Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Rock Cafe / Postojna
Datum koncerta: 18.02.2010
Broj posjetitelja: 0
Cijena ulaznice: ulaz slobodan
Šesti večer povijesno-socijalnog razvrata, koji će zauvijek promijeniti rockersku scenu, protekao je u znaku triju raznolikih pogleda na ostavštinu ove gitarsko-faličke umjetničke vrste. Pivske pare i znoj začinili su napetu atmosferu hrvačke borbe do smrti. Na pozornici je bio postavljen kavez za okršaj najviše kategorije. Dopuštena su bila sva glazbena sredstva – bacanje glazbenih vilica, čupanje za kosu, davljenje žicama – ukratko, sve za pobjedu i krvavo izborenu snimku prvog albuma.
Prvi su na pozornicu stupili Come Taste the Band, koji su se rockerski othranili u svojim bivšim sastavima (među ostalim i Lady’s First te Lene Kosti). Napetost u zraku bila je očita, jer ti dečki imaju kvalitetno zaleđe koje se ne smije zanemariti. Momci nedvojbeno znaju udarati po žicama i po životinjskim kožama sumnjivog podrijetla, ali uz imena kakva imaju čovjek bi ipak očekivao nešto dotjeranije. Na trenutke doduše stisnu gas i pokažu nam od kakvog su tijesta, no njihova uglavnom blues rockerska svirka previše je predvidljiva i nedorađena. Ritam sekcija je vrlo čvrsta, to uopće nije problem. Problem je gitara koja se ne pušta s uzde. Vidi se da gitarist dobro vlada svojim zanatom i povremeno nam čak začara poneki dotjeraniji i slobodniji solistički izlet, no oni su u pravilu prekratki i ne daju ti da uživaš u produljenim trenucima ekstaze. Osnova je tu – blues rock, povremeno nadograđen funkom. I ideje su dobre, stvar treba samo još malo izbrusiti, no sastav je tek na početku svog novog puta i za njihov se napredak nema što bojati.
Ako smo u početku na djelu vidjeli već iskusnije “profesionalce”, uslijedila je doza mladenačke energije. Na pozornicu su tako stupili Chill Out, koji su svojim entuzijazmom probudili do tada prilično hladnu publiku. Chill Out pokazuju mnogo simpatija i prema tvrđim granama rockerske svirke (pa i metala) kao i prema mekšim sferama. Možda su odstupanja između metalskih ambicija i soft rockerskih impulsa prevelika, no to ne znači da dečki ne mogu oboje. Samo se čini kao da se ne mogu odlučiti što točno žele. U jednom trenutku posvećuju se heavy metalskim kanonadama, a već u sljedećem svjedoci smo preterano lagane balade koja u takvom slijedu nema željeni učinak. U svojoj orijentaciji moraju se više razjasniti ili pak svoj izbor dodatno proširiti. Potencijala zasigurno ne nedostaje. Dvije gitare, od kojih jedna ponekad odjekuje misli druge, glavno su oružje i posljedično im tvrđi dijelovi zasigurno najbolje pristaju. Svakako je zanimljivo da ne zaboravljaju ni na razgranatije segmente, koje bi se čak moglo nazvati progresivnima. Dakle, dečki mnogo obećavaju, ali imaju pred sobom još dug put. Na pozornici se osjeti nesigurnost, vokal će trebati još doraditi, a sve ostalo djeluje na mjestu.
Još jedni zagovornici tvrđih, željezarskih melodija, Chicksy Dicks, prije svog su nastupa lijepo načekali, ali vrijeme su kratili skupljanjem staklenog otpada – svakako poštovanja vrijedna aktivnost. Njihov bih zvuk usudio nazvati prljavim i sirovim, gotovo previše, jer se niski tonovi gitare gotovo nisu čuli, što je barem meni bio dio čara. Dosta je u prvi plan gurnut bas koji štropoće kao ranjeni kit – ljutito, ali istodobno mamljivo. I bubnjar je pridonio toj teško odredivoj dinamičnoj igri te su s basistom činili neuništiv tandem. Od svih nastupajućih njihov je “frontmen” pokazao najviše karaktera, i glasovno i u komunikaciji s publikom. Na pozornici je kraljevao i pokazao veliku dozu samopouzdanja, koja je mogla biti posljedica i nekih vanjskih izvora. Blizak susret s Chicksy Dicks i je publika (naizgled) najbolje prihvatila, jer je poznato da u Postojni prevladavaju pristaše metalski obojenih napjeva.
Zapravo su svi sudionici pokazali svoje aduta i kvalitete. Come Taste the Band prednjačili su svojim mišićavim nogama, Chill Out ženskim grivama, a Chicksy Dicks najrazvijenijim prsnim mišićima. Glazbeno su Come Taste the Band najuvjerljivije vladali pozornicom, Chill Out su ponosno dokazivali svoju mladenačku energiju, dok su Chicksy Dicks najviše blistali u kategoriji drskosti i pozorničke autentičnosti. Tročlano nepristrano žiri odlučilo je da se ne može odlučiti pa je narod opet morao teret odluke preuzeti na svoja pleća. Klanovi su se savjetovali i skupljali donacije, a najviše su pridonijeli sljedbenici Chill Out, koji su pobjedu ukrali u sudačkoj nadoknadi.
Fotografije: Urban Bolta
Galerija slika
