Izvođač: Lapanja, Dejan
Izdavač: Sedvex
Izlazak: 2009
Trajanje: 44:12
Ocjena: 4/5
Dejan Lapanja je tip koji nipošto nije glazbeni zelenaš. Riječ je o multiinstrumentalistu s lijepim pedigreom. Naravno, mjerilo za to je Slovenija. Očit ljubitelj jazz fusiona i uopće glazbene improvizacije te eksperimenta, inače član sastava Ulixes, Salamandra Salamandra (slovenski prijevod: navadni močerad), impro kolektiva Bast, u prošlosti je bio i član sastava Projekt mesto, pa Olivija. O njemu znaju štošta lijepo reći i sastavi i izvođači Laibach, Terrafolk, Vlado Kreslin, Vlatko Stefanovski, Vasko Atanasovski, The Fool Cool Orchestra, s kojima je u prošlosti također surađivao, te mnogi drugi. Dakle, dečko je dosad odvozio poveću kilometražu.
“Ni časa za preroke” dokazuje da su ovaj put pravog čovjeka pustili u studijski raj. Da. Lapanja je na albumu odsvirao sve sam. Sve instrumente, otpjevao glavni vokal za sve skladbe, a povrh toga još i producirao album. Ni ne treba spominjati da su svi aranžmani njegovi. To što je sva ta snaga i znanje objedinjeno u jednom čovjeku svakako je dobrodošlo iz više aspekata. Najbanalniji je taj da uštediš puno više novca nego inače. O ostalima će biti riječi u nastavku.
Pred nama je osobno ispovjedni album. Stihovi si cijelo vrijeme skladno pružaju ruke u komunikaciji s konfekcijom aranžmana. Logično. Cijela stvar proizlazi iz jedne glave, što nevjerojatno minimizira opasnost da se u izražavanju slučajno ne bi “razumjeli” međusobno. Riječ je o lakšem, površno rečeno, rockerskom albumu, koji s jedne strane u svojoj lakoći djeluje pomalo pop – mainstreamovski, no Lapanja u tome nipošto ne nalazi zadovoljstvo. Super paše doziranje jazz rock fusion elemenata, koji prate ovaj album na svakom koraku. Jazz rock fusion? Ako ne prije, zaključna “Cvet” reći će vam sve o tome.
Već sama instrumentalna pratnja, kolažni preplet pozadine jasne organske konotacije na liniji klavijatura, bas gitara, gitara, koje prate vokal, osobito na lakše osvojivim točkama, potvrđuje mudro iskorištavanje glazbenikova talenta da točkovno trivijalno predvidljivu motivsku zamisao nadogradi i učvrsti odličnim iskorištavanjem raspoloživog prostora za izražavanje, koji glazbenik kruni stvaranjem sočnih zvučnih kulisa pratnje. To je izuzetno važan element albuma, kojim je postignuto da djeluje, uz svoju jasnoću, i na točkama koje bi mogle mirisati klišejski, cijelo vrijeme razigrano, dinamično valovito, duhovito iskričavo. Riječ je o razigranom i iznimno opuštenom albumu. Ljubav prema jazzu i eksperimentiranju, naime, ovdje igraju vrlo važnu ulogu. Zato će ovaj album znati pohvaliti i oni koji se teško pomiruju s plitkošću današnje mainstream glazbe i traže u glazbenom izričaju dublju poruku, kao i svi oni slušatelji koji su manje zahtjevni i ne da im se puno razmišljati kad slušaju glazbene frekvencije radijskih postaja. Idealna skladba za vrtnju na popularnim radijskim frekvencijama u Sloveniji je npr. skladba “Se ne sekiram več”. U popularnom okviru s osjećajem su dozirani neki jazz elementi i ta “pjesmica” zato uspješno zadržava svu zanimljivost. Drugi vrlo posrećen kandidat ovog albuma, s potpuno drugačijim pristupom komponiranju nego u “Se ne sekiram več” i koji bi također mogao doživjeti češću rotaciju na domaćim radijskim frekvencijama, jest “Cesta srca” s posrećenim duetom pjevačice Martine Furlan. U toj je skladbi rockerska špura električne gitare važan element koji zgušnjava ukupni ispovjedni sadržaj skladbe.
“Ni časa za preroke” nije Kreslin, nije Mežek, nije Predin, nije Smolar. Isto tako nije Plestenjak – bože sačuvaj! Riječ je o posebnom albumu za koji je jasno da je neopterećen glazbenim utjecajima velikih imena svjetskog obzora, koji bude autorovu stvaralačku inspiraciju. Naprotiv. Upravo ta neopterećenost dopušta Dejanu da je svaka skladba ovog albuma autentičan snimak umjetnikove trenutne inspiracije i glazbene mašte njegova individuuma.
“Ni časa za preroke” nudi glazbenu višeslojnost. Lapanja iskorištava znanje i talent da minimalistički oblikovane osnovne motive jača i dozira pravim potezima aranžiranja. Topao, lagan, u svemu prirodan zvuk albuma nosi sadržajnu sočnost i u svemu pravi omjer gradivnih elemenata. U osnovnim prirodno zvučećim kulisama često je odlično uklopljena električna gitara sa solažama, koje albumu dodaju važnu rock konotaciju. Riječ je o albumu koji će vas nagraditi bogatim izražajnim i višeslojnim glazbenim sadržajem, visokom slušljivošću, jer je riječ o proizvodu koji ćete moći slušati neodređeno dugo i albumu koji se sadržajno nipošto neće istrošiti već nakon nekoliko rotacija u vašim CD playerima. Postignuće vrijedno svake pozornosti i toplo preporučljivo na slovenskoj glazbenoj sceni. Miriši potpuno slovenski! Da je slovenski mainstream danas zdrav, ovaj bi album definitivno pripadao u njega.
Postava
Dejan Lapanja – vokal, prateći vokal, električna i akustična gitara, bas gitara, bubnjevi, klavir, sintesajzeri, ukulele, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Vid Arnejšek – prateći vokal na skladbi br. 4
Martina Furlan – vokal na skladbi br. 5.
Severa Gjurin – vokal na skladbi br. 6.
Matej Magajne – električna gitara na skladbi br. 11.
Produkcija
Dejan Lapanja
Popis skladbi
1. Saj tudi sonce zaslepi
2. Tu in zdaj
3. Se ne sekiram
4. Hitiva hitiva
5. Cesta srca
6. Ples
7. Barve samote
8. Kar se večno zdi
9. Iluzija
10. Adamora
11. Cvet
