Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: King Crimson
Izdavač: Discipline Global Mobile
Izdanje: 1972
Ocjena: 3/5
“Earthbound”, njihov prvi koncertni album, nedvojbeno je najobskurnije izdanje u katalogu sastava i zapravo svojevrsna anomalija. Riječ je o bootlegu snimljenom u posljednjim danima Fripp/ Burrell/Collins/Wallace postave, a ozloglašen je po izrazito lošoj kvaliteti zvuka, jer ga je snimio netko iz publike običnim kasetofonom, bez ikakvog osjećaja za tonalitet. Pa i po tome što prikazuje sastav pred sam kraj turneje “Islands”, kad je ta inkarnacija benda bila tik pred raspadom i kao takva glazbeno razdvojena. Taj se razdor jasno vidi u tome kako trojac Burrell/Collins/Wallace tijekom improvizacija vuče prema bluesu i funku, dok je usamljeni Fripp i dalje čvrsto i odlučno usidren u klasičnoj glazbi. Tehnička izvedba je inače sjajna, kako se i priliči glazbenicima takvog ranga, ali loš zvuk ove snimke i glazbeni raskol među članovima postave kvare kvalitetu cijele snimke. Pomalo smeta i ne baš sretan izbor snimljenih skladbi, koje uglavnom ne predstavljaju klasična djela sastava, no za to ne treba kriviti bend, nego “pirata” koji je cijelu stvar snimio. Od studijskih skladbi odnosno klasika sastava na ovoj se snimci nalaze samo “21 Century Schizoid Man” (In The Court of the Crimson King, 1969) i “Sailor’s Tale” (Islands, 1971). Duža improvizacija “Groon” izašla je na singlu “Cat Food” (1970) i nikad nije službeno objavljena na studijskom albumu, dok su “Peoria” i “Earthbound” improvizacije koje je bend svirao tijekom tadašnje turneje.
“21 Century Schizoid Man”, njihova himna i klasik, najbolje je izvedena skladba na cijeloj snimci. Riječ je o potpuno odlijepljenoj, pravoj “anarho-apokaliptičnoj” verziji koja se doduše ne može mjeriti sa studijskom, ali je ipak posebna priča za sebe i prava poslastica za sve ljubitelje sastava. Kako se i priliči ovoj legendarnoj skladbi, Bozov je vokal distorziran kroz VCS3 efekt, koji na ovoj snimci doseže gotovo groteskne sfere pa Boz mjestimice zvuči gotovo kao kiborg. A kad ga usred skladbe, u pravom dvoboju, što dvoboju, mesarskom klanju, naslijede još pobješnjeli Collinsov saksofon i Frippova zametalizirana gitara; tek tada počinje vatreni ples i bitka instrumenata. Svatko tko obožava originalnu verziju s Gregom Lakeom na vokalu uživat će i u ovoj iznimno “sočnoj” izvedbi njihova klasika. Šteta samo što je kvari loša kvaliteta zvuka. “Peoria” je klasičan “jamming” sastava i predstavlja onu stranu benda koja nikad nije otvoreno predstavljena na studijskim albumima. Riječ je o jazzy improvizaciji na dva akorda koja sadrži Bozove pobješnjele “funky i bluesy” poklike (nije čudo što se ubrzo nakon izlaska ove snimke pridružio Bad Company) te jazzerski ritam nategnut preko Frippova pedala i divlje Collinsove solaže na saksofonu. Instrumental “The Sailor’s Tale” također je izveden drukčije nego na studijskoj verziji i prikazuje Collinsovu vještinu na melotronu te Frippov izvrstan rad na gitari (vrhunska solaža). Ujedno je to jedina skladba na snimci koja doista prikazuje onaj klasični King Crimson, bez ikakvih “blues i funk” dodataka. Sljedeća improvizacija, “Earthbound”, njiše se kroz funky ritmove potkrijepljene povremenim Burrellovim ekstatičnim vriskovima sve dok ne ustupe mjesto Frippovoj “pirotehnici” na gitari. Na kraju snimke tu je još i odlična verzija “Groon”. To je 15-minutna improvizacijska ekspanzija koja lijepo pokazuje talente svakog člana sastava pojedinačno. Posebno bubnjara Iana Wallacea (izniman solo na bubnjevima) i Frippa na gitari, a uspijeva stvoriti izniman i nezaboravan ugođaj. I to zahvaljujući četveroipolminutnom “sci-fi” eksperimentu s VCS3 efektima, koji zvuk sastava odnosi u gotovo elektronsko-svemirske sfere. Na kraju sve to u pravom apokaliptičnom stilu zaokružuje Fripp na gitari.
Sad na kritike. Na prve dvije improvizacije (“Peoria” i “Earthbound”) Fripp je, nevjerojatno ali istinito, sveden na sporednu ulogu “funky” ritam gitarista i jasno se osjeća da mu ta uloga nimalo ne odgovara. Svaki put kad se potrudi preuzeti inicijativu da bi udario svojim klasičnim idejama na gitari, cijeli “groove” iznenada nestane i skladba odmah krene prema izlazu. Što ispadne gotovo tragikomično. Jasno se osjeća i da je bend u vrijeme ove snimke bio razdvojen na dvije različite glazbene obale: “bluesy i funky” trio, koji se rado na svoj način “zabavljao” funky jammingom, te osamljeni Fripp, koji se i dalje držao klasične glazbe i fusiona. Još godinama nakon ove snimke Fripp o toj postavi sastava nije imao reći mnogo dobrog. Nije ni čudo da je nakon turneje u pravom diktatorskom stilu provео opsežnu “čistku” i izbacio iz benda sva tri “veseljaka”, koji su se potom otisnuli u bluesovske vode (Bad Company, Alvin Lee, Alexis Corner, itd.).
Da zvuk nije tako jadan, “Earthbound” bi bio odličan koncertni album jer je prava poslastica za sve ljubitelje progresivnog i avangardnog rocka. No, ovo najnovije reizdanje, objavljeno kod DGM-a, ipak donosi osjetno poboljšanje zvuka cijele snimke i uspijeva uhvatiti većinu one divlje, neukroćene magije koju je imala ta rana i najraspojasanija postava sastava. Naravno, ovo nije prikladan koncertni album za početnike koji tek upoznaju sastav “uživo”. Mnoge bi od njih mogao i odbiti od daljnjeg slušanja ostalih njihovih djela pa ga preporučam samo velikim ljubiteljima sastava. King Crimson bi nedvojbeno zaslužili da im prvi koncertni album bude snimljen sa zvukom kakav treba i s reprezentativnijim skladbama. “Earthbound” im u tom pogledu čini nepravdu. Fripp se doduše isprva žestoko protivio i prvotnom i ponovnom izdanju ove snimke, ali je na kraju ipak popustio željama brojnih ljubitelja sastava, jer je “Earthbound” tijekom godina stekao kultni status. Ne samo da je dugo vremena bio jedino službeno koncertno izdanje rane verzije sastava, nego je to i prvi službeno objavljeni bootleg u povijesti rock glazbe (koji je snimio netko iz publike bez znanja benda). Za sve vas koji želite autentičniji dodir s koncertnim snimkama ove inkarnacije sastava, sada je dostupna cijela hrpa koncertnih snimaka iz tog razdoblja koje je izdao, odnosno još uvijek izdaje “King Crimson Collectors’ Club”. Možete ih nabaviti putem članstva i daljnje narudžbe preko interneta.
Postava
Boz Burrell – vokal, bas gitara
Robert Fripp – gitara
Mel Collins – alt, bariton & tenor saksofon, melotron
Ian Wallace – bubnjevi
Produkcija
Robert Fripp
Popis skladbi
1. 21st century schizoid man (11:45)
2. Peoria (7:30)
3. The sailor’s tale (4:45)
4. Earthbound (7:08)
5. Groon (15:30)
Trajanje albuma: 46:38
