Brutalni gangsteri, ubojiti bardovi, antikristi i antipolitičari. Što još možeš poželjeti? (2010)

Mjesto: Menza pri koritu / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 24.11.2010
Broj posjetitelja: 300
Cijena ulaznice: 20€ (s rezervacijom) / 23€ (na dan koncerta)

Hladna srijedina večer i hrpa metalskih glava, od kojih je većina već bila lagano pripita, bile su prava atrakcija za prolaznike, “Metelkovce”. A što je bila atrakcija za pripite metalce? Campaign For Musical Destruction Tour 2010, naravno. Paket su činili pioniri grinda Napalm Death, brutalni tehničari Immolation, ubojiti metalci Macabre te gangsteri iz New Jerseyja Waking The Cadaver, koji su vrlo obećavajuća snaga up deathmetal scene. Dovoljan razlog za rasprodanu dvoranu, zar ne?

Da bismo vidjeli mladce u usponu, Waking The Cadaver, polako smo se odšetali u dvoranu i zauzeli svoje pozicije. Publike nije bilo puno, jer je grupa još uvijek dosta slabo poznata. Svi su mislili da je riječ o još jednom neuspjelom potezu već preživanog deathcorea. Prevarili su se. Kad je na pozornicu došao vokalist Don Campan i zgrabio mikrofon, vidjeli smo da nema nikakve veze ni s kakvim core-om. Glazba se doduše sastojala od mnogo Suicide Silence breakdowna, ali nas to nije smetalo. Kao zanimljivost ne treba izostaviti to da se, kad god je Don htio čuti glas publike pri najavi ostalih bendova, podigla tek šačica ruku, a posvuda se čulo režanje pijanog i svima poznatog brutal Sandija. Da bi postigao pravi učinak, Don je tu rutinu ponovio nebrojeno puta, samo da probudi publiku iz transa. Već pri prvom pokušaju proglasio ih je najgorom publikom na cijeloj turneji, no ubrzo se predomislio pri četvrtom ili petom pokušaju, kad je veća masa zavrištala i podigla svoje “vražje rogove”. Unatoč kašnjenju i ograničenom vremenu, WTC su malo produljili svoj show i tako nam ulili još dodatni adrenalin za nadolazeće bendove. Na kraju su se naklonili, zahvalili svima i pohvalili publiku da se dobro odrezala.

Nakon vrlo dugog postavljanja opreme i pripremanja pozornice za nastup Macabre, napokon je došao trenutak i upalila se uvodna glazba, koja nas je malo i prestrašila. Uz srhljivu glazbu vokalist i gitarist Lance Lencioni počeo je govoriti, a zatim vrištati:”Zodiac”, što je već nekoliko godina uvijek prva pjesma i ujedno uvod u koncert. A kad su Macabre počeli “nažigati”, počeli su “nažigati” i slušatelji, kojih se broj naglo povećao s 20 na 150. Lance je vrištao, a publika pjevala. Lance je pjevao, a publika vrištala. Između publike i Macabre uspostavljen je odličan most suradnje. Kao zanimljivost valja dodati da Macabre, usprkos vrlo zakompliciranoj glazbi, čine samo tri člana. Što je još zanimljivije, to je naglavni mikrofon koji koristi Lance. Kaže da mu omogućuje više slobodnog kretanja i lakše sviranje gitare. Budući da je zvuk u dvorani bio vrlo neuređen i nerazgovijetan, publika je okrivila upravo Lanceov mikrofon, češ da u sebe usisava sve zvukove okoline. Tu su se prevarili. Do tog trenutka sve je funkcioniralo kako treba. Krivimo možemo samo akustiku dvorane, ozvučenje i tonske majstore. No svejedno su se dečki potrudili i odsvirali nam vijenac turnejskih hitova. Kako je Lance rekao:”Za turneju smo pripremili 30 pjesama, ali za svaku večer biramo drugih 9”. Nažalost, i tih 9 prebrzo je prošlo i došlo je vrijeme da se oproste od nas. Kao dobru vijest najavili su da bi se možda u travnju 2011. već mogli vratiti uz podršku svojih kolega iz General Surgery.

Nakon završetka koncerta slijedio je pogled na merch i izlazak na svjež zrak. Kad smo izašli iz dvorane, primijetili smo i basista tria Macabre pa smo malo porazgovarali s njim. No uz razgovor je vrijeme jako brzo letjelo i trebalo je ući, jer se već moglo čuti novi bend.

S minutom zakašnjenja stigli smo unutra, a na pozornici su već izlijevali bijes njujorški Immolation. Ovaj put dvorana je bila puna uzduž i poprijeko. Ludovalo se, alkohol je prskao na sve strane, a i smrad znoja metalaca u koži prodirao je u nosnice. No sve se to dalo ignorirati uz tehničko sviranje, odnosno nažiganje Immolation. Ljubazni Ross Dolan na pozornici se pretvara u pravo čudovište kad uzme svoj bas i približi se mikrofonu. Ni ostali glazbenici ne zaostaju previše za njim. Svaki svoj instrument koristi kao da se s njim rodio. Očito su sluh i znanje ipak nasljedni. Brutalizacija, režanje, dranje, mahanje rukama i metalsko headbangnje pratili su koncert sat vremena, koliko je otprilike i trajao. Na kraju je Ross samo dodao da mu je uvijek veselje i čast svirati pred slovenskom publikom. Sad se publika mora samo još malo potruditi i popiti malo manje alkohola prije koncerta i tijekom njega.

Slijedili su očevi grinda Napalm Death. Ovaj put bilo je malo manje ljudi nego na Immolation. Ali nema veze. Još bolje. Barem se lakše disalo. Ukratko…momci su došli na pozornicu i bez ikakvog razmišljanja počeli grindati. Kao što je već poznato za Napalme, njihov vokalist Mark ”Barney” Greenway ima viška energije i na pozornici ne može mirovati ni sekundu. Pritom mu je na pozornici zadavao probleme stup, koji je sve samo ne praktičan. Kabel svog mikrofona više puta je omotao oko njega, a kad je htio negdje zamahnuti, skraćena duljina kabela mu je to onemogućila. No to nije bila prepreka. Promatrača je pak moglo pošteno nasmijati. Ono što nam je prodiralo u uši i činilo nas gluhima bio je visokofrekventni scream gitarista Mitcha Harrisa. Što taj čovjek može napraviti svojim glasom, teško je povjerovati. Malo tko može iz sebe izvući tako visok vokal, a da ne zvuči ni heavy metalski ni glamerski. Glavni trenutak večeri bila je najava pjesme koja je inače obrada hardcore punkera Dead Kennedys. Barney se zderao:”Nazi Punks…!” a publika je dovršila:”…Fuck Off!”. Osim te pjesme svirali su i ostale stare hitove. Na cijelom koncertu čule su se samo 3 pjesme s novog albuma. Tko god je imao namjeru ići na koncert pa se predomislio, može mu biti žao. Tako su nas dečki tukli po glavama svojim antipolitičkim sadržajem nešto više od dobrih sat vremena. No kako se svaka dobra stvar prebrzo završi, nažalost se završio i ovaj nastup Napalm Death.

Kraj dobar, sve dobro. Rasprodan koncert i odlične grupe bili su garancija vrlo dobrog raspoloženja. Sad možemo samo čekati i nadati se da će se još kad pojaviti tako ultra dobar komplet bendova kao što je bio ovaj. Unatoč lošem zvuku prostora uživali smo i s osmijesima te puni lijepih/brutalnih uspomena otišli prema svojim domovima. I oni koji su se previše alkoholizirali polako su otišli kućama. Kako su došli do doma, nije važno. Važno je da su došli. A kako bi rekao pokojni vlasnik američkog nogometnog kluba New England Patriots, Victor Kiam: ”Čak i ako padneš licem na tlo, još uvijek ideš naprijed”.

fotografije: Tjaša Saje

Setlista

NAPALM DEATH: 1. Downbeat Clique 2. Hung 3. Continuing War On Stupidity 4. Next On The List 5. When All Is Said And Done 6. If The Truth Be Known 7. Lucid Fairytale 8. Social Sterility 9. On The Brink Of Extinction 10. Mentally Murdered 11. The World Keeps Turning 12. Pride Assassin 13. Conform (Siege) 14. Politicians (Raw Power) 15. Greed Killing 16. Scum 17. Control 18. M.A.D 19. You Suffer 20. Nazi Punks Fuck Off —bis— 21. Suffer The Children 22. Instinct Of Survival IMMOLATION: 1. The Purge 2. Father, You’re Not a Father 3. Once Ordained 4. Majesty and Decay 5. Passion Kill 6. World Agony 7. Immolation 8. Close to a World Below 9. Power and Shame MACABRE: 1. Zodiac 2. Temple Of Bones 3. You’re Dying To Be With Me 4. Nero’s Inferno 5. The Ice Man 6. Scrub A Dub Dub 7. Burk And Hare 8. Hitchhiker 9. Vampire Of Dusseldorf

Galerija slika