Trajanje albuma: 38:33
Produkcija: Maras Tomaž Mot & Mike Poole
Datum izdaje: 2017
Založba: Nika Records
Klikni za kupnju
Ocjena: 9.0/10
Drevored su dolenjska rock postava s domicilom u Novom mestu. Nakon sedam godina od izlaska studijskog prvijenca »Dekade« grupa se vraća njegovim nasljednikom »Na zahod«. Vremenski razmak između albuma je poveći, ali glavno tek slijedi. Bend je naime nastao davne 1979., no spletom okolnosti do 2010. nikad nije uspio izbaciti album. Prvo razdoblje djelovanja zaključili su 1989., 2008. su se reaktivirali i tako naposljetku ipak objavili prvijenac.
Prethodnik »Dekade« predstavlja skupinu Drevored kao kvartet jasno izgrađenog glazbenog fokusa, koji teži zvučnom perfekcionizmu, odnosno onoj kod »prebrzo zadovoljnih« slovenskih izvođača često nedostajućoj organskoj gipkosti, mekoći i analognoj voljnosti sveudilj trodimenzionalno uočljivog i dinamično živahnog zvučnog krajolika, u kojem se pastelni gradivni elementi zvučne slike voljko prelijevaju jedni u druge i supostoje u izvanrednoj ravnoteži. Budući da su na albumu »Dekade« skupljene pjesme nastajale kroz razdoblje od 31 godine, riječ je o iznimno zrelom i dovršenom dosegu. Kompozicijski i sadržajno, od glave do pete. Melankoličan rock’n’roll, s neosporivim šarmom pop zaraznosti i prstohvatima bluesovske erotike, kroz koji vam se obraća ugodan vokal Dušana Prosinečkog. »Po Dolenjsko«. Iako su umjetničke granice između Dan D i Drevored jasne, melankolija obiju skupina na nosačima zvuka povremeno je vrlo srodna. A »Na zahod« je nastavak glazbene priče prethodnika u svim zvučno-kompozicijskim aspektima glazbenog vizionarstva skupine.
I »Na zahod« bezobrazno najavljuje da se Drevored, kao skupina u umjetničkom smislu, oduvijek oduševljavaju likom i djelom sastava kao što su Eagles, moguće su i uočljive naznake predstavnika southern rocka, poput Lynyrd Skynyrd, Blackfoot ili The Outlaws. Jednostavno. Prvenstveno je srodnička veza sam zvuk gitara u produkciji te draškajuće ukrašavanje napjeva višeglasnim vokalnim harmonijama (to je Slovencima oduvijek bio iznimno zahtjevan element kojem je tek malokoji dorastao). Pa i kad se osvrneš na formatiranje kompozicija. Pogotovo kad album stigne do pjesama kao što su Vlak, Motel, Amerika, gdje se snaga skupine u smislu osjetilne sofisticiranosti slojevitog aranžiranja još izdašnije razgolićuje. Zvuk grade na pratnji kombinacije polakustičnog i akustičnog zvuka gitara, gdje se ističe uočljiv »jangle« moment, melodijski dinamična i naglašena bas linija, snažne ritmičke strukture te mjestimično jačanje atmosfere toplim, čokoladnim zvukom Hammond orgulja. Bend također vrlo dobro razumije što znači gradirano stupnjevanje atmosfera u pjesmama (Kdo ukradel mi je zvezde). Nad svim tim pak, naravno, slušatelja stalno u žarištu priče o Drevored ugodno nagovara predivni Dušanov vokal. On je neprestano predan punokrvnoj, proživljenoj vokalnoj interpretaciji.
Kad budete slušali album »Na zahod«, suočit ćete se sa zanimljivim fenomenom. Što je album bliže kraju, to više grabi i sve intenzivnije nagovara. Pogotovo u nizu od četiri uzastopne pjesme Vlak, Motel, Zunaj pada sneg i završna Amerika. Skupina je i iznimno vješto razradila mid-eight dionice, gdje se pjesma češće zaveze u modulaciju melodije, pa potom fluidno vrati razvoj kompozicije do završnog refrena ili predrefrena.
Spomenuo sam da su Drevored i majstori stvaranja višeglasnih vokalnih harmonija. U aranžmanu ih nevjerojatnom vještinom smještaju u kompozicije, što jača vibrantna raspoloženja pjesama. »Na zahod« je album u koji su uspjeli ulijeti i moment mističnosti. Na to upozorava već uvodna Ona mirno spi. To je pjesma koja odstupa od ostatka sadržaja albuma i po ritmičkom ključu i po samom melosu vodećih fraza. U »podmetnutom« keltskom melosu naime nagovara slušatelja u svečano mističnom raspoloženju. Aktualni modni vlak s “indie pop rock retorikom” lovi na albumu Ptice letijo v neznano, iako su takve oznake u slučaju skupine Drevored pomalo nezahvalne. Pred nama je naime klasičan rock album s profinjenim pop začinom te naglašenim momentima southern rocka i bluesovskog škakljanja. Dakle, princip glazbenog komponiranja na pročelju slovenskog rocka karakterističan za kasna sedamdeseta i osamdeseta. U novim vremenima pak, naravno, zrelo umjetnički dovršen.
Da. »Na zahod« je izuzetno dobar album. I prirasta srcu postupno, sve više i više sa svakom rotacijom albuma u CD playeru. Njegova snaga, odnosno optimizacija primjene aksioma »manje je više«, iznimna je. Puno, osjetilno. Album nudi hrpu potencijalnih hitova, pogotovo da su na snazi osamdesete. Pjesme se doslovno natječu koja će kojoj preuzeti pažnju na albumu, pogotovo kad se čovjek susretne s kompozicijom tipa Kdo ukradel mi je zvezde. Izniman kandidat za evergreen hit (naravno, kad bismo danas još jednom živjeli osamdesete).
Drevored se baš ne mogu pohvaliti bogatim diskografskim opusom. No i »Dekade« i sada »Na zahod« jedan za drugim iskazuju nevjerojatnu kompozicijsku snagu, odnosno kompozicijsko-skladateljski talent Dušana Prosinečkog (dvije autorske pjesme doprinio je i Tomaž Zorko) te višeslojnu glazbenu izbrušenost kvarteta, koji sve podređuje elementarnom žarištu postizanja zvučne perfekcije i zavodljive muzikalne vrijednosti. Album »Na zahod« je poučna lekcija za svakog slovenskog izvođača koji žudno pokušava pokucati na vrata srednjevalovstva. Drevored bi u tom pogledu morali biti jedna od nosivih skupina zdravog mainstream (pop) rocka u Sloveniji i nadajmo se da će im nacionalne radijske frekvencije podariti to priznanje. Pritom se autor ove recenzije ne može načuditi kako to da talent Dušana Prosinečkog, fino izbrušen i osjećajan “songwriterski” talent, do danas u Sloveniji ostaje tako dobro čuvana glazbena tajna.
Iako je godina tek počela, »Na zahod« je jedan od prvih kandidata za najbolji rock’n’roll slovenski album 2017.! I da, hoćemo još, makar prošla i nova dekada! Važan je sadržaj, a Drevored u tom elementu ne mogu i ne znaju razočarati.
Još samo ovo. Minornog karaktera, ali ipak. Poezija, to jest sama poruka poezije ovog albuma, nadovezuje se na činjenicu da je mlada generacija Slovenaca ponovno suočena s traženjem životne sreće “na zapadu”. Dakle? Povijest nas ničemu ne uči. Ovo nije prva generacija Slovenaca i očito ni posljednja. Putovanje na zapad, i na sjevernoamerički kontinent u potrazi za prilikama. Ne, album dakle nije konceptualan, ali se među pjesmama može naslutiti crvena nit u slijedu poruke.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. Ona mirno spi
2. Smo le ljudje
3. Nasvidenje v naslednji vojni
4. Kdo ukradel mi je zvezde
5. Moje stopinje
6. Ptice letijo v neznano
7. Zares
8. Vlak
9. Motel
10. Zunaj pada sneg
11. Amerika
Postava:
Dušan Prosinečki – vokal, gitara
Tomaž Zorko – gitara. vokal
Andrej Zupančič – bas gitara
Alen Tibiljaš – bubnjevi
