Autor: Rok Klemše
Izvođač: Deathchain
Izdavač: Dynamic Arts Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 42:16
Ocjena: 3.5/5
Finska death/thrash metal postava Deathchain ima naviku svoje albume nazivati izrazima smrt ili mrtav, pa tako ni ovaj put sa svojim četvrtim albumom ne iznevjeravaju tradiciju. Evo ga – Death Eternal! Te s smrću opsjednute finske morbidneže napustio je 2006. karizmatični vokalist Rotten, koji je ostavio velik pečat na prva dva albuma grupe i bio velik dio razloga zbog kojih je Deathchain primijetila finska izdavačka kuća Dynamic Arts. Njegov odlazak ostavio je na ostalim članovima više nego očite posljedice, jer je album koji je uslijedio bio očajan pokušaj benda koji je ostao bez inspiracije. Cult of Death je i ostaje velika crna točka u povijesti benda, a zbog neuspjeha ploče i loših kritika bend je napustio još i gitarist Bobby Undertaker. Prošle se godine pomlađena postava s pločom koja je pred nama vratila na pravi put i ruku pod ruku s Matildom opet uspješno prelazi rijeku Styx!
Deathchain su si s prva dva izdanja stvorili dobro ime na death/thrash sceni, a s Cult of Death su to ime izdašno pokvarili. No, na Death Eternal Finci potvrđuju da još nisu za otpad. Na Death Eternal tako se ogledaju u svojoj prošlosti i ponovno donose energijom nabijen, agresivan metal pun odličnog riffanja, brutalnog bubnjanja i neumoljive brzine. Prva stvar koju je na albumu lako primijetiti jest znatno poboljšan vokal novog vokalista K.J. Khaosa, koji je na prošloj ploči razočarao pustim, praznim i generičkim vokalom. Ovaj put gospodin Khaos dobro iskoristi svoje glasnice i nudi moćan, agresivan, otrovan i sirov zapovjednički vokal, koji se izvrsno slaže s gitarama što zvuče kao dobro nauljene AK-47 puške i bubnjevima što zvuče kao paljba topničke artiljerije! Iako Deathchain u death/thrash žanru ne nude baš nikakve inovacije (zapravo, od benda koji se kao pijanac plota drži naslova albuma s riječju Death to ni ne treba očekivati, zar ne?), nude dovoljno svjež vjetar da nije teško reći da je Death Eternal jedna od boljih ploča u žanru u zadnje vrijeme i smatram da bend lako možemo ubrojiti u istu rečenicu s Dew-Scented, kao prvake modernog death/thrash metala. I ako se uz brutalnu energiju glazbe odlično slažu tekstovi o, čemu drugome nego smrti, ratu i Sotoni, Deathchain za sam kraj albuma nude sedam i pol minutni majstorski uradak Incantation of Shub-Niggurath, koji se srhljivom atmosferom, orijentalnim akustičnim gitarama i zborskim mrmljanjem u potpunosti klanja ostavštini velikog H.P. Lovecrafta.
Deathchain su s Death Eternal dokazali da se u bend vratila prava kemija i da je polomija s Cult of Death gotovo zaboravljena. Ako nastave u takvom stilu, može im se pisati samo lijepa budućnost. Naposljetku, savršen su dokaz da i Finci još znaju pisati pravi metal, a ne samo humppa cigu migu metal, usladeni gothic metal i power metal o patuljcima, zmajevima i princezama.
Postava
K.J. Khaos – vokal
Cult – gitara
Corpse – gitara
Kuolio – bas
Kassara – bubnjevi
Popis skladbi
1. Titans of Black Earth 04:03
2. Sworn Beneath 04:14
3. Awaken… Horrors of This Earth 04:02
4. Plaguethrone 03:56
5. Song of Chaos and the Void 04:11
6. The Ancient and the Vile 05:39
7. Monolith of Death 04:42
8. Spheres of Blasphemy 03:59
9. Incantations of Shub-Niggurath 07:30
