Izvođač: Kumina.org
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2009
Trajanje: 45:50
Ocjena: 4.2/5
Skandinavija je ponovno udarila! Ovaj put u obliku finskih kurmine.org, jazz-rock inovacije koja već od 2006. hoda stazama kolega glazbenika iz Niacina, pomiješano s elementima ELP-a, Gonga iz ere Pierrea Moerlena, Mahavishnu Orchestra i Pink Floyda. Svemirski rock trio Ahmeda Ahonena na klavijaturama, Jukke Packalena na gitari i bas-gitari te Mattia Kanerve na bubnjevima, koji svira po jazz standardima, u 3 godine postojanja skupio je dovoljno materijala za svoj prvijenac, koji su Finci objavili 2009. godine. Rodila se “Entropia”.
Album “Entropia” potpuno je instrumentalan, a strukture kompozicija iznimno su kompleksne, kao što je i inače karakteristično za ovakav žanr. Kumina.org ipak ne prelazi granice normale – kompleksnost ostaje samo posljedica dobre glazbe, a ne razlog za njezino stvaranje. Na albumu ostaju i na čvrstom tlu “pravog” jazz-rocka, onog iz sedamdesetih godina 20. stoljeća, i zasad još nisu (i nadajmo se da će tako ostati) pokupili tzv. metal virus koji imaju sve novije jazz-rock grupe; one se naime temelje samo na tehničnosti gitarista koji šiba kroz odsvirane najrazličitije ljestvice. Kumina.org odlučuje se upravo za suprotno – električna gitara prisutna je na malo komada, a Packalen češće primi bas. Čak i kad je gitara prisutna, ima neki “vintage” zvuk klasičnog rocka iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, što je zasigurno veliki plus.
Već uvodna skladba “Toiset Seitseman Paivaa” vodi nas duboko u fantastični teritorij jazz-rock glazbe. Već se ta skladba snažno oslanja na klavijature čiji je zvuk iznimno “hammondovski”, a atmosfera je kroz cijelu kompoziciju na vrhuncu, napeta, ritmički nikad ne pada. Slijedi “Etydi”; riječ je finski prijevod francuske riječi za neku vrstu klasične klavirske kompozicije; koja samo još učvršćuje mjesto Ahmeda Ahonena kao nekakvog lutkara, gospodara koji drži sve konce u rukama; Packalen na basu ipak i ovaj put ponudi puno, što skladbi daje dodatnu energiju. Bas-gitara još više oživi u “Flegmaatikki”, koja između ostalog zauzima i najviše prostora na pločici – skoro osam minuta. Upravo se tu Ahonen pretvara u Emersona (i otud usporedba s ELP-om, način sviranja), preuzima glavnu ulogu u triju i zasja u svjetlu reflektora. “Flegmaatikko” je tako zasigurno jedno od remek-djela albuma, gdje u svoj široki žanrovski spektar umiješaju još, nećete vjerovati, reggae. Slijedi veseljačka, iznimno durska poslastica “Tahdon asiaa”. Na trenutke skladba već graniči s nekakvom disco glazbom, slušatelj bi izašao na plesni podij i pokazao što zna svojim nogama. No iluzija disca brzo blijedi, jer se kompozicija pretvara u molsku space strahotu, gdje se na električnoj gitari ponovno iskaže Packalen. Svemirskost “pinkfloydovskog” zvuka još više oživi prema kraju skladbe, što “Tahdon asiao” čini doista svježim vjetrom na današnjoj progresivnoj glazbenoj sceni. Elementi reggaea još su čujniji u sljedećoj skladbi “Rantapalloistuminen” (što je nekako smiješan naslov, znači “loptasto sjedenje u pijesku”). Ovaj put ponovno je izraženija električna gitara, koja najviše pridonosi spomenutom reggae zvuku.
Drugi dio, odnosno druga polovica albuma, nešto je avangardnija i eksperimentalnija od prve. Trio pokušava zaploviti u još neotkrivene vode jazz-rocka, no ipak ih se samo dotaknu – ali s tim nema ništa loše. Druga polovica sadrži čak trodijelnu skladbu “Rytmo” (“Eutokia”, “Aavikkomato” i “Mihin hävisi beduiinin jalka?”), gdje je na cijelom albumu prisutno najviše improvizacijskih dionica, koje pokazuju još jednu stranu tria. U preostale dvije skladbe, “Puolestoista kerti” i “Seurausu”, bend se ipak vraća stazama prve polovice i drži se harmonične jazz-rock linije koju su nam već prije dobro predstavili. Ipak je završna skladba “Seuraus” nekako filmska, poput završne špice; “outro”, kako i priliči.
Kumina.org je tako svojim prvijencem zasigurno privukla poglede slušatelja, a oni će ih zasigurno vjerno pratiti do izlaska drugog albuma. S “Entropiom” su nostalgičarima dali još jedan razlog za ustrajanje u slušanju novije glazbe, a neo-ljubiteljima glazbe otvorili novi pogled na starije glazbene stilove. Trio zasigurno ima još mnogo skrivenih talenata i mi jedva čekamo da ih pokažu. Ako im to naravno uspije, Finskoj se nazire još jedno prepoznatljivo ime uz legendarne Wigwam.
Postava
Ahmed Ahonen – klavijature
Jukka Packalén – bas-gitara, električna gitara
Matti Kanerva – bubnjevi
Produkcija
kumina.org
Popis skladbi
1. Toiset Seitsemän Päivää (5:26)
2. Etydi (3:42)
3. Flegmaatikko (7:52)
4. Tahdon Asiaa (4:48)
5. Rantapalloistuminen (4:55)
6. Rytmo I (Eutokia) (2:33)
7. Rytmo II (Aavikkomato) (6:36)
8. Puolestoista Kerta (5:08)
9. Rytmo III (Mihin Hävisi Beduiinin Jalka?) (0:48)
10. Seuraus (4:02)
