještajnih kapaciteta, a dobro organiziran autobusni prijevoz nas je malo prije tri ujutro dovezao do festivalskog prostora, udaljenog dobrih 20 kilometara od grada.
Na ulazu su nas opet dočekale beskrajne kolone, koje su očito svake godine veliki problem festivala (zbog novinarskih obveza srećom smo ih mogli zaobići), a nešto problema stvarali su i čipovi na narukvicama, koji su ove godine bili jedino sredstvo plaćanja na festivalu (kasnije su se, doduše, pokazali kao vrlo udobno i jednostavno rješenje). Brutal Assault je ove godine pozitivno iznenadio i s nekoliko novosti, o njima ćemo više u nastavku i u idućim reportažama. Srijeda je, doduše, do prije nedavno bila samo warm-up večer s uglavnom češkim bendovima i jednim većim headlinerom (2013. na primjer Testament), a već nekoliko godina srijeda je službeni festivalski dan koji nudi već prilično zvučna imena.
Na jednoj od glavnih pozornica u ranim popodnevnim satima pozdravljao je češki posthardcore sastav The Truth Is Out There, koji je bio očajan, a njemački Dust Bolt sa svojim generičnim thrash metalom nisu me ni malo uvjerili, pa je bolji izbor od zijevanja uz klišej na klišej bila aklimatizacija na festivalsko zbivanje.
Prvi ozbiljan bend zagrijavajućeg dana bili su svakako veliki američki thrash uzdanici Vektor, koji su aktualnim studijskim albumom Terminal Redux dokazali da thrash u dvadeset prvom stoljeću i dalje može zvučati svježe i ubitačno dobro (za razliku od Dust Bolt). Ako nam je kvartet iz Philadelphije lani u Ortu ponudio samo teaser novog albuma, ovaj put je bilo posve drukčije, jer su Vektor četiri petine svog (pre)kratkog nastupa posvetili trećem studijskom albumu. Da je riječ o sve traženijem bendu dokazalo je već bučno skandiranje imena Vektor, koji su na pozornicu dojšli s devet minuta dugim uvodnim epom s Terminal Redux, Charging the Void. Unatoč nešto lošijem zvuku, Vektor su već brojnu publiku pravom plejadom nezaboravnih gitarskih poteza dvojca David DiSanto/Erik Nelson bez veće muke potopili u zvjezdane maglice, udaljene galaksije i umiruće planete, a životinjski podivljala ritam sekcija bombardirala je publiku kao roj asteroida. Veliki plus je to što je DiSanto za novi album gotovo odustao od ponekad prilično naporne visoke vriske i zamijenio ga tipičnim thrash režanjem, a minus to što su Vektor nakon četiri skladbe s Terminal Redux imali vremena samo još za agresivni napad s Hunger For Violence s prvijenca.
Odličan početni menage-a-trois nastavio se s švedskim vampirima Tribulation, koje smo prije nešto više od godinu dana također mogli uhvatiti kod nas, u ljubljanskom klubu Channel Zero s Melechesh. Švedi u svojoj glazbi death metal osnovu nadograđuju utjecajima black metala i retro pristupom u duhu rock bendova iz sedamdesetih. Tribulation i dalje jašu na uspjehu aktualnog studijskog albuma Children of the Night i Brutal Assault su pozdravili prvim singlom s njega, jezivim Strange Gateways Beckon. Tribulation su ovaj put imali na pozornici više manevarskog prostora, što je za svoje plesne korake s uspjehom iskoristio ponajprije gitarist izgleda baletanke Jonathan, a atmosferu klasičnog užasa dopunila su i preostala tri člana s blijedo obojenim licima, a još više karizmatični frontmen Johannes i njegov zapovjednički, sirovi vokal. U sjećanje se najviše urezala nezaboravna The Motherhood of God, tijekom čijeg se harmoničnog gitarskog outra jako izlila kiša, a Tribulation su uživo i dalje izniman koncertni specijalitet i istodobno savršena glazbena paralela Kinskijevu Nosferatuu ili Drakuli Bele Lugosija.
Treći (osobni) vrhunac prvog dana festivala, za razliku od prethodna dva, kod nas još nije nastupio. Američki death metal sastav Gruesome zapravo je »tribute« bend, iako svira autorski materijal. Gruesome su naime plod ideje Matta Harveyja (Exhumed), koji je na turneji s Death To All dobio želju za sviranjem ranog materijala legendarnih velikana Death (dakle od prvijenca Scream Bloody Gore pa negdje do Spiritual Healing). Budući da to u sklopu turneje DTA nije bilo moguće, Matt se time nije previše opterećivao i osnovao je Gruesome čija je namjera potpuna emulacija ranih Death. Gruesome to posve otvoreno priznaju i treba reći da je bez sumnje riječ o jednom od najpoštenijih i najiskrenijih poklona pokojnom Schuldineru uopće. Amerikanci su od viđenih bendova vjerojatno imali čak i najbolji zvuk festivala, jer je bas Robina Mazena cijelo vrijeme nemilosrdno tresao utrobu, gitare Harveyja i Daniela Gonzaleza (Possessed) grizle su kao gladni kanibali u kultnoj packariji Cannibal Holocaust (isječke iz i danas mnogdje zabranjenog filma Gruesome su iskoristili za videospot Savage Land), a Harvey je urlao i vrištao kao jedna od žrtava koje su spomenuti kanibali poslužili sebi za večeru. Gruesome su u tri četvrt sata odsvirali lijep komad prvijenca Savage Land te EP-a Dimensions of Horror, dodali još fantastično odsviran Open Casket, a više o bendu, horroru, Death i Chucku Schuldineru te još mnogočemu moći će se vidjeti i čuti u intervjuu s Mattom Harveyjem, koji će uskoro biti objavljen.
Tijekom Devildriver bilo je vrijeme za večeru i ove je godine izbora bilo napretek, a hrana prilično ukusnija nego proteklih godina. Uz češke specijalitete kao što su bramborak i trdelnik bili su dostupni još barem burgeri, pizze, meksička hrana, kineski nudle, beef jerky, meso na sto i jedan način, a vegani su prvi put dobili čak i svoj »village«. Obogaćena je bila i ponuda pića, uz pivo, vino i žestoka pića bili su dostupni i pošteni kokteli po umjerenim cijenama.
Punog trbuha dobro je legao odmor uz praočeve postmetala i sludgea Neurosis, iako su Amerikanci brzo prodrmali masnim, rušilačkim riffovima, sirovim vokalom Scotta Kellyja i ambijentalno psihodeličnim zahvatima. Pravilom prilično dugi, repetitivni komadi me ipak, unatoč masivnom zvuku i odličnoj izvedbi, nisu najviše uvjerili, vjerojatno bi se Neurosis mnogo bolje snalazili na dvoranskom koncertu u nekoj zadimljenoj dvorani.
Zbog toga sam na brzinu pogledao brutalni američki trio Dying Fetus, koji je prema viđenom opravdao svoj glas, a još me više zanimala jedna od crnih ovaca ovogodišnjeg festivala. Brutal Assault svake godine pobrine se za nekoliko izvođača koji žanrovski s metalom nemaju previše veze, ali zbog mračnosti ili drugih osobina još kako pripadaju konceptu festivala. Ove je godine prvi od takvih predstavnika bio američki glazbenik King Dude pravim imenom Thomas Jefferon Cowgill. King Dude je jedan od uočljivijih žanrovskih predstavnika tzv. neofolka ili darkfolka i prema viđenom bez sumnje jedini pravi duhovni nasljednik čovjeka u crnom, Johnnyja Casha. King Dude u svom izrazu zna biti još mračniji od bilo kojeg black metala i još brutalniji od death metala, iako je njegova glazba uglavnom razodjevena sve do njegova dubokog baritona i jednostavnih gitarskih linija. King Dude je svojom mješavinom mračnjačkog folka s jakim duhom američkog juga, okultizma i poganstva, u kojem se mogu naći utjecaji Elvisa kao i Danziga, Nicka Cavea i Loua Reeda, oduševio dupkom puno prostora novopodignute, već četvrte pozornice festivala Octagon i proglasio se najljepšim iznenađenjem festivala.
Američki teškokategornici Mastodon bili su najveće headlinersko ime prvog dana, ali su svoj status opravdali samo djelomice. Isprva je napakostio očajno loš zvuk, uz koji su Mastodon zvučali kao pokvareni radio u maloj kupaonici, a očito je tonac zaboravio uključiti polovicu zvučnika, jer se zvuk napokon, ali tek nakon gotovo pola koncerta, popravio tijekom napjevnog hitića High Road. Velika šteta, jer klasike kao što su prije toga odsvirani Blasteroid i Oblivion gotovo da nije bilo moguće prepoznati. Kad se zvuk ipak popravio, cjelokupnu je sliku pokvarilo još prilično fušanja i kiksanja u višeglasno otpjevanim dijelovima te posve pogođeni dijelovi koje otkriči životinjski Brent Hinds. Ako zanemarimo njegovo vokalno djelovanje, Hinds je inače oduševio vražje odsoliranim dionicama. A još više prekrasnom bijelom košuljom s resicama, hehe. Vokalne dužnosti malo su mučile i bubnjara Branna Dailora (najviše se mučio tijekom Ember City), ali njemu je pola oprošteno, jer po bubnjevima doista lomata kao neki Levijatan. Najbolje se tako odrezao odlični Troy Sanders, ali je ovaj koncert Mastodon bio neka vrsta srednje žalosti, a malo je smetalo i to što je gotovo pola odsviranih komada dolazilo s aktualnog albuma Once More ‘Round the Sun, koji baš nije presežak.
Večer prvog dana zaključili smo s najslavnijim corpse paintom black metala, Abbathom. Ikona black metala i dalje leti visoko na krilima gavrana nakon što je njegov »solo« prvijenac nakon fijaska s Immortal bio odlično primljen. Zato je tim više začudno da je stric Olve Eikemo ovaj put odlučio Brutal Assault pozdraviti sa samo dvije skladbe sa svog albuma, a preostalo vrijeme, uz iznimku skladbe Warriors, u cijelosti posvetiti Immortal »obradama.« S Abbath smo tako čuli samo To War! i Winterbane, a zatim smo bili provedeni po ledenim ravnicama Blashyrkha i Immortal klasicima Nebular Ravens Winter, Tyrants i One By One. Abbath je naravno opet oduševljavao svojim pronarodnjelim pozama i gateparajućim obraćanjima, a gitarist Farstad i dalje ima manje energije od sekvoje. Prema očekivanjima Abbath se oprostio s All Shall Fall, ali je publici mogao pokloniti barem još Count the Dead ili Ashes of the Damned.
Setlista
VEKTOR:
1. Charging the Void
2. Cygnus Terminal
3. LCD (Liquid Crsytal Disease)
4. Pillars of Sand
5. Hunger For Violence
TRIBULATION:
1. Strange Gateways Beckon
2. Melancholia
3. In the Dreams of the Dead
4. The Motherhood of God
5. When the Sky Is Black With Devils
NEUROSIS:
1. Lost
2. Times of Grace
3. Bending Light
4. Locust Star
5. Broken Ground
6. At the Well
7. Stones From the Sky
MASTODON:
1. Tread Lightly
2. Feast Your Eyes
3. Blasteroid
4. Oblivion
5. The Motherload
6. High Road
7. Aqua Dementia
8. Bladecatcher
9. Black Tongue
10. The Wolf Is Loose
11. Ember City
12. Crystal Skull
13. Divinations
14. Blood and Thunder
ABBATH:
1. To War!
2. Winterbane
3. In My Kingdom Cold
4. Nebular Ravens Winter
5. Warriors
6. Solarfall
7. Tyrants
8. One By One
9. All Shall Fall
Galerija slika
