Autor: Rok Klemše
Datum intervjua: 14.08.2008
Brutart je jesenićko-ljubljanska postava koja je prošle godine izdala svoj prvijenac pod nazivom Mimic. Jedinstvenom mješavinom death i doom metala predstavlja jedan od originalnijih metal sastava kod nas. Brutart su bili i jedni od bendova koji su nastupili na ovogodišnjoj Metal Maniji, a s vokalistom i gitaristom sastava Blažem Kelblom razgovarali smo zadnji dan festivala.
RockLine: Nedavno ste izdali Mimic i rekao si da su reakcije bile poprilično šarolike, od vrlo dobrih do negativnih.
Blaž: Da, zapravo se tako nešto moglo i očekivati. Od samog početka djelovanja nismo imali šire odobravanje, još od dema Arab Dream, a sad i s Mimicom. Brutart nikad nije bio široko popularan bend, niti je tako nešto bila namjera. Scena je jednostavno takva da ne cijeni baš često drugačijost, jako vole generičke bendove, a najveće feštice su ionako na cover bendovima.
RockLine: Brutart ste ionako poprilično zahtjevna glasba, niste na prvu loptu, treba ti malo vremena da ju osvojiš.
Blaž: Ne znam, tu perspektivu slušanja glazbe uopće nemam jer je ja radim. Radimo kao i svaki bend, napišemo rifove i slažemo ih zajedno. Pokušavamo se izbjegavati stereotipne fore čak i kad se dobro čuju.
RockLine: Većinom vas označavaju kao death/doom metal bend. Kako bi ti opisao Brutart, kad bi morao?
Blaž: Ne znam, kad smo počeli, mislili smo da smo gothic bend tipa Paradise Lost ili Shades of God. Od tada je prošlo deset godina i danas gothic znači Nightwish, pa smo od tada navodno doom. Poslali smo nekoliko snimaka na neki doomerski webzine i odgovorili su nam da nas neće recenzirati jer nismo doom. Unatoč tome smo bili označeni kao doom sve do izdanja Mimica, za kojeg kažu da je old school death metal album, iako je presjek djelovanja od četiri, pet godina. Pjesme s Mimica postojale su već u vrijeme snimanja Arab Dreama 2003. Da ja kažem, mi smo (spori) death metal.
RockLine: Od izdavanja Arab Dreama do izdavanja Mimica prošlo je poprilično vremena. Kako to?
Blaž: Pa glazba se radila, ali nismo ni razmišljali o tome da bi došlo do albuma. U međuvremenu je otišao basist, pa došao gitarist i mijenjali smo se. Chopu iz On Parole sam spomenuo da nam organizira koji koncert i on je kao uvjet postavio album, tako da smo se bacili na snimanje albuma. Snimali smo ga dva mjeseca, a miksali skoro godinu dana. Mimic kao prva ploča ima nekoliko porođajnih grešaka, loš sound, možda je premalo homogena jer su pjesme starosne razlike od pet godina.
RockLine: Tko vam je napravio jedinstveni dizajn Mimica?
Blaž: Bubnjareva cura. Uvijek želimo napraviti nešto drugačije i već za Arab Dream smo zamolili kolegu dizajnera. Kod Mimica smo se mučili što bismo, cura od bubnjara ima osjećaj za to, osnova je bila dogovorena, neka izgleda kao knjiga. Osnovni koncept Mimica je da svi oponašamo vanjštinu, a nutrina ljudi je skrivena, nikome razotkrivena, prava ljudska priroda skrivena je čak i samom sebi. Sve ostalo je prilagođavanje okolini, i ja sam sa 29 još uvijek u toj igri (smijeh). Autorici je ime Vesna Rodman, nacrtala je sve skice. Sviđa mi se upravo to što su skice nacrtane “loše”, ručno, iz prve. Nema nekih pravila oblikovanja, jer je Brutart, sirova umjetnost.
RockLine: Pa upravo se to poklapa s konceptom Brutart/art brute?
Blaž: I da, iako smo kod nekih stvari jako pedantni, gdje će biti koji činel…
RockLine: Čuje se, da, bubnjar je zvijer…
Blaž: Da, ponekad ga treba zadržati, a još ćemo ga više. Kad smo miksali, ustanovili smo da su posvuda činele. Svi dolazimo iz različitih glazbenih voda. Ja sam dugo slušao post punk…
RockLine: Joy Divison?
Blaž: Da, naravno. Na Arab Dreamu je ionako tribute Joy Divisionu s obradom. Gitarist Andrej je čisti death metalac, bubnjar je gotičar, a o basistu ne govorimo (smijeh). Ali miks nekako ispadne, bend se polako formira. Na Mimicu su utjecaji još razdrobljeni, pjesme su poprilično različite, od progresivnih do death metalskih, ovo što radimo dalje, od izdavanja, formira neki stil koji je homogeniji.
RockLine: Jesi li dugo glazbenik?
Blaž: Prije smo ja i gitarist imali bend Human Agony, sličan scena kao Brutart. S Brutartom sam zapravo prvi put ozbiljnije.
RockLine: Pitam jer mi se čini da imaš odličan scenski karizmu.
Blaž: Ja čujem upravo suprotne stvari. Brutart smo statični, mrtvi smo na pozornici, muzika je inače dobra, ne za slušati na pozornici nego doma… a CD-ove onda nitko ne kupi. Kad smo počeli, uvijek sam imao tremu, uvijek sam se tresao. Imali smo suludе ambicije, kao svaki bend. Imat ćemo nekoliko proba, snimit ćemo demo, poslati ga izdavačkoj kući, dobiti izdavača i koncertirati. To se nije dogodilo, hvala bogu, a sad smo već stari magarci i jednostavno dođemo i sviramo. Muziku ćemo raditi zanesenjački, ne profesionalno. Generičkih metal rifova možemo proizvesti za šest ploča, ali nije to da bi se užasno sekirali i zbog toga je možda nastup sigurniji. Jer, zapravo, boli me.
RockLine: Ali Mimic ima nekoliko fenomenalnih linija koje te stvarno udare, npr. “Father I’m Sorry”…
Blaž: Da, ali to nisu moji vokali (smijeh). To je bubnjar, to je zapravo moj lažni credit. Live pjevam ja, a inače je bubnjar odličan pjevač. I u prijašnjim bendovima je on pjevao, pa smo odlučili da bolje bubnja i mislim da ima još ogroman potencijal. Neukrotiv je, što je s jedne strane dobro, a s druge opet ne. Bubnjari vole “pokaži što znaš”.
RockLine: Na Mimicu se tekstovi bave ljudskom psihom, moralom. Jeste li zbog toga na Arab Dreamu otpjevali stihove Edgara AllanaPoea?
Blaž: Ma, nema ni dublje priče. Za Israfel smo imali djelomičan naslov Arab Dream, bubnjar je napisao tekst, ali nije bio dobar. Kolega je predložio Poea, probali smo i zapravo je odličan glazbeni tekst. Nema neke teške poruke kako smo došli do toga.
RockLine: Kakva je budućnost za Brutart, standardno pitanje za kraj?
Blaž: Mislim da je budućnost tu, postava se konačno stabilizirala, konačno smo opet počeli raditi muziku, koju smo zaboravili raditi jer smo samo tako dugo miksali, nismo imali probe, ili smo imali probe za koncerte. Dvije pjesme imamo u radu, za dvije godine će možda opet biti ploča. To je to. Hvala za intervju.
RockLine: Hvala tebi!
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Tekst: Rok Klemše
Galerija slika
