Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Atomic Rooster
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1970
Trajanje: 45:27
Ocjena: 4.5/5
»Death Walks Behind You« bio je drugi album legendarnih britanskih prog rock i hard rock inovatora Atomic Rooster te njihov prvi uradak s pjevačem/gitaristom Johnom Du Cannom (1946-2011), bivšim članom grupe Andromeda, u postavi. Zajedno s bubnjarom Paulom Hammondom (1952-1992), bivšim članom grupe The Farm, zamijenio je basista/pjevača Nicka Grahama i legendarnog bubnjara Carla Palmera (ELP) te pomogao šefu grupe, briljantnom orguljašu Vincentu Craneu (1943-1989), da Atomic Rooster odgura još korak dalje u njihovom za ono vrijeme neobično inovativnom fuziranju progresivnog rocka i teškog rocka.
Tako je upotpunjena njihova klasična postava, koja je snimila »Death Walks Behind You«, u mnogočemu njihov najizbrušeniji uradak, koji je uzduž i poprijeko obilježio temperamentni zvuk Craneovih Hammond orgulja, Du Cannovih užarenih gitarskih dionica i Hammondovih beskompromisnih bubnjarskih kršenja ritma, čime su uspješno premostili mostove između dvaju različitih žanrova. Izostanak bas gitare Crane je uspješno nadomjestio upotrebom bas pedala, dok je Du Cann u vokalnim interpretacijama tekstova obilježenih nihilizmom svih vrsta bio još uvjerljiviji od svog prethodnika.
Atmosfera na albumu uglavnom je prilično mračna, pogotovo na uvodnoj, naslovnoj klasici, koja je svojevrsni prototip Atomic Rooster standarda sa srhovitim ambijentom, u kojem vlada spor tempo i paklenski gitarski rif, dok se između nemilosrdno prelijevaju šuštave linije Hammond orgulja. Du Cannov bijesan vokalni pristup odlično se stapa s okultističkim tekstom o personifikaciji smrti, koja sa svojom koštanom rukom i kosom vreba pojedinca iza svakog ugla. Zbog takvog teksta, užarene gitare i udarnih ritmičkih finesa moglo bi se govoriti o lijepom primjerku proto metala. Dinamični instrumental »VUG« postavljen je u brži tempo s temperamentnim orguljaškim vragolijama uz neukroćene gitarske fraze. Hammond doduše nije dostizao izuzetan bubnjarski talent svog svestranog prethodnika, iako mu se nekoliko puta uspjelo približiti, ali se svojim beskompromisnim, masivnim bubnjarskim prijelazima ipak vrlo dobro uklapao u tadašnju, zvukovno još pomalo grubu sliku Atomic Rooster.
»Tomorrow Night« je još jedna nezaboravna klasika, postavljena u spor tempo, koja sadrži Du Cannovo neutješno pjevanje o ljubavnim problemima, dok ga prate klavir, pakosne orguljaške eskapade, odsječeni bubnjarski prijelazi i kravlja zvona. U ubrzanom tempu postavljeni i ritmički izrazito kompleksni »Seven Lonely Streets« sadrži sakralni uvod na orguljama, čime uz moćne bubnjarske prijelaze i sirove gitarske rifove nastaje izrazito melodramatična atmosfera. Du Cannov vokalni pristup ovaj je put pomalo klaustrofobičan, što se dobro uklapa u ritmički začin od kaotičnih bubnjarskih kršenja ritma. Vremenski izvrsno usklađeni solo dionice na Hammond orguljama i gitari djeluju kao svojevrsno međusobno nadmetanje tko će koga nadmašiti u virtuoznosti.
»Sleeping For Years« je još jedan zabavan hard rock eksperiment s razglašenom uvodnom oscilacijom na gitarskim žicama, gdje s vremenom uz masivne orguljaške slojeve i nabrušeno gitarsko režanje nastaje prilično zabavna melodija. Crane i Du Cann ponovno ne štede razgranate solo dionice koje će i danas oduševiti sve glazbene sladokusce. Za nijansu manje zanimljiv »I Can’t Take No More« buntovnički je raspoložen standard s višeslojnim orguljaškim dionicama i razjarenim vokalnim pristupom kao posljedicom još jednog gorkog ljubavnog razočaranja, dok sve skupa sijeku moćne gitarske fraze. Romantična klasika »Nobody Else« polubalada je položena na Craneov klavir, koju povezuju melankolične gitarske dionice i nježan vokal. Polubalada je zato što se u drugom, instrumentalno začinjenom dijelu njezina struktura i ambijent potpuno mijenjaju i poprimaju nešto svjetlije tonove. Tekst je izrazito nihilistički i odražava odbojnost prema izopačenom svijetu.
Zaključno progresivnorockovsko umjetničko djelo, epski instrumental »Gershatzer«, prije svega je vrhunska demonstracija Craneova bezgraničnog orguljaškog, ali i klavirskog talenta, jer tragičnim životom obilježeni legendarni klavijaturist ovdje briljira nizom solističkih ubačaja od kojih zastaje dah, pri čemu baca rukavicu Keithu Emersonu (ELP) i Jonu Lordu (Deep Purple), najcjenjenijim prog rock odnosno hard rock klavijaturističkim virtuozima onog vremena. S vremenom na svoje dolazi i Hammond pravom solističkom orgijom na bubnjevima, koji baca rukavicu svom slavnom prethodniku Carlu Palmeru (ELP).
Mračna epopeja »Death Walks Behind You« najdotjeranije je ostvarenje u cijeloj priči ovog kultnog britanskog rock kolektiva i klasik progresivnog rocka. To je album koji je i danas obavezan za sve ljubitelje moćnog zvuka Hammond orgulja i one koji cijene udarniji pristup progresivnom rocku. Koliko god to zvučalo bizarno i tragično, pogotovo ako se uzmu u obzir mračni, okultistički intonirani tekstovi i odlična naslovnica, koja prikazuje poznatu sliku legendarnog engleskog slikara i pjesnika Williama Blakea pod nazivom Nabukodonozorova ludost (prikaz antičkog babilonskog vladara usred njegova navodnog ludila, što je ujedno i aluzija na Craneove periodične mentalne probleme), sva trojica članova klasične postave Atomic Rooster koja je snimila ovaj album danas su nažalost već mrtvi. Nijedan od njih nije doživio duboku starost.
Postava
Vincent Crane – Hammond orgulje, klavir, prateći vokal
John Du Cann – gitara, vokal
Paul Hammond – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Atomic Rooster
Popis skladbi
1. Death Walks Behind You
2. VUG
3. Tomorrow Night
4. Seven Lonely Streets
5. Sleeping For Years
6. I Can’t Take No More
7. Nobody Else
8. Gershatzer
