Izvođač: Fratellis, The
Izdavač: Universal Music Group
Izdanje: 2006
The Fratellis je škotski trio braće Fratelli (ili ipak ne, jer su dečki lukavo iskoristili stari trik Ramonesa i začinili ga zabavnim Spielbergovim filmom?), koji se snažno izdvaja od danas popularnog, pa čak i u SAD-u zlorabljenog brit zvuka. Njihov prvijenac Costello Music zahvaljujući obećavajućim malim pločama bio je nestrpljivo očekivan, a nakon višestrukog slušanja – zasluženo!
Ploča koja ti ne dopušta da dišeš jer se cijelo vrijeme nešto događa. Ploča na kojoj dečki već u uvodnoj Henrietta poslužuju eksplozivnu mješavinu skaa i rocka, u Flathead učinkoviti instrumentalni prijelazi temeljito razgibavaju skladbu, Whistle For The Choir doduše počinje akustično, ali ako ništa drugo, osvojit će te duhovitim tekstom i zabavnim zviždanjem.
Chelsea Dagger počinje virtuoznim bas početkom i nastavlja u stilu zbog kojeg imaš osjećaj da slušaš pop izvedbu Motorhead, koja se kasnije pretvara u ritmički naglašeno ska slavlje. Jednostavno? Jednostavno! Ali užareno!!!
For The Girl nastavlja u sličnom stilu kao prethodnica, samo što je bas gitara zamijenjena prljavim gitarskim rifom, Doginabag će te osvojiti izvrsnim gitarskim prijelazima, Creepin Up The Backstairs počinje – bubnjevima! Nastavlja s gitarom, a interpretacija se kreće između poetske recitacije i punkerskog divljanja. Vince The Loveable Stoner, vjerovao ili ne – počinje u country stilu i nastavlja se vrlo razigrano i proživljeno, i Everybody Knows You Cried Last Night prilično je skajevski obojena, Baby Fratelli počinje malo preinačenim Smells Like Teen Spirit rifom (koji ionako potječe iz More Than a Feeling) i kroz refren podsjeća na The Pogues, u sjećanju ostaje i zbog navijenog gitarskog solo uloška, kod Got Ma Nuts From A Hippy zbog orgulja i akustične gitare tempo malo padne, ali zaključna Ole Black’n’Blue Eyes razveselit će te ska dinamikom te odličnom uvodnom kombinacijom gitara i brass sekcije.
Možda će i The Fratellis biti samo muha jednodnevnica, ali imam dojam da su upravo oni ti koji će pomiješati karte popularnom brit zvuku koji stvaraju Bloc Party, Kaiser Chiefs, Arctic Monkeys, Coldplay, Keane (da, prilično različiti izvođači, ali podjednako popularni) i drugi. Oni su jednostavno drugačiji, raznovrsniji i razigraniji. No isto sam rekao i za prvijence prije navedenih, koje sam prestao slušati nakon šest mjeseci, kad mi se učinilo da svaka nova britanska postava zvuči isto. Za The Fratellis vrijedit će barem to da su bili prvi koji su se usudili biti drugačiji i kojima je upravo zahvaljujući svojoj uvjerljivoj i iskrenoj drugačijosti uspjelo.
Postava
John Lawler aka Jon Fratelli – vokal, gitara
Barry Wallace aka Barry Fratelli – bas gitara
Gordon McRory aka Mince Fratelli – bubnjevi, prateći vokal, gitara, banjo
Produkcija
Tony Hoffer
Popis skladbi
1. Henrietta
2. Flathead
3. Cuntry Boys And City Girls
4. Whistle For The Choir
5. Chelsea Dagger
6. For The Girl
7. Doginabag
8. Creepin’ Up The Backstairs
9. Vince The Loveable Stoner
10. Everybody Knows You Cried Last Night
11. Baby Fratelli
12. Got Ma Nuts From A Hippy
13. Ole Black ‘n’ Blue Eyes
Trajanje albuma: 44:16
