Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: Menza pri koritu, Metelkova, Ljubljana
Datum intervjua: 24.11.2010.
Važna su karika u evolucijskom lancu metala i na ljestvici stapanja glazbenog razvoja u cjelinu stoje između pravog HC-a i ekstremnog dijela metala. U osamdesetima su se pojavile prve klice onoga što danas znamo pod imenom Napalm Death, no danas, trideset godina kasnije, cijeli genski zapis sastava potpuno je promijenjen, drukčiji. Ostala je samo franšiza, ime, zbog kojeg više ništa nije kao prije njihova prvog soničnog napada. Dogodio se Scum, a za njim je uslijedila paklena lavina izvanrednih ploča – From Enslavement to Obliteration, Harmony Corruption, Utopia Banished, pa Fear, Emptiness, Despair, Diatribes i što še ne. Danas, 22 godine nakon prvijenca koji je postavio standarde grinda, i dalje su tu i brane boje društveno obojene kritike pločom Time Waits For No Slave. O evoluciji, posljednjoj ploči te srži bića sastava i idejnoj jezgri koja im daje snagu i čar usprkos tolikom proteklom vremenu, prilikom ponovnog dolaska, godinu nakon prethodnog, govorio je pjevač sastava, legendarni grleni orator Mark Barney Greenway. Kulise kratkog razgovora bile su u backstageu Menze pri koritu, alternativnog epicentra HC-a i pankerskih zbivanja, koja u posljednje vrijeme nudi sve više i blistavih, važnih, a ponajviše avangardnih metal imena. Ovaj je put Barney samo za RockHard i za vas, vjerne čitatelje RockLinea, prije koncerta ukrao trenutak vremena i dopustio nam da zavirimo u srce i misli vjernog i neposlušnog napalmovca.
Prvo bih želio naglasiti da nam je doista čast i zadovoljstvo što vas možemo ponovno ugostiti u Sloveniji, gdje je prvi kontakt s publikom davno uspostavljen. Dakle, očekivanja postoje i prije svega – kakva?
Mark Barney Greenway: Znaš, po pravilu se ne usuđujem ništa očekivati, jer me draže iznenaditi. Kad imaš očekivanja od ljudi, treba biti realan. Ljudi smo nepredvidljivi i uvijek radimo samo ono što želimo. Zato se ne prepuštam takvim uobičajenim mislima. Čini mi se da sam uzbuđen – kao i uvijek prije nego što izađem na pozornicu i odsviram koncert. Važno je samo da si jebeno tamo, zar ne?
Dakle, čime ćete posluživati publiku večeras: bit će to uglavnom stari materijal ili nešto novije, napalmovsko?
Barney: Zapravo – budući da je prošlo podosta vremena otkad smo napravili i izdali ploču (Time Waits For No Slave op.p.), uopće ne vidimo potrebu da se posvetimo isključivo, recimo, novijim stvarima. Servirat ćemo prilično mješovit set starih skladbi, među kojima će biti samo dvije ili tri novije. Ostalo su stare klasike koje nismo svirali poprilično dugo.
Grinderski projektili sa Scuma?
Barney: Bit će ponešto iz svakog razdoblja.
Fenomenalno. Usredotočimo se na dosadašnji divlji put i vožnju Napalm Deatha. Iduće godine bit će točno 30 godina otkad je sastav nastao. Ti si u grupi, ako izuzmemo jednogodišnju stanku između 1996. i 1997., neprekidno od 1989. Kakav je skup misli o razvoju i biti onoga što Napalm Death zapravo jeste?
Barney: Prošlo je dosta vremena. Da ne bih išao u epske razmjere: nema mnogo bendova koji se mogu pohvaliti tako dugim vijekom. Nikako se ne može mnogo bendova pohvaliti tako izrazito kontinuiranim nizom zvuka koji se nastavlja od prve ploče nadalje. Po mom mišljenju mi Napalmi zvučimo prilično slično kao na prvoj ploči. Naravno, ne doslovno, ali je osnovna jezgra oko brzog i kaotičnog HC-a prilično slična i nepromijenjena. Naravno da ima mnogo novih glazbenih okusa i primjesa, što je prirodno, ali nismo namjerno mijenjali bend u cjelini, jer to nikad nismo željeli niti smo tome težili. Svi stojimo iza toga da je osnovna ideja sastava da sviramo brzu kaotičnu glazbu. Volim etičnost sastava te kritičnost i neposlušnost komercijalnim očekivanjima. To je to!
Čini se da je osnovne tvari za kritičnost više nego previše, a vas inspiriraju suvremena društvena i politička zbivanja.
Barney: Radi se više o općim društvenim opažanjima, a ne toliko o pojedinačnim aspektima politike. Politika je u mnogo pogleda potpuna glupost i samo je mali uski koncept koji ima golem značaj za šačicu, a većini je posve bez značenja.
Velik dio krize vrijednosti s kojom se suočavamo danas i koja traje već podosta – zbog toga smo već dulje vrijeme u mračnom dobu recesije, krize i pritiska na malog običnog pojedinca – proizlazi upravo iz toga …
Barney: To nije nužno koncipirano samo kroz aspekt politike.
Čemu onda težite u ovim vremenima, kad materijala za pisanje, kritiku i suprotstavljanje trulosti sustava nikako ne manjka?
Barney: I kad je riječ o Time Waits For No Slave, moji ciljevi ostaju nepromijenjeni. Treba istaknuti i izraziti ljudski aspekt svega toga. Bitan bi bio prijelaz na humanitarni aspekt svega toga. Ljudska prava i dalje su središnja os svega. Što se tiče recesije – o tome zapravo nisam mnogo govorio, ali je naravno i sam doživljavam i osjećam kao pojedinac utkan u društvo. Znam da su ovo teška vremena za ljude. Imam li alate da ljudima pomognem? Jesam li dovoljno osposobljen da donosim sudove o situaciji u kojoj jesmo? Mislim da to nadilazi naš domet …
Ali Napalm Death mogu nesmetano iznijeti nešto vrlo oštre kritike na sve to, a mnogo je ljudi koji ćemo to rado poslušati …
Barney: Naravno, banke i financijske institucije imaju nadmoć nad onim što jedan pojedinac može učiniti i poduzeti. Ti ljudi koji vode i upravljaju cijelim društvom i životima, recimo malih ljudi, malih država koje bi i inače teško preživjele … A onda dođu te financijske institucije i unište cjelokupno postojanje. To je ludo, ali tako se svijet jednostavno vrti. Sustavi podupiru takve institucije. Tome se dakle nemoguće uspješno suprotstaviti u jednom mahu. Sam smatram da će doći vrijeme kad će se cjelokupna društvena struktura morati prozračiti i promijeniti. Možda će ti stupovi suvremene oholosti uskoro i past. Svojedobno su svi tvrdili da je Rimsko Carstvo nepobjedivo i da je vječno, ali gle: cjelina je kolabirala i srUšila se. Sustavi i takva “dobra” dolaze i odlaze. Može se raditi o vremenskom roku trajanja jedne ili dvije generacije, ali u budućnosti će doći do promjena. A jedna od pokretačkih snaga je u tome što u sadašnje vrijeme sve više ljudi ima sve manje, bilo da je riječ o materijalnim stvarima ili pravu prigovora. Elita, koja je prilično uska i radi se o prilično tankom sloju moćnika, pak gomila u svojim rukama sve više moći. To je gotovo nemoguće podupirati i takvo se uređenje po svojoj biti ne može održati u vijeke vjekova. Smatramo li da je to ispravno ili ne – često je posve nebitno. To je nešto što će se po svojoj nužnosti dogoditi u budućnosti. To uništenje i zamjena u srži su sustava, jer je bijeli čovjek i njegova žudnja za maksimiziranjem dobara vrlo snažna stvar. Nešto će se morati dogoditi. Ljudi neće trpjeti iskorištavanje u nedogled. Jednostavno to neće prihvatiti kao svoju činjenicu!
Prošla je godina otkad ste izdali posljednju ploču (Time Waits For No Slave op.p.). Je li se već rodila inspiracija za sljedeću ploču i radite li možda već na nasljedniku?
Barney: S radom ćemo početi iduće godine, a prve ćemo zamisli staviti na stol već u siječnju. Snimanje je predviđeno za svibanj ili negdje oko toga …
Ako sažmem jednu zanimljivost – danas u sastavu imate samo jednog gitarista, a nekoć su taj posao obavljala čak dvojica (nakon odlaska Jesseja Pintada 2004. godine sve gitarske poslove obavlja samo Mitch Harris op.p.). Namjeravate li ekipu ponovno proširiti?
Barney: Ne, ta je ideja nakon Jesseova odlaska doduše bila na tapeti, ali Mitch doista može obavljati posao obje gitare. Budući da je dokazao da je tome dorastao, nemamo ni potrebe tražiti ikoga novog. Međusobno smo svi otprilike jednako nastrojeni i kalibrirani i vrlo lako funkcioniramo jedni s drugima. Bilo bi nam zaista čudno i neprirodno kad bi u tu našu obitelj došao netko novi, kad smo nas četvorica već tako lijepo i čvrsto povezani. U vrlo smo dobroj sinergijskoj vezi. Ne tvrdim da se tim dvojbama nećemo vratiti, ali sada o tome ne trebamo razmišljati, a ako ne moramo nešto napraviti – koji bi bio smisao raditi nešto drugo?
Polako se približava vrijeme kad ćete se morati pripremiti za vešernji nastup, pa slijedi samo nekoliko pitanja. Prvo: kakvi su kratkoročni i dugoročni planovi vas kao sastava te kao pojedinaca?
Barney: Dugoročni odgovor je na dlanu – namjeravamo snimiti i stvoriti novi album, što ćemo raditi barem iduđih pola godine, nakon čega slijede opet koncerti, turneje i putovanja. To je kad je riječ o grupi na duge staze. Kratkoročno: mislim da je to upravo ploča. Imamo doduše bookiran festivalski nastup u Estoniji u srpnju iduće godine, tako …
A ne uzima li vam to neprekidno koncertiranje snagu, ne iscrpljuje li vas?
Barney: Ne, nije iscrpljujuće. To je samo izazov za mentalitet, fizičku spremu. Posao nam je cijelo vrijeme u veselje. Pa mi smo Napalm Death …
I još završna misao i tvoje riječi, riječi legende metala našim čitateljima.
Barney: Znam da se to zna ponavljati i zvučati otrcano, ali ipak: hvala što ste s nama sve ovo vrijeme. U dobrim i lošim trenucima, na nastupima te što nas pratite. I dalje, nakon svih ovih dugih godina, mi smo tu. U tom je razdoblju bilo prilično uspona, ali i padova, no mi se ne damo. Uvelike zato što smo odlučni i determinirani slijediti svoje poslanje, a uvelike i zahvaljujući podršci ljudi koji ste s nama tu bilo od samog početka bilo posljednjih nekoliko godina. Ništa nije samorazumljivo i na tome smo vam iskreno zahvalni te uvjeravamo da će put Napalm Deatha teći dalje i u budućnosti. Hvala vam!
intervju vodio: Sandi Sadar Šoba
tekst preveo i uredio: Sandi Sadar Šoba
Intervju je nastao u suradnji RockHard Slovenija i RockLine.
Galerija slika
