Izvođač: Evanescence
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 47:18
Ocjena: 3/5
Evanescence, vrući američki alternativni metal kvintet, čije je glazbeno propovijedanje oduvijek bilo tako uspješno umotano u krvareće patničku koprenu slatkaste gorčine gotičko popularnog šarma, vraća se nakon pet godina s novim studijskim albumom. Grupa koja ne treba posebnu predstavu i grupa koja je već samim prvijencem postigla baš sve uspjehe koji bude maštu tinejdžerskih snova. Možemo reći da je komercijalni uspjeh pretekao zrelost grupe, što se odrazilo u daljnjem tijeku karijere grupe. Novi album grupa je naslovila kar istoimeno. Poteza je s obzirom na petogodišnju odsutnost s izdavačke scene itekako dobrodošla, a ujedno nagovještava crpljenje novog kreativnog zamaha. Točku nule, nekakvog novog rođenja.
Album “Evanescence” djeluje zrelo. Zrelije od prethodna dva albuma grupe. Naravno, nezahvalno je uspoređivati samo tri izdana albuma međusobno, jer je postavi za njihovo izdavanje trebalo čak osam godina, pa ipak je novi album najkompaktnije i najbrušenije djelo grupe do danas.
Grupa na njemu zadržava zaštitne znakove prethodna dva albuma i zapravo ih predstavlja u svjetlu najbolje produkcije, što znači da je u sonično smislu podigla zvučni izgled na još višu razinu. No to nije sve. I u smislu aranžiranja i nadogradnje komponiranja, koje je u smislu poruke najuvjerljivije studijsko djelo u karijeri grupe. Turbulentne izmjene u postavi nadoknađene su dugim stankama između studijskih izdanja, što za razvoj grupe doduše nije najbolje, ali su upravo te stanke grupi pomogle u fazi konsolidacije novih lica u postavi, da su ova korektno preuzela onu glazbenu formu koju su utjelovila prethodna dva albuma.
Masivni gitarski zid, koji drži voluminozni topot bubnjeva, dodani učinkoviti kontrasti klasičnog klavira i popunjavanje zvučne slike gudačkim aranžmanima te uzorkovanim programiranjem, što dodatno produbljuje dramatičnu atmosferu crnih raspoloženjskih stanja, forma je koja je pisana na kožu izgrađenom vokalnom pristupu pjevačice Amy Lee, koja svojim nastupom ponovno preuzima glavninu pozornosti albuma. Bez obzira na uniformno nasljeđe 12 skladbi, gdje nema mjesta za izazovno eksperimentiranje, album uspijeva iskamčiti najviše razigranosti unutar kompozicija dosad, a to donosi još više manevarskog prostora Amy za njezinu vokalnu interpretaciju. Elementi koji grade zvučnu sliku raspoređeni su idealno i djeluju puno grabežljivo. Nick Raskulinecz (Alice In Chains, Foo Fighters, Rush, itd…) pokazao se kao izabrani producent zvuka, pravi pogodak u sridu. Gitarski zvuk je navijen, agresivan i oštar kao nikad dosad, a isto tako je više nego ikad potuljen onaj “lukavi” pop element, koji je oduvijek djelovao kod Evanescence nadasve uvjerljivo iz drugog plana.
Grupa za koju je jasno da će na albumu tražiti što više hitova, ovaj put u tom pogledu neće biti tako uspješna. Bez obzira na svu zavodljivost kombiniranja melodičnosti i udarnosti u What You Want, koji je već doživio izdanje u obliku prvog singla te požnjeo izuzetno dobre odjeke šire javnosti, na albumu je teško istaknuti “grabežljivce” koji bi izdašno napunili mošnjicu grupi, u obliku izdanja potencijalnih hit singlova. To je znak artističkog sazrijevanja grupe, no dok ne bude jasno kako će se album proći na ljestvicama, teška su svaka nagovještavanja u tom smjeru.
Skladbe nisu posve zarazne pri slušanju iz prve. Istaknuta i jasno naglašena je raspoloženjska crnina, što se i očekivalo. Ono što oduševljava na d izdelkom je fantastična produkcija, potpuno iskorištena zvučna slika, potpuno kapitaliziran talent pjevačice Amy Lee, koja svojim pristupom učinkovito prkosi svakoj situaciji u učinkovitom oživljavanju osjećaja. Kako god okrenuli, njezin je doprinos silnog značenja, jer osim vokalne uloge djeluje i u ulozi dodatnog instrumenta. Evanescence su u osnovi vrlo jednostavni glazbenici, koji dobivaju glavninu podrške u igranju s “faderima” u studiju, kao i tutorskih smjernica od strane producenata. Tako ne treba očekivati neko posebno instrumentalno čarobnjaštvo, za čije bi razotkrivanje trebalo dodatno napinjanje cerebralnih procesora bilo kojeg slušatelja. Zato je tim važnije da je Amy raspršeno istaknuta kroz cijeli album i središnja figura koja pokreće njegov mehanizam te tako na svakom koraku razigrava dinamiku skladbama, da ove slučajno ne zapadnu u petlju monotono ustajale samorepeticije.
Tko zahtijeva novi “hit-maker album”, bit će njime razočaran, jer djeluje ovaj put u pogledu traženja mega hitova posve nenametljivo, opušteno i neopterećeno. To je dokaz svojevrsnog zrelosnog preporoda. Unatoč sonično i izražajnoj nadogradnji zvuka i stila, koja ne skriva potencijale i rezerve, Evanescence s novim albumom ipak oprezno opipavaju nove činjenice na tržištu i ostaju u standardno prepoznatljivim vodama prethodna dva albuma, zato novi album ne donosi poseban stvaralački otklon. Zato je samo vrlo lijep povratnički album grupe, koji će u prvom redu štovati svi pravi Evanescence ljubitelji, dok joj novih obožavatelja neće uspjeti “kupiti”.
Postava
Amy Lee – vokal, klavijature, klavir, harfa
Terry Balsamo – gitara
Troy McLawnhorn – gitara
Tim McCord – bas gitara
Will Hunt – bubnjevi
SURADNIČKI GLAZBENICI:
David Campbell – gudački aranžmani
Chris Vrenna – programiranje
Produkcija
Nick Raskulinecz
Popis skladbi
1. What You Want
2. Made Of Stone
3. The Change
4. My Heart Is Broken
5. The Other Side
6. Erase This
7. Lost In Paradise
8. Sick
9. End Of The Dream
10. Oceans
11. Never Go Back
12. Swimming Home
