Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Drevored
Izdavač: Nika Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 38:33
Ocjena: 4.5/5
Drevored su dolenjska rock postava iz Novog mesta. Sedam godina nakon studijskog prvijenca »Dekade« grupa se vraća njegovim nasljednikom »Na zahod«. Vremenski razmak između albuma je poveći, ali najbolje tek dolazi. Bend je naime nastao davne 1979., no spletom okolnosti do 2010. nikad nije uspio izbaciti album. Prvu eru djelovanja zaključili su 1989., 2008. su se reaktivirali i tako napokon ipak izdali prvijenac.
Prethodnik »Dekade« predstavlja grupu Drevored kao kvartet jasno izgrađenog glazbenog fokusa, koji teži zvučnom perfekcionizmu, odnosno onoj organskoj gipkosti, mekoći i analognoj voljnosti, koju slovenski izvođači, “prebrzo zadovoljni”, često zanemaruju – kroz cijelo vrijeme trodimenzionalno uočljivom i dinamično živahnom zvučnom krajoliku u kojem se pasteli građevnih elemenata zvučne slike voljno prelijevaju jedni u druge i supostoje u izvanrednoj ravnoteži. Budući da su na albumu »Dekade« skupljene pjesme nastajale kroz razdoblje od 31 godine, riječ je o iznimno zrelom i dovršenom dosegu. Skladateljski i sadržajno, od glave do pete. Melankoličan rock’n’roll, s neosporivim šarmom pop zaraznosti i prstohvatom blues erotike, kroz koji vam se obraća ugodan vokal Dušana Prosinečkog. »Po Dolenjsko«. Iako su artističke granice između Dan D i Drevored jasne, melankolija koju obje grupe nose na zvučnim nosačima povremeno je vrlo srodna. A »Na zahod« je nastavak glazbene priče prethodnika u svim zvučno-skladateljskim aspektima glazbenog vizionarstva grupe.
I »Na zahod« besramno objavljuje da se Drevored, kao grupa u artističkom smislu, oduvijek oduševljavaju likom i djelom sastava poput Eagles, moguće je prepoznati i tragove predstavnika southern rocka kao što su Lynyrd Skynyrd, Blackfoot ili The Outlaws. Jednostavno. U prvom redu srodnička veza je sam zvuk gitara u produkciji te dražesno ukrašavanje napjeva višeglasnim vokalnim harmonijama (to je za Slovence oduvijek bio iznimno zahtjevan element kojem je malo tko dorastao). Pa i kad se osvrneš na formatiranje kompozicija. Pogotovo kad album dođe do pjesama kao što su Vlak, Motel, Amerika, gdje se snaga grupe u smislu osjetilne sofisticiranosti slojevitog aranžiranja još izdašnije razotkriva. Zvuk grade na pratnji kombinacije poluakustičnog i akustičnog zvuka gitara, gdje se ističe uočljiv »jangle« moment, kroz cijelo vrijeme melodijski dinamična i naglašena bas dionica, snažne ritmičke strukture te mjestimično jačanje atmosfere toplim, čokoladnim zvukom Hammond orgulja. Bend također vrlo dobro razumije što znači gradirano stupnjevanje raspoloženja u pjesmama (Kdo ukradel mi je zvezde). Nad svime time naravno slušatelja cijelo vrijeme u žarištu priče o Drevored srcem nagovara prekrasan Dušanov vokal. On je neprestano predan punokrvnoj, proživljenoj vokalnoj interpretaciji.
Kad budete slušali album »Na zahod« suočit ćete se sa zanimljivim fenomenom. Što je album bliže kraju, to više grabi i sve intenzivnije nagovara. Pogotovo u nizu od četiri uzastopne pjesme Vlak, Motel, Zunaj pada sneg i završna Amerika. Grupa je i iznimno spretno detaljno razradila mid-eight dionice, gdje se pjesma često zaputi u modulaciju melodije, pa zatim fluidno vrati razvoj kompozicije do završnog refrena ili predrefrena.
Spomenuo sam da su Drevored i majstori stvaranja višeglasnih vokalnih harmonija. U aranžmanu ih nevjerojatnom vještinom ugrađuju u kompozicije, što jača vibrantna raspoloženja pjesama. »Na zahod« je album na koji su uspjeli preliti i moment mističnosti. Na to upozorava već uvodna Ona mirno spi. To je pjesma koja odstupa od preostalog sadržaja albuma i po ritmičkom ključu i po samom melosu vodećih fraza. U “podmetnutom” keltskom melosu naime nagovara slušatelja u svečano mističnom raspoloženju. Aktualni modni vlak s “indie pop rock retorikom” lovi na albumu Ptice letijo v neznano, iako su takve oznake u slučaju grupe Drevored pomalo nezahvalne. Pred nama je naime klasičan rock album s profinjenom pop začinom te naglašenim momentima southern rocka i bluesovskog štemanja. Dakle, princip glazbenog komponiranja na pročelju slovenskog rocka karakterističan za kasna sedamdeseta i osamdeseta. U novim vremenima pak naravno zrelo artistički dovršen.
Da. »Na zahod« je iznimno dobar album. I prirasta srcu postupno, sve više i više sa svakom rotacijom albuma u CD playeru. Njegova snaga, odnosno optimizacija primjene aksioma »manje je više«, izvanredna je. Puno, osjetilno. Album nudi hrpu potencijalnih hitova, pogotovo da su ovdje osamdesete. Pjesme se doslovno natječu koja će preuzeti pozornost na albumu, pogotovo kad se čovjek susretne s kompozicijom poput Kdo ukradel mi je zvezde. Izniman kandidat za evergreen hit (naravno, kad bismo danas još jednom živjeli osamdesete).
Drevored se baš ne mogu pohvaliti bogatim diskografskim opusom. No i »Dekade« i sada »Na zahod«, jedan za drugim, pokazuju nevjerojatnu skladateljsku snagu, odnosno skladateljsko-tekstopisački talent Dušana Prosinečkog (dvije autorske pjesme doprinio je i Tomaž Zorko) te višeslojnu glazbenu izbrušenost kvarteta, koji sve podređuje elementarnom žarištu postizanja zvučnog savršenstva i zavodljive muzikalne vrijednosti. Album »Na zahod« je poučna lekcija za svakog slovenskog izvođača koji željno pokušava zakucati na vrata srednjevalovstva. Drevored bi u tom pogledu trebali biti jedna od nosivih grupa zdravog mainstream (pop) rocka u Sloveniji i nadajmo se da će im nacionalne radijske frekvencije podariti to priznanje. Pritom se autor ove recenzije ne može načuditi kako to da je profinjeno izbrušen i osjećajan “songwriterski” talent Dušana Prosinečkog do danas u Sloveniji ostao tako dobro čuvana glazbena tajna.
Iako je godina tek počela, »Na zahod« je jedan od prvih kandidata za najbolji rock’n’roll slovenski album 2017.! I da, hoćemo još, makar prošla i nova dekada! Važan je sadržaj, a Drevored u tom elementu ne mogu i ne znaju razočarati.
Još samo ovo. Minornog karaktera, ali ipak. Poezija, to jest sama poruka poezije ovog albuma, odnosi se na činjenicu da je mlada generacija Slovenaca ponovno suočena s traganjem za životnom srećom “na zapadu”. Dakle? Povijest nas ničemu ne nauči. To nije prva generacija Slovenaca i očito ni posljednja. Putovanje na zapad, i na sjevernoamerički kontinent u potrazi za prilikama. Ne, album dakle nije konceptualan, ali među pjesmama je moguće uočiti crvenu nit sljedivosti poruke.
Drevored – Ona mirno spi (uradni avdio zvočni zapis):
Postava
Dušan Prosinečki – vokal, gitara
Tomaž Zorko – gitara, vokal
Andrej Zupančič – bas gitara
Alen Tibiljaš – bubnjevi
Produkcija
Maras Tomaž Mot & Mike Poole
Popis pjesama
1. Ona mirno spi
2. Smo le ljudje
3. Nasvidenje v naslednji vojni
4. Kdo ukradel mi je zvezde
5. Moje stopinje
6. Ptice letijo v neznano
7. Zares
8. Vlak
9. Motel
10. Zunaj pada sneg
11. Amerika
