Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Alan Parsons Project, The
Izdavač: Sony BMG
Izlazak: 1979
Trajanje: 39:23
Ocjena: 4/5
“Eve” je bio četvrti album legendarnog britanskog prog rock kolektiva The Alan Parsons Project, koji se među besmrtnike upisao prije svega serijom manje-više odličnih konceptualnih albuma i pop rock hitova. Njihova ambivalentna glazbena priroda, koja je ležala negdje između progresive i popa (s time da se iz godine u godinu sve više naginjala u korist potonjeg), donijela im je mnoštvo sljedbenika koji i danas žale za raspadom legendarnog kolektiva, iako oba šefa projekta, Alan Parsons i Eric Woolfson, i danas organiziraju odvojene turneje i izdaju samostalne albume, koji pak imaju malo toga zajedničkog s onim što su stvarali u zlatnim TAPP vremenima, u koja spada i “Eve”.
“Eve” je nastavio konceptualnu tradiciju projekta. Njegov koncept bio je postavljen oko alegorijskog značenja žena i njihova utjecaja na muškarce. Naravno, s potpuno muške (Woolfsonove) perspektive, što znači da određeni tekstovi nježniji spol ne obrađuju samo u pozitivnom svjetlu (osobito “You Lay Down With Dogs” i “I’d Rather Be a Man”).
Prvi i posljednji put na nekom TAPP albumu poglavice (glavni skladatelj i pisac tekstova bio je Woolfson, dok je Parsons skrbio uglavnom o produkciji i nadzoru ideja) među gostujuće su pjevače pozvale i dvije žene, što je za album s konceptom o nježnijem spolu bilo gotovo ključno, jer mu je donijelo i nešto potrebne i uvjerljive ženstvene energije. Na “Don’t Hold Back” istaknula se Clare Torry, koja je proslavila presudnom vokalizacijom na Pink Floyd klasiku “The Great Gig In The Sky”, po čemu je i danas najpoznatija.
Clare i Alan upoznali su se upravo tijekom snimanja legendarnog albuma “Dark Side Of The Moon”, iz kojeg potječe spomenuti klasik. I Lesley Duncan, koja je odlično otpjevala glavni vokal na završnom “If I Could Change Your Mind”, bila je stara Alanova znanica, jer je na “Dark Side Of The Moon” doprinijela prateće vokale. Muški dio pjevačke ekipe činili su višegodišnji suradnici, basist David Paton (ex-Pilot, kasnije Camel) i Lenny Zakatek, povratnik s “I Robot” Dave Townsend te novajlija Chris Rainbow, kojeg dobro poznaju i svi ljubitelji legendarnih simfonijskih prog rockera Camel, čiji je član postao u prvoj polovici osamdesetih.
Nadarenim i plodnim glazbenim kompanjonima uspjelo je stvoriti zbirku raznovrsnih, većinom pop rock orijentiranih skladbi, u kojoj je Woolfsonov smisao za komponiranje melodičnih struktura i pjevnih refrena pojedinih djela više nego ikad zasjao u svoj veličanstvenosti. Simfonijsku komponentu kao i obično osiguravaju moćni orkestralni aranžmani i višeslojne teksture sintetizatora kojima su obogatili pretežno melodično rockerske kosture većine skladbi. Izvrsni gitarist Ian Bairnson (ex-Pilot), jedan od rijetkih glazbenika koji je sudjelovao na svakom TAPP albumu, na ovom albumu nije štedio na solažama uz koje se i danas mogu oblizati gitaristički sladokusci. Mjestimice se osjeća i utjecaj diska.
“Lucifer”, kojim nas album vodi u mitski raj, gdje je Eva po kršćanskom nauku počinila “istočni grijeh”, još je jedno solidno postignuće u višegodišnjoj tradiciji TAPP otvarajućih instrumentala. Ponavljajuća, ali dramatična melodija bazirana je na bogatim slojevima sintetizatorskih tekstura i nježnom aranžmanu na akustičnoj gitari. Za početno AOR zagrijavanje pobrinuo se sarkastično začinjeni “You Lie Down With Dogs”, u kojem se Lenny Zakatek iskazuje nadasve slikovitim pjevačkim nastupom, unutar kojeg je prisutna više nego očita poruga na račun lakoživki. Središnji funky motiv, kroz koji je provučen odlučan gitarski riff, jednostavan je, ali iznimno učinkovit, dok za eteričnost brinu vrlo dobre prateće vokalne harmonije.
“I’d Rahter Be A Man” ima sve potrebne predispozicije za otvarajuću himnu neke akcijske TV serije osamdesetih, jer sadrži hipnotički aranžman na sintetizatorima i nagruvanu bas liniju. David Paton iskazuje se jednim od svojih sarkastičnijih pjevačkih nastupa, dok elektronski ukrasi i solaža na Wurlitzeru dokazuju da potreba za eksperimentalizmom još uvijek nije ugasla. Slijede dvije zanimljive, ali razmjerno netipične TAPP tvorevine. Power balada “You Won’t Be There” iz više razloga neobično podsjeća na neku tvorevinu iz pred/post-disko ere Bee Gees. Vokal Davea Townsenda svojom visokom, gotovo falsetnom lokacijom prilično se približava tradicionalnom pristupu Mauricea Gibba, dok svoje toj srodnosti doprinose i slatkasti ljubavni tekst, nježna melodija te bogati orkestralni aranžmani.
Odlični “Winding Me Up” predstavlja prvi od vrhunaca albuma i potencijalni hit. Sa svojim šarmantnim disko pulsom, hipnotičkim refrenom i bogatim gudačkim aranžmanima snažno podsjeća na neku tvorevinu Electric Light Orchestra iz njihove disko ere. Chris Rainbow dokazuje da je bio odličan pop rock/AOR pjevač, iako ga većina Camel fanova nije zadržala u najljepšem sjećanju. Klasik “Damned If I Do” bio je manji radijski hit, što nije nikakvo iznenađenje, jer je riječ o jednoj od najboljih tvorevina u povijesti TAPP. Dramatičan uvodni motiv s raskošnim orkestralnim aranžmanima, koji se u nastavku još nekoliko puta ponovi, prelazi u elegantnu sekciju s gotovo jazzy ritmom i očaravajućim Zakatekovim pjevanjem. Njegov vokal je iz sekunde u sekundu sve razjareniji, jer se tekst ponovno bavi ženskom nevjerom. S vremenom Bairnson ubaci kratku, ali iznimno ukusnu gitarsku solažu, koja još začini simfonijsko veličanstvo uz koje uvijek zaigra srce svakom ljubitelju simfonijskog prog rocka.
Na “Don’t Hold Back” potvrdi se ono što su svi fanovi Pink Floyd do tada već odavno znali: da je Clare Torry izvrsna pjevačica. Pomoću svoje karizmatične boje i raspona iz inače razmjerno prosječne zvučne kulise napravi još jedan pop rock klasik. Eterični instrumental “Secret Garden” vrlo je solidan prog rock trenutak s brojnim zanimljivim simfonijskim pasažima, nagruvanim bas linijama i ambijentalnim preokretima. Na završnoj ljubavnoj baladi “If I Could Change Your Mind” oduševljava emocionalno iznimno bogato pjevanje Lesley Duncan, začinjeno dramatičnim pratećim vokalnim harmonijama i orkestralnim aranžmanima, čime se pobrinuli za odličan završetak albuma.
“Eve” je vrlo dobar i raznovrstan pop rock album s nizom potencijalnih radijskih hitova i kraćim trenucima u kojima oživljavaju simfonijski prog rock korijeni legendarnog projekta. Svi oni koji se kunu u kvalitetan art pop rock album već odavno imaju u svojoj zbirci. “Eve” je kao cjelina iznimno uravnoteženo postignuće bez ijednog slabog trenutka, s izvrsnom produkcijom i nekim spektakularnim skladbama, što znači da ne zaostaje mnogo za najboljim TAPP dostignućima. Posebnog razloga za slavopojku imaju svi oni kojima je draža pop od prog komponente legendarnog projekta.
Postava
Alan Parsons – dodatna instrumentalizacija
Eric Woolfson – klavijature, dodatna instrumentalizacija
David Paton – bas gitara, vokal
Stuart Elliott – bubnjevi, udaraljke
Ian Bairnson – električna i akustična gitara
Duncan Mackay – klavijature
Chris Rainbow – vokal
Lesley Duncan – vokal
Clare Torry – vokal
Dave Townsend – vokal
Lenny Zakatek – vokal
Produkcija
Alan Parsons
Popis skladbi
1. Lucifer
2. You Lie Down With Dogs
3. I’d Rather Be a Man
4. You Won’t Be There
5. Winding Me up
6. Damned If I Do
7. Don’t Hold Back
8. Secret Garden
9. If I Could Change Your Mind
