Mjesto: Orpheum Theater / Graz / Austrija
Datum koncerta: 29.01.2007
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 32,00€
Sjećaš li se još vremena kad si morao nužno izgledati kao da si upravo izvukao glavu iz sušila za kosu? Pa, Europe su bili jedni od velikana tog takozvanog “hair” razdoblja i jedan od prvih sastava koji je uspješno pretopio plačljive tekstove u takozvane “power balade” kojima je osvajao prije svega glazbene ljestvice s onu stranu Atlantika. Sada, kad se osamdesete čine već jako daleko, izgleda da su Europe, kao i mnogi izvođači tog doba, postali žrtva vlastitog uspjeha. Prečesto etiketirani hitovima koji su im gotovo preko noći donijeli milijune prodanih albuma, dečki definitivno imaju više za ponuditi nego samo skladbe à la Final Countdown ili Carrie. Njihova posljednja dva pokušaja praćenja promjenjivih glazbenih trendova naišla su na podijeljen odziv publike, ali su ipak pokazala da se dečki eksperimentiranja ne boje. Što se pak njihova nastupa uživo tiče, kroz cijelu set listu drže se formule oštrog i odlučnog nastupa, u stilu što bude, bit će. Unatoč svemu, Europe djeluju prilično svježe, izvedba im je suverena i ne dopušta nikakva odstupanja. Prije svega, stalno se oslanjaju na Johna Noruma, čija magija barem malo zamagli Tempestov umorni vokal.
Europe su nas počeli poštено zagrijavati oko 20 sati, i to s dvije nove stvari kojima su nam grubo predstavili svoj novi image. Vjerojatno si nitko od nas do tog trenutka nije zamišljao da će ikad vidjeti Tempesta kako skakuće po pozornici s megafonom u rukama. Ali prije svega valja istaknuti snažno Norumovo isticanje. Gitaristova svirka, koja je doista zapanjujuća, ujedno služi kao glavna pokretačka snaga cijele priče. Zanimljivo, mogli bismo reći Europe za novo tisućljeće.. Prije nego što se publika prvi put ozbiljnije zaljulja u ritmu osamdesetih, Joey iskoristi stanku i, među ostalim, nagovori mnoštvo slovenskih posjetitelja, među kojima je iznenađujuće bilo najviše mladih lica. Ali vratimo se glazbi, slijede naime Seven Doors Hotel i Superstitious, gdje Tempestovo “žongliranje” mikrofonom daje dojam kao da ga uopće ne zanima što se piše 2007. godina. Istovremeno narod pod pozornicom skakuće kao da je 1988. Norum s lakoćom odradi svoje na Superstitious, a nešto lošije svjetlo na sve to baca Tempestov vokal, koji više nije ono što je nekoć bio. Dečki iznad nas isprobavaju svoje novije stvari sa sljedećim Let The Children Play i Getaway Plan. Taj gotovo nu-metal pristup ipak raspali publiku, a čini se da su Europe tim za sebe netipičnim načinom ipak barem malo pogodili bit. Jednostavno, svidjelo nam se to ili ne, treba priznati da ti striceki čine pošteno funkcionalan i još kako živ kolektiv koji s optimizmom gleda u budućnost.
Naravno, bilo bi od gospode krajnje glupo braniti se od pogleda u njihovu prošlost, jer većina posjetitelja je, iskreno rečeno, čekala upravo to. Njihove jednostavne i brzo zarazne melodije poput Sign Of The Times u prošlosti su se upisale u srca milijuna diljem svijeta. Ovaj put preodjevena u modernije, grublje ruho i začinjena lijepim klavirskim uvodom, bez problema dovodi publiku u delirij. Fantastično, nema što. Za razliku od Carrie, koja je u akustičnoj izvedbi Joeyja Tempesta podsjećala na nešto slično Jon Bon Jovijevu našminkanom izdanju, naravno uz obaveznu pratnju bijelih zubića koji veselo vire ispod njegovih usana. Mislim da ne treba posebno dodavati da je tu prije svega ženski dio publike sa zanimanjem pratio svaki Tempestov pokret. Jednostavan i prije svega učinkovit bijeg od “originalne” verzije, kojoj Tempest očito više nije dorastao. Festival hitova iz 80-ih nastavlja se s Wings Of Tomorrow, koji nas lijepo dovede do jednog od vrhunaca koncerta. Naravno, ponovno je riječ o Johnu Norumu koji, dok Joey hladi glasnice, svojim šetanjem od teških rock do bluesačkih solaža oduševljava svakog slušatelja. Ludnica! Norum je kralj cijele večeri, o tome nema nikakve sumnje. Negdje iza nalaze se Tempest i Haugland, dok su Leven i Michaeli više-manje statisti. Girl From Lebanon ponovno je Johnov lak plijen, a iznenađujuć je odziv publike na Start From The Dark, kod kojeg uopće prvi put okusimo jaču komunikaciju na relaciji izvođač – publika. Šaroliku set listu zaključuju Yesterdays News, gdje nam se Haugland predstavlja u ulozi Rondinellija, te naravno nezaobilazna Rock The Night, nakon koje Europe nakratko napuštaju pozornicu. “Encore” osim Got To Have Faith ne nudi ništa iz njihova novijeg repertoara, jer dečki očito ništa ne prepuštaju slučaju. Za posljednju erupciju večeri brinu Cherokee i The Final Countdown, gdje su svi pogledi opet bili usmjereni udesno, prema gospodinu Norumu. Energičan završetak vrlo zanimljive večeri koju bi bilo šteta propustiti. S druge strane, Europe su se pokazali prije svega kao sastav koji unatoč koketiranju s novijim glazbenim trendovima nikako ne može (čitaj: ne smije) iz stare kože. A to ih je i danas ono što ih čini zanimljivima. Svakako će biti zanimljivo vidjeti i kojim će putem Europe krenuti u budućnosti.
Setlista
1.Secret Society 2.Always The Pretender 3.Superstitious 4.Seved Doors Hotel 5.Let The Children Play 6.Getaway Plan 7.Flames 8.Sign Of The Times 9.Carrie 10.Love Is Not The Enemy 11.Wings Of Tomorrow 12.Girl From Lebanon 13.Start From The Dark 14.Yesterday’s News 15.Rock The Night Podaljšek: 16.Got To Have Faith 17.Cherokee 18.The Final Countdown
