Izvođač: Fusk
Izdavač: WhyPlayJazz
Izdanje: 2011
Trajanje: 47:32
Ocjena: 2.8/5
Modernizacija glazbe nije donijela novosti samo kroz nove žanrove koji se temelje na elektroničkoj opremi, nego su se u skladu s tim razvili i ostali žanrovi, pa i oni stariji, kao što je recimo jazz. Kod potonjeg je veliku ulogu imala Skandinavija, koja već niz godina važi za pokretačku snagu modernog jazza. Skandinavija je općenito sve veća glazbena sila, pogotovo zahvaljujući njihovom školskom sustavu, koji potiče učenje upravo kroz sviranje instrumenata.
Fusk je jedan od takvih bendova koji pokušavaju stvarati jazz na moderan, inovativan način, kroz nove forme, primjerene 21. stoljeću. Riječ je inače o njemačko-danskoj postavi, koja uz idejnog vođu, bubnjara Kaspera Toma, uključuje još Rudija Mahalla na bas-klarinetu, Philippa Gropperja na saksofonu i Andreasa Langa na basu. Nedavno su preko izdavačke kuće WhyPlayJazz objavili svoj istoimeni prvijenac “Fusk”.
“Fusk” je pri prvom slušanju prije svega težak album. Na prvi pogled nema ni crvene niti ni melodije, a istodobno, ako već pronađe nekakav obrazac, prije ili kasnije iz toga upadne u freejazzovski šmrcl koji vjerojatno podnose samo najotvoreniji jazzeri. Tu i tamo, kad se bend prepusti pronađenoj melodiji, glazba upadne u vrlo simpatičnu jazzovsku fuziju, u kojoj naravno zanimljivo prednjače saksofon i bas-klarinet, no takvih je formi premalo i previše su bojažljive, kao da glazba želi ostati pasivna, unatoč velikoj prisutnosti freejazzovskih umetaka.
Nemoj me pogrešno shvatiti. Nema ništa loše u free jazzu, štoviše, postoje fantastične grupe koje free jazz predstavljaju na način da ga prihvati baš svatko. Nažalost, kod Fuska je riječ o lošem pokušaju nečeg novog. Hrabrom, ali ipak lošem. Zanimljivo je da su oni dijelovi u kojima se glazbenici doista prepuste melodici preodlični, kako zbog spomenute kombinacije bas-klarinet-saksofon, tako i zbog dobrih kompozicijskih sposobnosti Kaspera. Upravo zato je šteta što Fusk za svaku cijenu srlja u tzv. modernu, drugačiju, alternativnu formu jazza, pogotovo jer zbog nje nisu sposobni stvoriti zadovoljavajući uradak, kao mnogi drugi u ovom žanru, te jer su toliko bolji u akustičnoj jazzovskoj fuziji, odnosno u stvaranju modernih jazzovskih melodija. I to čak fantastičnih, ako žele.
Time je “Fusk” previše puta kaos koji je prije nasumično radjen nego samo teško shvatljiv. Lošijih dijelova ima više od dobrih, a kad ovi ipak dođu, ovi prvi ih prebrzo pokvare, pa i dobri dijelovi izblijede. Svakako se možemo nadati odličnoj glazbi ako Fusk prijeđu na ono što je na debiju dobro, ili pak samo ako se strogo drže slobodne forme jazza; no to miješanje melodike i antimelodike na takav način jednostavno je nezanimljivo i neslušljivo. Istina je ipak da ću se možda povremeno čak vratiti pojedinim dijelovima, onima koji se doista uklapaju jedan u drugi, jer oni predstavljaju jedne od boljih akustičnih jazz fuzija u Europi.
Postava
Philipp Gropper – saksofon
Rudi Mahall – bas-klarinet
Andreas Lang – bas
Kasper Tom Christiansen – bubnjevi
Produkcija
Christian Betz
Popis skladbi
1. Ein Kopf Kaffe, bitte
2. The Attack of the Ãœberpea
3. Freunde der Guten Musik
4. November
5. Eins Zwei Polizei
6. Kamienna Wola
7. Chief
8. Neun Zehn schlafen gehen
9. Berliner Bratwunder
