Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 18.02.2010
Come Taste The Band relativno je novo ime na slovenskoj rock sceni, no postav čine trojica glazbenika koji su u karijeri “prodisali” lijep broj bendova. Među njima i gorenjske hard rockere Lady’s First, a u svom glazbenom entuzijazmu i ljubavi prema glazbi svoje slobodno vrijeme dodatno popunjavaju istodobnim sviranjem u više postava, poput Lene kosti ili Radio Zoo. Dečki razvijaju zanimljivu glazbenu priču koju grade na čvrstoj, ali dinamičnoj i silno razgranatoj ritam sekciji. Ona ne krije mnoge funk poticaje. Na taj se okvir veže gitara klasično zamišljenih rockerskih zahvata koji crpe inspiraciju iz dobre stare škole bendova što su orali ledinu u sedamdesetima za korjenit i za ono vrijeme trendovski preskok iz karaktera udarnih power blues sastava u klasični hard rock zamah. Za one načitanije među vama, poštovani čitatelji, ističem i to da Come Taste The Band nisu “tribute to” Deep Purple bend, nego u potpunosti razvijaju vlastitu autorsku glazbu.
Dečki kažu da im je svejedno kakav stil sviraju. Sve podređuju prije svega vlastitom užitku i opuštanju, bilo na probi ili na pozornici. U vrlo zanimljivom, zabavnom i duhovitom razgovoru dečki su opisali pozadinu nastanka benda i otkrili svoje kratkoročne glazbene želje i glazbenu viziju.
RockLine: Gdje ste “nanjušili” da se u Postojni održava Epic RockLine Contest i što vas je natjeralo da se prijavite na taj natječaj?
Andrej: “Insider-ska” veza u RockLine-u.
(Svi: grohot)
RockLine: Molim?
Andrej: Da. Ozbiljno.
Grega: Neko se vrijeme naš bend čak zvao po tom čovjeku.
RockLine: Daniel Pavlica Band?
Andrej: Ne, ne. Ansambel Daniela Pavlice. Tako smo se zvali na početku i s tim smo se imenom prijavili na ovo natjecanje. Ali onda to nije išlo dalje. Naše se izvorno ime očito negdje moralo izgubiti.
Rockline: Neka me vrag, ako ovo nije neslana šala.
Andrej: Ne. Nikako. To je vrlo slana šala. Ta ista osoba je onda ime našeg benda samovoljno promijenila u Brian Robertson Band.
RockLine: Otkud sad Brian Robertson Band?
Andrej: Hja, to zna samo ta osoba.
RockLine: Kako ste se vas trojica “spetljali” u trio i odlučili pokrenuti novi bend?
Grega: Peter i ja se znamo već dulje vrijeme. Kasnije sam upoznao Andreja pa sam ga priupitao bi li slučajno bio zainteresiran da nam se pridruži. Tako smo se počeli skupa nalaziti na probama, počeli svirati stvari. I sad smo već složili svoju autorsku glazbu.
Peter: A kriv za to je Daniel Pavlica, ha, ha…
Andrej: Da. On je kriv. Jer smo imali bend s Danielom. Zapravo smo se on i ja s Gregom javili na njegov oglas. I Peter je došao na našu posljednju probu, ali nismo uspjeli spasiti bend.
Grega: Peter je pokušao spasiti situaciju, ali bilo je prekasno.
Peter: Inače, Grega i ja smo se upoznali tako da je Grega jednom došao k meni na audiciju…
Grega: Da. Od toga je moralo proći nekih 8 godina. Još u prvom razredu srednje škole.
Peter: Da. Grega je došao k nama 2000. ili 2001., imao je nekih 16 ili 17 godina. Otad manje-više stalno sviramo skupa i otad smo zamijenili nekih 3 ili 4 postave.
RockLine: Može li svatko od vas približiti kakva je njegova glazbena pozadina? Kakve su inspiracije i što ga privlači dok svira i piše glazbu?
Grega: Neka počne Andrej jer je najstariji među nama, a i inicijal njegova imena je prvi u abecedi.
Andrej: Pa, ako već inzistiraš. Karijeru sam nekako počeo s Lady’s First. Sigurno prije nekih 5 godina. To su bila vremena onog lijepog rock n’ rolla. Poslije su se Lady’s First usmjerili više prema heavy metalu, a ja sam po duši klasičan hard rocker, tako da mi ta atmosfera više nije bila tako bliska. Zato sam se oprostio od njih. Ipak, i danas smo jako dobri prijatelji.
Grega: Peter i ja smo prije svirali u Dark Light, pa smo se raspali. Osim u Come Taste The Band, sviram i u Lenim kostima.
RockLine: Lene kosti? Čekaj, čekaj, ovo postaje već pretjerano vruće. Kako si pogodio ovaj ternu na lotu?
Grega: Pa super je! Okej, doduše vlada razlika u godinama, ali razumijemo se kao da smo posve blizu jedni drugima. Super se kapiramo. Stvarno uživamo skupa.
RockLine: A stvara li ti to “prebacivanje” kakve probleme, jer su ta dva benda posve različita? U Lenim kostima moraš još izdašnije paziti na vanjštinu. Otrovan izgled s kožom i lancima…
Grega: Istina je da po duši nisam taj zakoreni heavy metal fan i da kad nisam u Lenim kostima, ne nosim metalsku konfekciju, ali mi sama energija Lenih kosti nevjerojatno odgovara. Od samih pjesama, kako su napisane, do energije i na probama i na živim nastupima. Biti u Lenim kostima je zaista izazov i ujedno velika zabava. Tu je još jedan faktor. Ti dečki imaju već toliko kilometraže iza sebe da od njih uvijek naučim štošta korisno. Nadam se da ćemo i dalje ovako “pičiti” kao do sada!
RockLine: U Lenim kostima si naslijedio očeve čizme. Je li ponosan na tebe?
Grega: Naravno. A sad je službeni fotograf Lenih kosti i Come Taste The Band pa je i s te strane zadržao vezu sa starim prijateljima.
RockLine: Da osvježim crvenu nit. Peter, molim te, predstavi se i ti RockLine čitateljima.
Peter: Pa zapravo kažu da jabuka ne pada daleko od stabla. I moj je otac bubnjar. Svirao je u brojnim bendovima. Zapravo i ja s time odrastam cijeli život. Nekako sam se i ja zarazio njegovim sindromom. Svirao sam istodobno u tri ili četiri postave. Ali to ne ide. Ne možeš. Trenutačno sam uključen i u projekt Rockomotiva. U sklopu tog projekta surađivali smo i Come Taste The Band. Prvo u utorak, 16.02.2010. u ljubljanskom Roxlyju, kao i kod Makija (Matjaž Živkovič – Maki, vokal, The Dinkers nap.a.) u Grosuplju Pri Pujsu, to je bivši Groš. U tom projektu smo povezana četiri benda i tako nastupamo zajedno.
RockLine: Kako nastaje pjesma kod Come Taste The Band?
Peter: Ja mislim da isto kao i kod svih drugih bendova. Svaki put moraš doći s nekom početnom idejom. Obično je s idejama na probu dolazio Grega.
Grega: Ideja nastane prije nego što dođeš na probu.
Peter: Onda neki “jam” u našem prostoru gdje vježbamo snimimo…
Andrej: Kad bi usporedio pjesmu odsviranu na prvom jamu s onim što se iz nje razvije nakon dva ili tri mjeseca, jedva bi shvatio da je riječ o istoj pjesmi.
Grega: Da. Takva se pjesma onda promijeni za nekih 70% u odnosu na osnovnu ideju, odnosno prvu verziju.
RockLine: Svirate vrlo zanimljivu, za današnje trendove manje uobičajenu inačicu rock glazbe. Osjeti se funk. Dinamika ritam sekcije je izvanredna, uz to se osjeti i nešto bluesa, Andrej svojim zvukom i stilom gitarom pokriva puno zvučnog prostora… Slušate li stari rock iz sedamdesetih ili ste posve bez razmišljanja razvili stil kakav trenutačno predstavljate i nudite svojom glazbom?
Grega: Mi zapravo uopće ne razmišljamo puno o cijeloj stvari. Pogotovo ne razmišljamo što će izaći kad počnemo svirati na probama. Radimo ono što nam paše.
Andrej: Svatko od nas sluša i nešto starije glazbe, to će već malo utjecati.
Grega: Svatko da nešto svoje u glazbu i onda dođe to što čuješ. Neka vrsta glazbenog miksa svih nas troje.
Peter: Pritom pokušavamo stvarati što raznolikije skladbe. Naravno, prednost je prije svega da stvaramo ono što nam se sviđa.
Andrej: Da bih ja sam stvarao svoju glazbu, nikad ne bi zvučala kao ovo što sviram u Come Taste The Band. Ovdje se ukusi i pristupi svih nas troje prepletu i onda izađe nešto čemu se nitko od nas ne nada. Tako da ponekad iznenadimo sami sebe. A to mi se osobno jako sviđa.
Peter: U svakoj takvoj priči moraju biti zajedno ljudi koji se međusobno nadopunjuju. Ako svi gledaju u istom smjeru, u glazbenom smislu, onda…
Grega: …stvar postane kruta.
Peter: Queen nikako ne bi bili Queen da je u toj priči bio samo Freddy Mercury. Naš je cilj da se ne ponavljamo. Znaš, ne želimo napraviti neki stil pa se onda držati te formule kao pijanac plota.
Grega: Mi smo sa stilom posve neopterećeni. Bio funk ili punk. Svejedno nam je. Glavno da imamo dovoljno petlje da prvo udovoljimo svojim užicima, a tek onda gledamo sve ostalo.
Peter: Cijela priča kod nas će se dodatno razgibati jer planiramo da nam se pridruži i četvrti član.
RockLine: Na kojoj poziciji?
Peter: Na klavijaturama.
Andrej: Tražimo naime takvog klavijaturista koji ima dugu kosu….
Grega: … pa malo bradice i sprijeda malo prorijeđenu kosu, pa nosi trenirku i kožnu jaknu.
Andrej: Takvog bismo klavijaturista odmah uzeli u bend.
Grega: Da. Jer takvih klavijaturista stvarno ima malo.
Peter: Dat ćemo jedan oglas.
RockLine: Kad ćemo dočekati prvi studijski album?
Peter: Kad pobijedimo na ovom natječaju, ha, ha…
Grega: Da. A ako ovdje ne pobijedimo, onda ćemo dovršiti 12 pjesama i…
Andrej: …pričekati da pobijedimo na nekom drugom natječaju, ha, ha, ha…
Peter: U sklopu tog projekta Rockomotiva čeka nas snimanje albuma. Ne ozbiljno. Postoji plan.
Grega: Ali moramo izbrusiti još barem 4 pjesme.
RockLine: A inače. Kako vas publika sve prihvaća kad ste na pozornici? Prekjučer ste svirali u Roxlyju.
Peter: U Roxlyju smo naletjeli na neočekivan posjet. Bilo je nabijeno. Bio je pokladni utorak. Bio je super odziv i sama pozitivna energija. Uz to što si morao kupiti kartu za 3,00€. Dakle, paket od četiri benda. Bilo je već gotovo malo pretjerano. Svirao sam s dva benda. Prvo s Come Taste The Band, a onda još s Radio Zoo. I kad sam nastupio s posljednjim bendom, ljudi su već polako napuštali prostor. Bilo je naime usred tjedna.
RockLine: Večeras u Postojni ste imali vrlo dobar zvuk. Vrlo dobro ste funkcionirali. Kakvi su bili večerašnji osjećaji na pozornici?
Andrej: Ozvučenje je bilo super.
Peter: Već prije, kad smo slušali zvučne probe ostala dva benda koja će večeras ovdje u Postojni nastupiti nakon nas, bili smo pozitivno iznenađeni tim prostorom.
Grega: Reći ću samo to da se Ljubljana može odmah sakriti kad je riječ o ovakvom prostoru kao što je Rock Cafe u Postojni. Rock Cafeu nije blizu ni Orto Bar ni bilo koji drugi ljubljanski klub.
Andrej: Teško je naći tako odličan prostor, tako dobro “zadenfan”, kao što je ovaj u Rock Cafe-u. I što se tiče zvučnog tehničara, ton majstora. Ako ništa drugo, barem je izniman karakter. Možeš mu nešto reći, a neće se bockati niti biti arogantan, nego te posluša i pokuša pomoći pronaći rješenje. I u tom se smislu ovaj klub ovdje i danas pokazao za nas iznad svih očekivanja. Ton majstor je super. Doduše, uz izuzetak “Youwde” (Tomaž Frelih “Youwda”, gitara – Lady’s First nap.a.). On je pak nedodirljiv, he, he, he… Okej, “Youwda” nema toliko strpljenja kao ovaj ton majstor iz Rock Cafea, ali kako god, i on je vrlo dobar u svom poslu.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
