Lokacija: Graz (Gradec) / Explosiv / Austrija
Datum: utorak, 10.11.2015
Usred općeg opadanja zanimanja za klasični europski power metal, pravi melem na ranu za nekoliko usamljenih i još živućih power metal zanesenjaka donijela je turneja slavnih hamburških heavy metalaca Gamma Ray, koji ove godine obilježavaju 26 godina glazbenog djelovanja. Prije 25 godina izašao je i njihov, danas već kultni, prvijenac »Heading For Tomorrow«. Praotac europskog heavy metala upravo je vođa grupe Gamma Ray, neuništivi gitarist i pjevač Kai Hansen, koji je još u vrijeme dok je radio u Helloween postavio temelje za njega prvim trima albumima te grupe.
Ako je ovogodišnju zimu u Grazu obilježio posjet švedskih power metal trubadura HammerFall, jesen je pripala slavljenju lika i djela grupe Gamma Ray. Točni austrijski satovi odmjerili su osam navečer i u to su vrijeme na pozornicu već stupili domaćini Dragony. Austrijski sekstet, koji je u listopadu ove godine izdao svoj drugi studijski album, svira metal koji danas već znamo napamet odsanjati. Klišejske fraze, poduprte melodičnim figurama jednostavne uporabe klavijatura, gdje svakako primat preuzima riffovska udarnost obiju gitara, nisu pomaknule magnetski pol na zemljinoj osi, a i vokal je u cjelokupnoj izvedbi ispao pomalo preslabo. Istina, vokalist je imao problema sa čujnošću i gubio je orijentaciju o tome što rade ostali drugovi na pozornici, jer je neprestano popravljao ušne monitore i čeprkao po njima (otud i poneki vokalni fušeraj), pa ipak bi, osobito u refrenskim napjevima, morao iz sebe izvući više vokalne snage. Domaća publika bila je zadovoljna, a dečki su iznenadili i nasmijali prisutne i lucidnom obradom Hasselhoffova True Survivor. Bend je inače odsvirao sljedeće autorske skladbe: Shadow Runners, Kiln of the First Flame, Wolves of the North i Alcador.
Na pozornicama Graza ove su godine po drugi put stajali Serious Black. Ime je preuzeto od lika iz Harryja Pottera. Sekstet iskusnih glazbenika pomiješanih sa svih europskih strana zastupaju njemački basist Mario Lochert (Emergency Gate, ex-Visions of Atlantis), češki klavijaturist Jan Vacik (D-Vision, ex-D-Lusion, ex-Dreamscape, ex-Persiflage, ex-Schnupn), austrijski gitarist Dominik Sebastian (Edenbridge, Shadows’ Grey, Thirdmoon) i švedski pjevač zanimljiva umjetničkog nadimka Urban Breed (Project Arcadia, Trail of Murder, ex-Bloodbound, ex-Pyramaze, ex-Tad Morose, ex-Dark Empire). Pitanje bubnjara pritom ostaje posve otvoreno. Nepouzdani Thomen Stauch (ex-Blind Guardian) očito je konačno izgubio povjerenje grupe. Na prvom dijelu turneje u veljači ove godine bubnjao je za grupu Rami Ali (Freedom Call), kasnije je pomagao i Alex Holzwarth (Rhapsody of Fire), no u Grazu smo vidjeli još jedno novo lice za bubnjevima, koje nismo uspjeli identificirati. Bend u džepu ima studijski prvijenac »As Daylight Breaks«, koji je izašao ove godine. Riječ je o snopu snažnih kompozicija, strogo posvećenih optimalnom iscjeđivanju glazbene note u heavy metalu. Pompozni refrenski napjevi posvuda, kombinirani s razornim riffovima, čvrstom i krepkom ritam linijom. Ukratko. Bend je u kratkom roku stekao nemalo simpatija austrijske publike pa su i reakcije tijekom koncerta bile burne. Lijepa uigranost, kompaktna i složna izvedba. Iskustvo govori samo za sebe. Bend je usred seta dolio ulje na vatru izvedbom hitova Kiss i Scorpions. Na svoj način tužno da se grupe uopće moraju hvatati za to, no nažalost Serious Black nikada neće pripasti uloga iz vremena kad su pionirstvo i autorska pronicljivost komercijalno palili.
Gamma Ray su na pozornicu stupili malo poslije deset navečer. Bez obzira na to što kvaliteta koncertnih nastupa ove prekaljene grupe nikad nije bila upitna, ipak nas je peklo jedno važno pitanje. Neposredno pred turneju bend je u svoje redove uključio petog člana. Dodatnog pjevača Franka Becka. Ideja nije loša, jer se Kai Hansen tako može intenzivnije posvetiti sviranju gitare tijekom nastupa, a i uštedi više energije da svom snagom do kraja otpjeva ono što ima otpjevati. Kroz gustu maglu na pozornicu su se dokotrljala očekivana četvorica. Henjo Richter (gitara, prateći vokal), Dirk Schlächter (bas gitara, prateći vokal), Michael Ehre (bubnjevi) i naravno živa legenda europskog power metala, slavni i jedinstveni Kai Hansen. Bend je »ugrizao« prema očekivanju s Heaven Can Wait, kojoj je slijedilo odlično osvježenje set liste s Last Before the Storm.
Frank Beck je na pozornicu stupio nešto kasnije. Kai Hansen ga pritom nije zaboravio posebno najaviti. Kai i Frank tako na nekim mjestima dijele vokalne linije, neke skladbe u cijelosti otpjeva Beck, neke još uvijek Hansen, a svakako je i mnogo vokalnih linija udvostručeno (otpjevano u duetu). Malo nespretnog premiještanja s noge na nogu na pozornici, malo nesigurnosti pri zauzimanju scenskih poza, čak i poneki pogrešno odnosno »pomiješano« otpjevan stih (npr. u završnoj Send Me A Sign), pa unatoč tome primjerena boja glasa, suvereno otpjevane najviše (dakle najzahtjevnije) vokalne dionice, što donosi dobru platformu za nadogradnju slike Gamma Ray u 2015. S nešto kilometraže Frank Beck bit će potpuno uklopljen akter priče o Gamma Ray. Iskreno, bilo bi bolje da Kai nikako nije došao na takvu ideju. No tako to već ide. Dođu godine, a s njima sve nove i nove odluke.
Klub Explosiv bio je više nego solidno posjećen. A ljudi su se raspalili, što je prilično iznenađujuće za austrijsku publiku. No u njoj je bilo poprilično starijih heavy metal nostalgičara koji se zajedno s mlađom gardom nikako nisu suzdržavali i tako skrbili za odlično koncertno raspoloženje. Pogotovo kad je bend stigao do Helloween obrade I Want Out, koja je u produženoj izvedbi donijela lucidan reggae umetak. Gamma Ray su se te večeri izvrsno osjećali i vidno uživali na pozornici. Energično i na sve snage! U svakom trenutku. Unatoč tome, nekoliko dijelova koncerta ispalo je dosadno. Primjedba ide na razvučene solo umetke na bubnjevima i bas gitari. Ako uzmeš u obzir vjenčiće s po tri skladbe, iste bi skladbe mogli odsvirati u cijelosti umjesto obiju solo točaka. Uz predvidljivu Heavy Metal Universe, bend je donio odličnu Dethrone Tyranny, nadalje jednu od boljih skladbi albuma »Majestic« (2005) naslova Empathy te u završetku regularnog dijela iznenadio produženom verzijom klasika Somewhere Out In Space, gdje je šef grupe Kai Hansen »nastrijeljao« izvanredno solažu kojoj nije i nije bilo kraja.
Gamma Ray su u bisu (uz tiho iščekivanje) udarili kultni istoimeni klasik kultnog prvijenca »Heading for Tomorrow« (1990) i još jednom se poklonili 25. obljetnici izdanja tog albuma, no skladbu nisu odsvirali u cijelosti, nego su je usred instrumentalnog dijela smisleno »prelili« u novију Avalon (»Empire of the Undead«, 2014). Sa Send Me A Sign, skladbom jednog od najzapamtljivijih refrena bombastičnog napjeva, bend je još posljednji put digao publiku na noge i vrhunskim završetkom zaključio koncert. Nema što. Iskustvo, znanje, snaga. Velik dio naravno rutine, no bend je te večeri sjao izvanrednim raspoloženjem i dio svoje velike srčanosti učinkovito prelio na silno živahnu publiku, koja je za ustaljene prilike posjećivanja ovakvih koncerata u Grazu, jednom za promjenu u lijepom broju došla bodriti grupu.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
GAMMA RAY:
1. Welcome
2. Heaven Can Wait
3. Last Before the Storm
4. Fight
5. One With the World
6. I Want Out
7. Valley of the Kings
8. The Silence
9. Drum & Bass Solo
10. Induction
11. Dethrone Tyranny
12. Empathy
13. Master of Confusion
14. Rebellion in Dreamland / Heavy Metal Universe / Ride the Sky (medley)
15. Somewhere Out in Space
—dodatak—
16. Heading for Tomorrow / Avalon
17. Send Me a Sign
SERIOUS BLACK:
1. Temple of the Sun
2. Akhenaton
3. Trail of Murder
4. Older and Wiser
5. Sealing My Fate
6. I Was Made for Lovin’ You / Rock You Like a Hurricane
7. Setting Fire to the Earth
8. Listen to the Storm
9. High and Low
10. I Seek No Other Life
