Izdavač: BMG / Tape Modern
Datum izlaska: 22. 10. 2021.
Produkcija: Erol Alkan, Mark Ronson, Giorgio Moroder & Duran Duran
Trajanje albuma: 51.05 min
Žanr: Pop Rock / New Wave
Ocjena: 8.0/10
Duran Duran, ikone new wavea, synth popa i novih romantika osamdesetih, vraćaju se petnaestim studijskim albumom u karijeri »Future Past«, koji je nakon šest godina naslijedio prethodnika »Paper Gods« (2015). Ova je godina za legendarni novoromantičarski sastav iz Birminghama (znate već, grad divova drugih žanrovskih zanata: Judas Priest i Black Sabbath) puna razloga za slavlje. Navršava se naime 40 godina od izlaska istoimenog studijskog prvijenca, a bend je potvrdio da njihovo ime i nakon četiri desetljeća u glazbenom poslu ostaje golemo, i to ovogodišnjim nastupima na festivalima Austin City Limits, Isle of Wight Festival te sredinom rujna s dva posve rasprodana koncerta u rodnom Birminghamu.
»Future Past« je album koji gleda jednako u prošlost kao i u sadašnjost, odnosno, kako nalaže dio naslova, budućnost. Ako je prethodnik »Paper Gods« gostujućim glazbenicima (među ostalima John Frusciante, Lindsay Lohan, Janelle Monae i Nile Rodgers) ponudio toliko slobodnog izražajnog prostora da su ponegdje doslovno dominirali, što je prečesto nezahvalno zasjenilo samu izražajnu bit sastava, ovaj je album okrenut ponešto drukčije. Bend je doduše opet pozvao nekoliko gostiju, ali oni funkcioniraju tako da svojim doprinosima u najboljem slučaju jačaju samosvojan i u tren oka prepoznatljiv karakter grupe. Album je svakako uglavnom u sferi pop rocka, no Duran Duran su ovaj put iznimno lukavo spojili dva svijeta. Onaj prošli i onaj koji neprestano zuri u budućnost. U svoje suvremeno glazbeno vizionarstvo, kojim su oduvijek manje ili više uspješno lovili, ali i postavljali nove međaše u pop rocku, vješto su ugradili principe svoje čuvene retrozvučne kulture, koja im je prije 40 godina donijela status globalnih zvijezda (1982. je definitivno bila njihova). Zato će ovaj album biti zanimljiv i svima koji su na bendu stavili križ nakon što je krajem osamdesetih počeo ignorirati rad gitara i prepustio se trendovima (elektroničkim strukturama), što ga je češće udaljilo od korijena
Future Past je iznimno posrećen manifest kojim grupa obilježava 40 godina djelovanja. Priča se nikako ne zaustavlja, no jako je lijepo opet čuti plejadu sintetizatorskih pastela Nicka Rhodesa, koji vuku na one starinske zvukove Roland sintetizatora s početka osamdesetih, što inače definira klasični zvuk i klasičnu eru grupe. To najavljuje već odmah uvodna i nevjerojatno pečatna Invisible. Sintetizatorski pasteli i zvuk gitara u produkciji su izuzetno profinjeno i s filigranskom istančanošću ubačeni u aranžmane. Posijani su preko albuma poput uskršnjih jaja. Neki se trenuci prepoznaju odmah, drugi djeluju iz drugog plana dok slušaš.
Novi album potvrđuje da se Le Bon s vremenom razvio u fenomenalnog vokalista. To potvrđuju osobito skladbe s posebno istaknutim refrenima, kao što je to u Future Past, melankoličnoj, čeznutljivoj i mračnijoj, no svečanoj baladi Wing ili tulumarskoj Anniversary, koja je od svih skladbi daleko najviše zagledana u prvu polovicu osamdesetih, pogotovo kad se u nju prikradu čuvene vokalne »do-do-do-do-do« harmonije, koje u tren oka evociraju auru hitova Rio i Hungry Like A Wolf.
Gitare na albumu donosi gitarist Blura Graham Coxon. Svoj je posao odradio izuzetno dobro. Gitare su u miksu zvonke i uočljive, što je dodatan i zapravo bitan faktor koji mjestimice budi i produbljuje izraženu nostalgiju za osamdesetima. Osobito zahvaljujući kompresiranom gitarskom zvuku, koji je produkcijski lukavo približen zvuku prve polovice osamdesetih, što je primjetno posebno u kraćim solažama unutar mid-eight dionica skladbe Nothing Less, zatim naslovne (šansonjerski intonirane) skladbe, kao i u umetku skladbe All Of You, koja je na novom albumu točka na kojoj se traži novi ultimativni hit Duran Duran. Tu je zatim i skladba More Joy!, gdje primat preuzimaju izraziti new wave pasteli Rhodesovih aranžmana na klavijaturama, što (osobito u strofi) naglašava čak i koprenu mračnijeg, post-punk držanja osamdesetih.
No, na albumu nalazimo i dva izrazito plesna štikla. Beautiful Lies i Tonight United. U oba je miks odradio legendarni zvučni guru disco glazbe Giorgio Moroder, koji je ujedno i koautor obiju skladbi. Obje su izrazito usmjerene na plesne ritmove disco glazbe s prijelaza sedamdesetih u osamdesete. Gitara je u prvoj posve skrivena, a u Tonight United uopće nije prisutna. Zato je tu produkcijski konkretiziran bolećivi bas Johna Taylora, koji preuzima primat osobito u Beautiful Lies (funky). Šteta što lik više ne ‘slapa’ kao što je to radio na klasičnim albumima. Obje skladbe imaju sve što trebaju, no udaljavaju se od ostatka materijala, koji na albumu odzvanja mnogo zanimljivije, odnosno u samim je aranžmanima izdašnije raskošan i ispunjen.
Kao što je poznato, početkom siječnja ove godine Duran Duran snimili su obradu Bowiejeva izvornika klasika Five Years, koja je izašla kao singl, čime su se prisjetili pet godina od Bowiejeve smrti. No, kad smo već kod toga, od gostujućih izvođača na novom albumu grupe vrijedi istaknuti suradnju Mikea Garsona, inače slavnog Bowiejeva klavijaturista. Uvodni dio završne Falling, s Garsonovim kabaretskim dodirom klavira, evocira prolazni uvodni dodir prve polovice sedamdesetih, kad je Garson svojim pianom suosnovao nekoliko nezaboravnih trenutaka albuma »Aladdin Sane«. Makar skladbi nedostaje ona prava završna točka na ‘i’, da bi se album zaključio u visoko vibrantnom zamahu koji bi u slušatelju lako budio želju za novim kruženjem albuma.
»Future Past« je dakle upravo ono o čemu govori naslov. Kolizija starih novoromantičarskih vremena s moderno usmjerenim produkcijskim i zvučnim pristupima starih new wave romantika u kojima žar i strast ne jenjavaju. Album koji će pod isti krov okupiti i one ljubitelje grupe koji se kunu samo u prvu polovicu osamdesetih i sve ostale koji grupi nikad nisu okrenuli leđa. Izražajno snažan i zvučno do dlake dotjeran proizvod kojim Duran Duran, kao veliki glazbeni gospoda i majstori svog zanata, održavaju mladenački karakter, što ga prate neprestano umjetničko sazrijevanje, mudrost i iskustvo. Za Duran Duran ‘prošla budućnost’ ostaje dubok umjetnički udah i izdah kreativne sadašnjosti.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Invisible
2. All Of You
3. Give It All Up (ft. Tove Lo)
4. Anniversary
5. Future Past
6. Beautiful Lies
7. Tonight United
8. Wing
9. Nothing Less
10. Hammerhead (ft. Ivorian Doll)
11. More Joy! (ft. Chai)
12. Falling (ft. Mike Garson)
Postava:
Simon Le Bon – vokal
Nick Rhodes – klavijature
John Taylor – bas gitara
Roger Taylor – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Barli – prateći vokal
Graham Coxon – gitara
Joshua Blair – klavir, programiranje, gudački aranžmani na skladbama 1., 2., 3. 5., 6., 7., i 8., klavijature na skladbama 3., 4., 5., 6., 7., i 8., gitara na skladbi br. 6,, dodatne klavijature i programiranje klavijatura na skladbama 9., 10. i 12.
Erol Alkan – programiranje na skladbama 1. i 9., sintesajzer na skladbama 1. i 3., programiranje bubnjeva na skladbama 2., 3., 4., 5., 9., 10. i 12., pljeskanje na skladbama 2. i 10., udaraljke, tamburin na skladbi br. 2
Tove Lo – vokal na skladbi br. 3
Giorgio Moroder – dodatne klavijature na skladbama br. 6. i 7.
Saffron Le Bon – prateći vokal na skladbama 6., 7., 9. i 10.
Mark Ronson – gitara na skladbi br. 8
Ivorian Doll – vokal na skladbi br. 10
Chai – vokali na skladbi br. 11
Mike Garson – klavir na skladbi br. 12.
