Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Collins, Phil
Izdavač: Atlantic Records
Izlazak: 09.02.1981
Trajanje: 47:49
Ocjena: 4/5
»Face Value« bio je studijski prvijenac legendarnog Genesisovog pjevača i bubnjara Phila Collinsa te time početak duge i iznimno uspješne samostalne karijere usred koje se preobrazio iz jednog od najcjenjenijih prog rock bubnjara/pjevača u masovnu pop rock ikonu. Zanimljivo je da je Collins bio posljednji član klasične Genesis postave koji se, nakon kratke epizode s jazz rock fusion atrakcijom Brand X, odlučio otisnuti u samostalne vode. Istovremeno je još uvijek bio član Genesisa, koji su u to vrijeme upravo objavili komercijalno vrlo uspješan album »Duke« (1980). Većina skladbi na »Face Value« nastala je tijekom pisanja skladbi za »Duke« i oba albuma čak, svaki na ‘svoj način’, dijele klasik »Behind the Lines«.
Collins je svoje prve solo korake napravio na vrlo sramežljiv način, nakon što je od američke izdavačke kuće Atlantic Records dobio ponudu koju nije mogao odbiti, a pritom mu nije ni na kraj pameti bilo da će već svojim prvijencem odmah naići na tako silan uspjeh i u idućim godinama čak nadmašiti komercijalni uspjeh svoje ‘matične’ grupe. Album je iznjedrio čak tri hit singla (»In The Air Tonight«, »I Missed Again i »If Leaving Me Is Easy«), a posrećio mu se, za britanskog glazbenika, a pogotovo za onog koji je većinu svoje prošle karijere stvarao izrazito eksperimentalnu glazbu, vrlo rijedak pothvat – brzo je osvojio i američko tržište.
»Face Value« sadrži iznimno šarenu i široku paletu glazbenih stilova koji se protežu od r’n’b-ja, motowna i funkom zasoljenog pop rocka, kakav je Collins stvarao tijekom većeg dijela svoje daljnje samostalne karijere, do instrumentalnog jazz fusiona i progresivnog rocka, dvaju žanrova zbog kojih je kao glazbenik i danas najcjenjeniji. Gospodin Collins je u razdoblju od kada je 1976. postao prvi glas Genesisa do izlaska »Face Value« prešao priličan pjevački put još od vremena kada je ‘samo’ kao bubnjar, a ne pjevač, 1971. otpjevao Genesisovu baladu »For Absent Friends«. Uostalom, njegovi prvi pjevački koraci sezali su još u vrijeme njegova prvog benda Flaming Youth. U tom je razdoblju njegov vokal prošao zanimljivu mutaciju od potpune zamjene za Petera Gabriela do r’n’b zabavljača kakav se sredinom osamdesetih urezao u kolektivno pamćenje naroda.
Njegovo bubnjanje bilo je na »Face Value« na očekivano zavidnoj razini, iako su mnogi, koji su bili navikli na njegove prošle prog rock podvige, propustili veći improvizacijski avanturizam i pomalo mu zamjerili čestu uporabu programiranih bubnjeva odnosno ritam mašine, što je za takvu bubnjarsku veličinu bilo prilično neobično. Tu u to vrijeme vrlo popularnu praksu Collins je preuzeo od svog bivšeg genesisovskog supatnika Gabriela i nekoliko je puta primijenio i u Genesisu. Legendarni bubnjar je tijekom snimanja »Face Value« na suradnju pozvao neke stare prijatelje među kojima se ističu dugogodišnji Genesisov koncertni gitarist Daryl Stuermer, blues rock gitarska legenda Eric Clapton, kultni violinist L. Shankar i bivši Weather Report bas-gitarski velemajstor Alphonso Johnson. Bogata puhačka sekcija pojedinim skladbama dodaje još jedan izvor ritma i bluesa te funkovske začine, dok gudačka sekcija marljivo brine za pojedine orkestralne aranžmane.
Najpoznatije i najomiljenije djelo s albuma bio je svakako hit singl »In The Air Tonight«, mračna balada koja je bila nadahnuta Collinsovim razvodom od prve žene Andree. Ona ga je 1979. iznenada ostavila samog u stanu usred kanadskog Vancouvera i tada je malo nedostajalo da Genesis zbog Philovih srčanih rana ne propadnu. To je važan podatak, jer je Phil kroz većinu svoje skladateljske, a pogotovo samostalne karijere bio najjači kada je doživljavao razna ljubavna razočaranja, koja su obično bila beskrajno vedar izvor poetskog nadahnuća. Gotovo svi tekstovi na »Face Value« nadahnuti su prije spomenutim traumatičnim razvodom, zato ne čudi da na njemu prevladavaju (nesretno)ljubavne balade. Sljedeća balada, »This Must Be Love«, koja je među Philovim sljedbenicima postala popularna tek u kasnijim godinama, sadrži šarenu udaraljkašku sekciju i izrazito suptilnu melodiju koja je na krilima Philova milozvučnog vokala kao naručena za pjevanje više-manje slatkastih podoknica. Potpuno rearanžirana, puhačkom sekcijom prožeta verzija »Duke« klasika »Behind the Lines« na »Face Value« zarazila se r’n’b utjecajima pod snažnim utjecajem Michaela Jacksona, koji je u ovom slučaju više nego očito bio Collinsov glavni uzor. Svakako je to bio prilično zabavan eksperiment, koji ipak nikako nije uspio odvagnuti art rock briljantnost Genesisove izvorne verzije.
»The Roof Is Leaking« je kratka, ali ambijentalno intenzivna baladica, u kojoj Collinsov patnički vokal prate prodorni klavirski aranžmani u vlastitoj režiji te slide gitara. Zatim slijedi neposredan prijelaz u kratki, ali odlični prog rock instrumental »Droned«, koji, ponajviše zahvaljujući živopisnoj udaraljkaškoj sekciji i suptilnim klavirskim aranžmanima, više nego uspješno budi Collinsovu eksperimentalnu stranu. Duhoviti instrumental »Hand In Hand« zahvaljujući bogatoj udaraljkaškoj sekciji sadrži brojne etno utjecaje, kojih se Collins više nego očito ‘nahvatao’ kod bivšeg Genesisovog druga Gabriela. Dječja zborska melodija, koja zvuči kao glazbena reklama za UNICEF, s vremenom je nadograđena živahnom puhačkom sekcijom i Philovim moćnim bubnjarskim prijelazima.
Veliki američki hit »I Missed Again« sa svojim nonšalantnim, šaljivim refrenom i duhovitim puhačkim aranžmanom nekako je postavio standarde za sve buduće Collinsove srodne r’n’b odnosno pop rock pothvate. Melankolična balada »You Know What I Mean« prilično podsjeća na neke balade s albuma »Duke«, primjerice »Alone Again Tonight«, što nije iznenađujuće jer je nastala u istom razdoblju. Temperamentni r’n’b zabavljač »Thunder And Lightning« sa svojim ‘prilizanim’ refrenom, pljeskanjem ruku i plesnim ritmom prvenstveno je namijenjen lakom zabavljanju poslovično nezahtjevne američke publike. »I’m Not Moving« je prilično zabavan eksperiment jer osim izrazitih funk tendencija usred orkestralno začinjenih aranžmana sadrži i nešto ‘stare dobre’ engleske ekscentričnosti. Svojim šaljivim pulsom i nestašnim ritmom lagano podsjeća na »Pigeons«, zaboravljeni Genesisov standard iz 1977.
Lagana, jazzom orijentirana balada »If Leaving Me Is Easy«, treći veliki hit s »Face Value«, proboj je doživjela ponajprije na europskom tlu, dok ju je Amerika ‘otkrila’ nešto kasnije. Tu se Collins još jednom pokazuje kao izvrstan pjevač prodornih (nesretno)ljubavnih balada za koje je njegov vokal bio doslovno stvoren. Album završava jednom od najboljih odnosno najzanimljivijih obrada kakvog klasika The Beatles. Collinsova adaptacija psihodeličnog »Revolver« klasika »Tomorrow Never Knows« ispala je vrlo domišljata, što znači da mu se posrećilo primjereno odati počast sjećanju na u vrijeme snimanja ovog albuma nedavno ubijenog Johna Lennona. Phil je tu zadržao izvorni, izrazito eksperimentalni i psihodelični ambijent te je svojim specifičnim vokalom unutar kaosa unio odgovarajuću dozu discipline i urednosti, tako da je na kraju sve skupa ispalo u savršenoj ravnoteži.
Ne događa se često da se transformacija iz prog rock šampiona u pop rock ikonu odvije tako uspješno i glatko kao što se to dogodilo gospodinu Collinsu s »Face Value«. Većina ljubitelja glazbe i danas se slaže da je riječ o njegovu najboljem samostalnom uratku, iako je svoj pop rock renome idućim studijskim izdanjima još povećao. Nijedno od njih nije dosezalo ambijentalnu i emocionalnu dubinu »Face Value«, jer mu je novi status velike pjevačke zvijezde, kao što se to još previše rado događa u sličnim korporativnim postupcima, onemogućavao da u pojedine tvorevine prelije iskrenu esenciju ‘samog sebe’, kao što mu je to odlično uspjelo na prvijencu. O tome da je Collinsov ego u to vrijeme poprimio neslućene dimenzije najbolje dokazuje izrazito egotripovska naslovnica kojom je zasjenio čak i samog Jima Morrisona i koja je postavila standarde za sve njegove daljnje solo uratke s kojih se dodvorava ovaj neuništivi šarmer ženskih srdaca.
Postava
Phil Collins – vokal, bubnjevi, udaraljke, vokoder klavir, Roland CR-78 bubnjarska mašina, Prophet-5 sintesajzer na skladbama 1, 2, 5, 6, 7, 10, 11, 12; Fender Rhodes, pljeskanje
John Giblin – bas gitara na 1, 9, 10, 12
Daryl Stuermer – gitara, bendžo na 4
L. Shankar – violina na 1, 5, 6; tambura na 5, “glasovni bubnjevi” na 5
Alphonso Johnson – bas gitara na 2, 3, 6, 7, 11
J. Peter Robinson – Prophet sintesajzer na 3
Joe Partridge – slide gitara na 4
Stephen Bishop – prateći vokal na 2
Eric Clapton – gitara na skladbama 4 & 11
Arif Mardin – orkestralni aranžmani na skladbama na 8 i 11
Don Myrick – alt i tenor saksofon, alt saksofon solo na 11
Louis Satterfield – trombon
Rahmlee Michael Davis i Michael Harris – truba, rog na 11
Ronnie Scott – tenor saksofon solo na 7
Dječji pjevački zbor iz Los Angelesa- prateći vokali na 6
Produkcija
Phil Collins i Hugh Padgham
Popis skladbi
1. In The Air Tonight
2. This Must Be Love
3. Behind the Lines
4. The Roof Is Leaking
5. Droned
6. Hand in Hand
7. I Missed Again
8. You Know What I Mean
9. Thunder and Lightning
10. I’m No Moving
11. If Leving Me Is Easy
12. Tomorrow Never Knows
