Fish
Beč (Wien) / Arena Wien / Austrija
četvrtak, 17. 10. 2024. od 20.30 h do 22.47 h
Fish, poznati škotski kantautor i bivši prvi vokal kultnih progresivnorockerskih velikana Marillion, svojevrsna je ikona progresivnog rocka. Početkom ove godine objavio je prvi paket datuma opsežne europske turneje za ovu godinu. Turneju je nazvao “Road To The Isles Tour 2024/5”.
Susreti s njim za RockLine su rijetki, ali vrlo intenzivni. Njegovi koncertni termini rijetko dosegnu relativnu blizinu Slovenije (u smislu jednodnevnih vožnji autom ‘tamo i natrag’), ali zato smo prije koncerta davnog svibnja 2006. u njemačkom Augsburgu, odmah nakon intervjua, u lokalnom pubu zajedno s Fishem pili pivo i lutali ulicama, u prosincu 2007. ponovno čavrljali na intervjuu prije koncerta u talijanskoj Bologni, a onda ga čekali čak cijelih 9 godina, dok se 7. 2. 2015. opet nije pojavio u blizini Slovenije, kad smo skočili na njegov koncert u Veneciju!
Prošlo je novih devet godina! I? Neopozivo posljednja turneja? Vrijeme je dakle za potpunu uzbunu! Obvezno treba posjetiti barem jedan od njegovih koncerata. Onaj najbliži. Srećom, u ovom paketu koncerata potvrdio je nastup u Beču. Legendarni glazbenik, koji je nakon odlaska iz Marillion pobrinuo se za izuzetno lijepu žetvu svojih odličnih samostalnih albuma, pri čemu je zadržao veliko zanimanje i među ljubiteljima njegovih godina s Marillion i među onima koji su mu ostali vjerni i poslije (pa sve do danas). S obzirom na popularnost koju je postigao s Marillion, na neki ga se način može čak proglasiti ocem neo-progresivnog rocka, pogotovo zbog činjenice da su Marillion bili jedni od prvih i jedinih neo-progresivaca koji su sa svojim glazbenim vizionarstvom, snažno nadahnutim likom i djelom Genesis, postigli i globalnu prepoznatljivost i vrlo lijep komercijalni uspjeh!
Zašto naslov turneje ‘put do otoka’? Nakon njezina završetka, Fish je najavio da će se glazbeno umiroviti i sa suprugom preseliti na dobrih 14 hektara veliko imanje smješteno na sjeverozapadu Škotske, točnije na otok Berneray, koji se nalazi u škotskoj općini North Uist i jedan je od otoka koji pripadaju škotskom otočju Outer Hebrides.
Bečka Arena, koja prima do 1200 ljudi, malo prije pola devet navečer postala je prilično nabijena. S pouzdanih nekoliko stotina, oko 800 glava, lijepo je popunjena, a u zraku su pucketale iskrice velikog iščekivanja. U to je vrijeme pozornicu oblizivalo plavo svjetlo, u pozadini platno s naslovnicom Fishevog prvijenca “Vigil In A Wildnerness of Mirrors” (1990., RockLine recenzija), po kojem je tu i tamo plivala zlatna ribica, što na neki način personificira Dereka Williama Dicka, koji je s obzirom na prezime morao što prije pronaći prikladan umjetnički nadimak! Dakle, Fish!
Sat je pola devet navečer. Čuje se melodija Rossinijeve melodrame u dva čina La Gazza Ladra i pozornica se zamrači. Zauzima je Fishev prateći tandem, koji čine vrhunski britanski glazbenici s kojima je Fishova karijera snažno povezana i umjetnički obilježena, a ujedno se pobrinuo i za to da je dolazak crnkinje, prateće pjevačice Elizabeth Antwi, te večeri na pozornici podigao postotak ljepote. Fishev sastav inače čine sljedeći glazbenici: famozni klavijaturist Mickey Simmonds (svirao među ostalim s Mikeom Oldfieldom, Camel, Reneissance te sudjelovao na albumima brojnih renomiranih izvođača), koji je prisutan zapravo na svim Fishevim albumima, zatim bubnjar Gavin Griffiths (Karnataka, osnivač Panic Room, surađivao i s Mostly Autumn, Billom Nelsonom), gitarist Robin Boult (surađivao s Howardom Jonesom, prije priključenja Fishu surađivao s Big Big Sun, Sauna i The Heartbeats) i vjerni basist Steve Vantsis (među ostalim svirao s Candy Dulfer, Bonnie Tyler i KT Tunstall). Ukratko, aduti svog zanata! I dugogodišnji Fishevi pratitelji, kojima ih poznati kantautor može i bezgranično vjerovati.
Fish je svoje sljedbenike odmah podigao na noge s klasikom Credo s “Internal Exile” (1991), u koji se već na prvom refrenskom napjevu uključila većina nabijenog auditorija Arene. Glazbenici su to odmah primijetili i brzo se pogledali međusobno, što je dalo do znanja: “Dečki, na pravom smo mjestu!” A Fish? Jedan jedini. Karizma, dokle god ti seže oko, i možeš je rezati na komade! Odmah je izveo nekoliko svojih karakterističnih pokreta po kojima je prepoznatljiv te uspostavio čvrst komunikacijski most s publikom, koji nije popustio ni trunku u debele dvije sata i dvadeset minuta, koliko je trajala predstava. Fish je pravi magnet. Zarazan. Svojom srčanošću naglašava izuzetnu narodskost, pristupačnost i jednostavnost.
Svakako je vremena premalo, a odlične glazbe previše. Zato su neki albumi ispali iz setliste, ali sve u svemu možemo to označiti kao apsolutno magično iskustvo jedinstvene predstave glazbenog artizma. Čovjek nježnog srca, a oštrog pera, kojim potrese i dirne do dna duše. Tu su Big Wedge (“Vigil in A Wilderness of Mirrors”), pa Long Cold Day (iznenađenje s albuma “Felini Days”, 2001. – RockLine recenzija) te Slainthe Mhath – prva Marillion klasika te večeri uzeta s albuma “Clutching At Straws” (1987). U uvodnom je dijelu Fish s odličnim zvukom i sjajno raspoloženom ekipom glazbenika dobro raspalio publiku, tako da mu je jela iz ruke. Slijedi ep od više dijelova. Samo dan prije u Münchenu je izvodio Plague of Ghosts s albuma “Raingods With Zippos” (1999., RockLine recenzija), a ovaj se put odlučio za drugi – 27-minutni The High Wood – definitivni vrhunac albuma “A Feast Of Consequencess”. Uvodno je ispričao dužu priču o tome odakle inspiracija i o čemu je skladba (njegov je djed u Prvom svjetskom ratu kopao rovove – i one u koje su zakopavali leševe) te posvetio skladbu svim patnicima u Gazi i Ukrajini.
Vrijeme je prebrzo teklo. Fish je skrenuo pozornost na svoj unikatni vokal i pristup. Kroz godine zadržava izuzetan žar i svježinu, bez problema je vodio sve dijelove svog nastupa, s vokalnom formom na visokoj razini. Čak i u zahtjevnim dijelovima, gdje se traži izuzetna osjećajnost i profinjenost, zapanjio je svojom prodornom mekoćom i izazovnom profinjenošću. Pjevačica Elisabeth Antwi bila mu je uz slikovite vokalne kontraste u tome izuzetna potpora. Uz potporu motiva projekcijskog platna u pozadini, karakterističnim melosom nabijenim melankolijom, rođenje magije bilo je izuzetno. Grabežljiva atmosfera držala nas je uz sebe, a ekipa je oduševljavala uigranošću. Pogreške su ovaj put na pozornici primijetili samo sami glazbenici, što znači da je koncert za nas laike zvučao zapravo besprijekorno. Samo je na uvodnom dijelu 13-minutne klasike Waverley Steps (End of the Line) s albuma “Weltschmerz” (2020., RockLine recenzija), koja sadrži zahtjevnu vokalnu melodiju, Fisha uhvatila blaga netočnost u vokalnim linijama, koja je bila jedva primjetna. Kraj regularnog dijela došao je nenajavljeno i prebrzo! S iznenađenjem – skladbom Raw Meat s albuma “Suits” (1994), koju Fish na svojim koncertima nije izvodio sve od 2012.!
Oduševljeno pljeskanje i delirij nisu popuštali – ni kod poslovično uvijek ‘hladne i odmjerene’ austrijske publike, koja se ovaj put zaista iskazala! U publici se naravno čuo i hrvatski, slovački, češki, mađarski i naravno? Slovenski, za što smo bili krivi mi. Trojica!
Bend se vraća na pozornicu. Nedostajale su Marillion klasike i klasike Fishevog prvijenca “Vigil in the Wilderness of Mirrors”. Tu je singl A Gentleman’s Excuse Me s prvijenca, a onda pušeljak “Misplaced Childhood” (1985), klasik koji je masu katapultirao u sedmo nebo kad su slijedili veliki Marillion hitovi i vječnozelene osamdesete Kayleigh i Lavender, a obje je dopunjavao i vodio u krešendo koncertnog finala još Heart Of Lothian! Dakle, “Misplaced Childhood” trojac! Nezaboravno! Fish se preobrazio u jedinstveni prvi vokal Marillion. To je taj paradoks. Nikad više nakon njegova odlaska iz grupe te skladbe u režiji Marillion na pozornici nisu odzvanjale jednako. Ta se magija može roditi samo s Fishem na vokalu! I tu je bila, iako bih osobno tijekom izvedbe Kayleigh gitaristu Robinu Boultu podigao reverb na jasnu i autoritativnu čujnost! No to su moja uši. Moje buncanje i želje. Postizanju savršenstva na blago drukčiji način naime ne treba prigovarati.
Fisha i ekipu smo pak prizvali i za drugi dodatak. Fish nas je u još jednom dodatku razveseljavao i razmazio još jednom klasikom s “Vigil In A Wilderness of Mirrors”, The Company. Bilo je trenutaka kad si si rekao: “Neka traje, neka se ne završi!” A Fish i ekipa zaista ne djeluju kao neki metuzalemi koji su se nakon godina blamiranja napokon sjetili umiroviti. Vitalnosti, eksplozivnosti, nježnosti, blagosti i oštrine ostalo je u tom srcu u izobilju! Zato je zaista nevjerojatno da se čovjek rođen 1958. nakon turneje umirovljuje! Žar je tu i plamti punom snagom! A Fish je agilan, prodoran, rječit, pun humora i izuzetnih priča kojima je dopunjavao točke koje je izvodio te večeri i kojima je kao nevjerojatno pronicljiv i iskričav kantautor ne samo zapanjio, već i bezgranično oduševljavao. Budući da je na repu naziva turneje navedena godina ’24/5′, nadajmo se da će čovjek potvrditi u 2025. još jedan paket koncerata po staroj europskoj celini. Briljantnost unikatne pozorničke magije i atmosfere s poznatim Fishem naime sja i u sve slabijim zrakama njegove raskošne glazbene karijere nesmanjenim intenzitetom!
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. The Thieving Magpie (La Gazza Ladra) – taped intro
2. Credo
3. Big Wedge
4. Long Cold Day
5. Slàinte Mhath (org. Marillion)
6. The High Wood, I: High Wood
7. The High Wood, II: Crucifix Corner
8. The High Wood, III: The Gathering
9. The High Wood, IV: Thistle Alley
10. The High Wood, V: The Leaving
11. Just Good Friends
12. Goldfish & Clowns
13. Waverley Steps (End of the Line)
14. Raw Meat
—dodatak I.—
15. A Gentleman’s Excuse Me
16. Kayleigh (orig. Marillion)
17. Lavender (orig. Marillion)
18. Heart of Lothian (orig. Marillion)
—dodatak II.—
19. The Company
