Izvođač: Velvet Revolver
Izdavač: RCA Records
Izdanje: 2004
Takve i drugačije superskupine uvijek su problematična stvar – izvanredni pojedinci udruže se u želji da naprave zaista najbolje, no zbog izvanrednosti tih pojedinaca sve se često raspadne ili ne ispadne baš najbolje. Vrijeme će pokazati hoćemo li o Velvet Revolver pričati u superlativima kao o CSN&Y i The Traveling Wilburys…
Zadnje dvije usporedbe zbog glazbenog stila naravno nisu najprikladnije, a kao paralelu Velvet Revolver bismo mogli postaviti uz Audioslave, gdje su snage udružili članovi Rage Against The Machine i Soundgarden. Rezultat je bila zanimljiva ploča Audioslave, na čijeg nasljednika naravno još čekamo, a tek će on pokazati što, ako uopće išta, od grupe možemo očekivati.
Velvet Revolver naime čine Scott Weiland (Stone Temple Pilots), Dave Kushner (Suicidial Tendencies) te Matt Sorum, Duff McKagan i Slash (naravno, sva trojica bivši članovi Guns N’Roses). Još prije izlaska prvijenca Contraband uzburkali su duhove skladbom Set me free za film o superjunaku Hulku i obradom Money Pink Floyda za film Italian Job.
Novi, odnosno drugačiji Guns N’Roses? Teško reći! Skladbe su prilično slične onima s ploče “Appetite For Destruction” (2004), ali je zvuk puno modernije, vokal naravno drugačiji i prepoznatljiv, a skladbe su većinom iznimno energične.
Moram priznati da u početku nisam bio previše oduševljen glazbom jer su mi mnogi gitarski obrasci djelovali preočito poznato i previše puta čuveno, pa sam se tješio da će slušanjem vjerojatno biti bolje, da skladbe moraju sjesti u uši. Ali sve su to bile samo isprike!
Contraband je jednostavno “Appetite for Destruction” iz 2004.! Weilandov vokal te odmah uvjeri jer ima svoj šarm, iako je (pre)često pretjerano izobličen i u najdivljim instrumentalnim provalama se izgubi (Big Machine, Illegal I Song, Set Me Free).
Zasigurno najbolji dio grupe je Slash, koji dokazuje da je umjesto balada poput November Rain više želio stvarati dinamične, energične i gitarama prepune skladbe, pune solaža i prijelaza (Sucker Train Blues, Spectacle, Headspace, Dirty Little Thing).
Najneobičnija je zadnja skladba Loving The Alien, koja je prilično akustična, čuje se i nešto gudača, a instrumentalno na kraju sve skupa graniči između popa i vrlo slatkastog rocka. Bez okusa.
Pred kraj ploče tempo glazbe dosta padne, sve zvuči poznato i predvidljivo, a na trenutke i razvučeno. Velvet Revolver imaju izniman potencijal jer se radi o skupini odličnih i uvjerljivih glazbenika, ali sam stekao dojam da je sve skupa previše podvrgnuto tihoj osveti Axlu Roseu zato što je trojac istjerao iz grupe, a on još uvijek nema ploču (a pitanje je hoće li je ikada imati?!).
Weiland osim vokala nije u grupu donio ništa posebno, a i Kushner više prati osnovnu ritam sekciju, koja pak diktira glazbu vrlo sličnu onoj koju su svirali u matičnim Guns N’Roses dobro desetljeće. Sljedeća ploča mora biti bolja i više njihova, inače će ostati upamćeni kao samo još jedan neuspješan super pokušaj!
Postava
Scott Weiland – vokal
Slash – gitara, prateći vokal
Dave Kushner – gitara
Duff McKeegan – bas-gitara, prateći vokal
Matt Sorum – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Velvet Revolver
Popis skladbi
1. Suckertrain Blues
2. Do It For The Kids
3. Big Machine
4. Illegal 1
5. Spectacle
6. Fall To Pieces
7. Headspace
8. Superhuman
9. Set Me Free
10. You Got No Right
11. Slither
12. Dirty Little Thing
13. Loving The Alien
