Izvođač: Opeth
Izdavačka kuća: Roadrunner Records
Izdanje: 2005
Opeth su švedski progresivni melodic death metal bend koji postoji od ranih devedesetih, no takva definicija obuhvaća samo dio onoga što Opeth nude, dečki uz metal miješaju i jazz, blues te puno progresivnog rocka koji podsjeća na prog rock sastave iz 70-ih, mislim da bi usporedba s Pink Floydima ovdje bila na mjestu. Na kraju bih još spomenuo element Opeth koji mnogi uopće ne primijete i rijetko je u prvom planu, a ja bih ga nazvao “latino groove”, za koji su zaslužni basist Mendez i prije svega, sad već bivši bubnjar Lopez, koji dolaze iz Južne Amerike.
Opeth se i na ovom albumu čvrsto drže svog koncepta glazbenog stvaranja. Pjesme traju od nepunih četiri minute pa do dobrih deset i kao i uvijek kod Opeth nalazimo i blaže pjesme i naravno malo tvrđe i brže.
Uvodna pjesma Ghost of Perdition dobro sažima cijeli album, u komadu od nešto više od deset minuta miješaju se tvrdi gitarski zvuk i dvostruki bas na bubnjevima s odličnim Akerfeldtovim dubokim, agresivnim growlom, koji kasnije prelazi u nježne clean vokale, kojima se pridružuju i akustične gitare, umirene melodije na klavijaturama i tempo se smiruje. Za sljedeće dvije pjesme mogao bih reći da se drže sličnog koncepta, koji se kod četvrte pjesme Atonement potpuno mijenja. Cijela pjesma ima smireno, sanjivo ozračje, koje odlično nadopunjuju već spomenuti Akerfeldtovi clean vokali, s pjesmom Atonement mogle bi se povući paralele kod Hours of Wealth i Isolation Years, pjesme koju je Akerfeldt napisao zadnju i koja se izdvaja od ostalih pjesama, jer je cijeli album isprva bio zamišljen kao konceptualan album, no Akerfeldt je odlučio dodati još ovaj komad, koji nije povezan s ostalima, nego stoji sam za sebe, zapravo bi se moglo reći da Isolation Years “uništava” konceptualni izgled albuma, koji je isprva bio zamišljen za ovaj album.. Zatim slijede peti komad Reverie / Harlequin Forest i The Grand Conjuration, za koji su snimili i videospot i po mom mišljenju je najviše “death metalski” komad cijelog albuma.
Sami tekstovi na ovom albumu malo odstupaju od onoga čega su se Opeth prihvaćali na prethodnim albumima, jer govore o Sotoni, demonima itd. što je promjena u odnosu na teme tekstova o prirodi i emocijama, koje su prije bile više prisutne kod Opeth. No i dalje je riječ o odličnim tekstovima, koji zapravo govore o svemu drugome osim o demonima, kad ih nekoliko puta prebaciš preko glave.
Što se tiče albuma iz čisto tehničkog vidika, mislim da posebnu pohvalu zaslužuju Martin Mendez, čiji bas na ovom albumu definitivno dolazi više do izražaja nego ikad prije, i novi član benda Per Wiberg, prema kojem sam isprva bio skeptičan, no nakon nekoliko preslušavanja albuma smatram da je odlično odradio svoj posao. Ostali članovi zadržavaju svoju stalnu kvalitetu i na ovom albumu pa bih i njima uputio pohvalu. I sama produkcija albuma, koji su isprva htjeli snimiti u SAD-u, u Teksasu, a kasnije u Švedskoj, kao i uvijek kod Opeth je na izrazito visokoj razini.
Opeth su obožavateljima uz prvo izdanje albuma ponudili i bonus izdanje na kojem dobivamo i deveti komad, i to obradu od Deep Purple, Soldier of Fortune, koja je po mom mišljenju čak bolja od originala, hehe. Dodali su i DVD o tome kako je tekao snimanje albuma te intervjue s članovima benda, i još jedan videozapis, govorim o videospotu za komad The Grand Conjuration. Bonus izdanje albuma preporučio bih samo najzagriženijim obožavateljima grupe, koje doista zanima pozadina snimanja ovog albuma, te više o članovima benda i njihovu pogledu na glazbu koju stvaraju, o budućnosti grupe i slično, jer za svoju cijenu po mom mišljenju ne vrijedi onoga što nudi.
Ako povučem crtu, Opeth su ovim albumom (ponovno) dokazali da im je rijetko tko danas u metalu doista dorastao te da zadržavaju svoju kvalitetu i nakon više od 15 godina djelovanja i osam albuma. Isto tako bih ovaj album preporučio svima koji Opeth (još) ne poznaju, jer dobro obuhvaća sve ono zbog čega su si Opeth kroz godine stvorili ime, jer je grupa postupno skupljala slušatelje i nikad nije postigla proboj preko noći kao neke grupe. Time također nagovještavam i blago ponavljanje kod benda, jer nam nije pripremio nešto doista posve novo i zapravo je dijelom riječ o preradama starijih komada, zbog čega ovaj album nije posve bez mane i ne bih mu dodijelio doista najvišu ocjenu, ali to je samo moja osobna primjedba. Po mom će Opeth ovim albumom oduševiti one koji ih još ne poznaju, a isto tako neće ostaviti hladnima ni stare obožavatelje.
Postava
Mikael Åkerfeldt – vokal, gitara
Per Wiberg – klavijature, prateći vokal
Peter Lindgren – gitara
Martin Mendez – bas gitara
Martin Lopez – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Opeth & Jens Bogren
Popis skladbi
1. Ghost of Perdition (10:29)
2. The Baying of the Hounds (10:41)
3. Beneath the Mire (7:57)
4. Atonement (6:28)
5. Reverie / Harlequin Forest (11:39)
6. Hours of Wealth (5:20)
7. The Grand Conjuration (10:21)
8. Isolation Years (3:51)
9. Soldier Of Fortune*
Trajanje albuma: 66:46
*…. bonus track (limited 2006 edition)
BONUS DVD (limited 2006 edition):
1. Beyond Ghost Reveries
2. Ghost Reveries
3. Grand Conjuration
